Posjet ruskog predsjednika Srbiji posjet je od najviše političke važnosti za Beograd te se poduzima sve da to događanje prođe u najboljem mogućem redu, ali i da se pritom istakne značenje koje pridaju gostu iz Rusije te građanima sve to predstavi kao veliki politički spektakl.

Vučić se nalazi u teškoj situaciji i uzdrman je redovnim tjednim prosvjedima građana nezadovoljnih njegovim stilom vladanja koji je blizak autokraciji, ali i novim dramatičnim zaoštravanjem situacije s vlastima na Kosovu kad se činilo da bi se agonija oko problema statusa odbjegle južne pokrajine, koja traje desetljećima, konačno mogla privesti kraju.

Srbija na Rusiju i Putina gleda kao na svoje najveće političke pokrovitelje te se nadaju da bi podrška koju će dobiti trebala biti novi impuls u situaciji iz koje predsjednik Srbije ne vidi izlaza nakon što su ga čvrsti stavovi EU-a i SAD-a o statusu Kosova doveli u slijepu ulicu te su njegovoj političkoj platformi samozvanog mirotvorca mjere Prištine, koja je uvela 100-postotne carine na srpsku robu, zadale snažan udarac. Vučić sigurno želi iskoristiti sve veći utjecaj Rusije na Balkanu kako bi popravio svoje pregovaračke pozicije u idućoj rundi pregovora.

Putina će u Beogradu štititi više od 4000 policajaca, a pomoć će im pružiti oko 250 ruskih 'sigurnjaka', političko-diplomatski spektakl će uveličati snajperisti, specijalci iz srpske vojske i policije, avioni MIG-29 kao zračna pratnja te blokada ulica i autocesta... Vučić autobusima iz provincije dovodi oko 70 tisuća statista koji bi trebali osigurati oduševljenu kulisu. Mjere sigurnosti bit će podignute na najvišu moguću razinu, kao što je to bio slučaj i prilikom njegova posjeta Beogradu 2014. godine. Putinov predsjednički Iljušin iz Rusije će krenuti uz pratnju ruskih vojnih letjelica - a tu ulogu poslije ulaska u Srbiju preuzima srpsko zrakoplovstvo - aviona tipa MIG-29 koje je upravo Rusija donirala Srbiji. U tom razdoblju, odnosno do slijetanja na beogradski aerodrom, srpsko nebo bit će zatvoreno za sve letove.

<<< Osvrt na Putinov posjet Beogradu 2014. - Vojna šarada: Basna o pospanom lavu i pokislim miševima >>>

U posljednje vrijeme Srbija je od Rusije, s kojom ima potpisan vojno-tehnički sporazum, kupila mnogo naoružanja, a dosta su dobili i donacijom ruske strane: ističe se osam aviona MIG-29, a potpisan je i ugovor o donacijama 30 tenkova, čija se isporuka očekuje tijekom godine. Vučić ne skriva da želi pomoću ruskog pokroviteljstva izgraditi najveću vojnu silu u regiji.

Takve ambicije zasigurno će se negativno reflektirati na proklamirano članstvo u Europskoj uniji jer ona ne gleda blagonaklono ni na srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu, zapravo paravan za ruski vojni angažman u toj zemlji.

Tijekom boravka u Beogradu Putin će predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću uručiti visoko državno priznanje Orden svetog Aleksandra Nevskog, na čemu Vučić posebno nastoji poentirati, prozivajući preko svojih političkih trbuhozboraca oporbene vođe poput Vuka Jeremića, Boška Obradovića i Dragana Đilasa kao agente zapada i NATO-a dok je on, eto, u milosti najvećeg srpskog prijatelja i zaštitnika Vladimira Putina.

Upravo na odnosu prema Zapadu i NATO-u prelama se srpsko-rusko savezništvo. Tijekom krvavog raspada bivše Jugoslavije Srbija pod vodstvom Slobodana Miloševića označena je kao glavni krivac i pokretač niza ratova - od kratkotrajnog u Sloveniji, preko Hrvatske i Bosne i Hercegovine do Kosova - zbog čega se našla na meti kritike, ali i konkretnih mjera sa Zapada, od sankcija do vojne intervencije NATO-a protiv srpskih snaga u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Zbog toga se otvorio prostor za romantičarsko i idealizirano vezivanje za Rusiju, koju se smatra zaštitnicom u globalnim igrama moći te se od nje očekuje pomoć - politička, vojna i gospodarska. Ideja o stoljetnom prijateljstvu i bliskosti dva naroda prvenstveno je zasnovana na ideji panslavenstva i pravoslavlja. No postupanje Rusije prema Srbiji većina analitičara promatra kao pragmatično i u skladu s ruskim interesima.

Tome u prilog govori i činjenica da Rusija nije uvijek podržavala Srbiju. Pamtimo da je devedesetih godina prošlog stoljeća sudjelovala u donošenju rezolucija koje su izravno optuživale Srbiju za agresiju u Bosni i Hercegovini. Srbija je tada svoje zagovornike u Rusiji imala u redovima nacionalističke desnice, a konkretnu podršku je imala i odlaskom ruskih dobrovoljaca na ratišta u Hrvatskoj i BiH. Snažnije vezivanje, suradnja i podrška počinju tek dolaskom Vladimira Putina na čelo Rusije.

U Putinovo vrijeme pruža se snažna podrška Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini i brane stavovi službenog Beograda pri rješavanju kosovskog pitanja, što mu je osiguralo popularnost i utjecaj u Srbiji do granice božanstva. Čest je slučaj da se memorabilije s Putinovim likom mogu pronaći zajedno s onima drugih junaka srpske mitologije i ratnih zločinaca iz prošlih ratova na raznim proslavama i velikim okupljanjima.

Kosovsko pitanje i odnos prema NATO-u glavne su stavke na kojima se temelji odnos Srbije i Rusije. Kako se NATO nakon raspada Sovjetskog Saveza počeo širiti na istok, Rusija se osjetila ugroženom zbog prodora u zone koje smatra svojim tradicionalnim područjima utjecaja. Iskorištavajući sklonost koju prema njoj ima Srbija, Rusija prkosi NATO-u podržavajući Beograd, posebno na Kosovu.

No motivi takvog stava Rusije mogu se promatrati i kao dio šire ruske strategije kojom nastoji očuvati svoje interese na Balkanu. Putinov potez 2003. godine, kada je povukao ruske vojnike s Kosova i iz Bosne i Hercegovine, gdje su bili dio mirovnih snaga, pokazuje da Beograd može računati tek s diplomatskom potporom.

Srbija se tako oslanja na Rusiju kada joj je potrebna pomoć unutar međunarodnih organizacija, posebno u Ujedinjenim narodima, u kojima Moskva ima pravo veta, kako bi sabotirala ambicije Kosova da se etablira kao punopravni dionik međunarodnih odnosa. Jedan od uspjeha takve suradnje sabotaža je Kosova i nastojanja da dobije univerzalno priznanje te mu je zahvaljujući vetu Rusije blokirana mogućnost da postane članom Ujedinjenih naroda.

Posljednja opstrukcija, kada Kosovo nije primljeno u Interpol, poslužila je kao okidač vladi Ramusha Haradinaja u Prištini da uvede stopostotne carine na srpsku robu. Tim potezom posebno je pogođena srpska zajednica na sjeveru Kosova te je tako praktički odvojena od Beograda, čime je izazvana posljednja velika kriza u odnosima Beograda i Prištine koja je u jednom trenutku prijetila da se pretvori i u oružani sukob.

Putinova Rusija koristi kosovski problem i za izravnu kritiku SAD-a optužujući Washington, a kritike se odnose i na veći dio EU-a koji podržava američku politiku.

Jedan od glavnih zadataka ruske vanjske politike, u skladu s ciljem održavanja utjecaja i sigurnosti područja bivšeg SSSR-a, zaustavljanje je proširenja NATO-a na istok. Putin takvo širenje tumači kao iskazivanje neprijateljskih namjera na koje će odgovoriti političkim i vojnim mjerama. Neprijateljstvo prema NATO-u ljepilo je koje veže Srbiju i Rusiju. Moguće članstvo Srbije u NATO-u odbacuje cjelokupna srpska elita jer ju je taj savez bombardirao 1999. godine kako bi zaustavio kampanju smrti koju je vlast te zemlje provodila na Kosovu.

Srbija često, vođena pragmatičnim razlozima, svoju politiku sa Zapadom vodi neovisno o aktualnom stanju odnosa između Rusije i Zapada. Tu se i testira umijeće održavanja dobrih diplomatskih odnosa s dvije suprotne strane. Srbija je u pokušaju balansiranja odnosa s Rusijom i Zapadom proglasila vojnu neutralnost kako bi zaustavila zahtjeve da se pridruži NATO-u s članstvom u EU, što je napravila većina zemalja iz bivšeg istočnog bloka. O balansiranju između Rusije i NATO-a najbolje govori podatak da Srbija sudjeluje u vojnim vježbama i s ruskim i s američkim vojnicima.

Međutim, uvjet EU-a Srbiji da mora riješiti problem Kosova ako želi pristup Uniji rezultira sve većim euroskepticizmom i okretanjem pogleda prema Rusiji. Spornim pitanjem u pregovorima o članstvu s EU-om ostaje priznanje Kosova, koje bi Srbiji znatno ubrzalo pregovore, ali bi joj dugoročno štetilo u tradicionalnom odnosu prema Kosovu kao području na kojem se nalazi samo izvorište srpstva.

Između Rusije i Srbije postoje i snažne veze na području kulture, ali što se tiče gospodarstva, one nisu tako sjajne. Osim što je energetski div Gazprom kupio Naftnu industrije Srbije i tako došao u posjed većinskog energetskog sektora Srbije, pa tako posredno i do značajnog utjecaja u njenom gospodarstvu i politici, gospodarski upliv Rusije u Srbiju gotovo je nevidljiv.