Sa svojih petnaest zaposlenih Perajičina tvrtka pruža slične usluge i nekim privatnim tvrtkama, poput trgovačkih centara u Splitu i okolici. Radi se, pojednostavljeno, o običnom dežurstvu osposobljenih vatrogasaca čiji je zadatak u slučaju požara pozvati - vatrogasce.

'Zaštita Florijan' po službenim podacima na ovaj način svome vlasniku donosi desetak posto čiste zarade, dakle oko 120 do 150 tisuća kuna godišnje. Kako je Perajica u isto vrijeme i zapovjednik lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva, postavlja se logično pitanje: je li u poziciji potencijalnog sukoba interesa i je li u mogućnosti koristiti javne resurse i sredstva - jer DVD-ovi se opremaju i financiraju iz lokalnih proračuna - kako bi na drugoj strani ostvarivao osobnu i poslovnu korist?

'Nije, jer to nema formalne veze s dobrovoljnim vatrogasnim društvom, niti se kod dežurstava koristi njegova oprema. Udruga je jedno, firma drugo', smatra predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader. Politički tajnik HDZ-a inače je i vatrogasac cijelog svog života, pa u ovom slučaju govori stručno, a ne politički.

Što se politike tiče, nasilnika Perajicu već jučer su po kratkom postupku izbacili iz stranke i javno osudili.

'Dežurstva u bolnicama i drugim javnim prostorima regulirana su zakonima i pravilnicima, ovisno o procjeni ugroženosti koju izdaje nadležna policijska uprava', kaže Sanader za tportal.

I doista, pravilnik o razvrstavanju predviđa četiri osnovne kategorije, a unutar njih još desetke potkategorija ovisno o broju uposlenih, kapacitetu za proizvodnju ili veličini raznih skladišta, materijalima kojima se ondje rukuje i slično. To se posebno odnosi na proizvodnju, preradu ili skladištenje zapaljivih tekućina, te o njihovom plamištu.

'Nedavnim izmjenama zakona propisali smo da najveće kompanije i sustavi moraju imati vlastitu vatrogasnu postrojbu, ili koristiti usluge profesionalnih ili dobrovoljnih društava, dok u drugim slučajevima dežurstva mogu obavljati specijalizirane privatne firme', dodao je Sanader.

Ovaj posao je, napomenimo, jasno odvojen od zaštitarskog, pa nije moguće da jedna osoba obavlja oba.

Tportalovi sugovornici koji se bave vatrogastvom tvrde da na tržištu ne vlada velika pomama za poslovima dežurstva u ustanovama poput bolnica, jer se radi o slabo plaćenim radnim mjestima. Ni za vlasnike tvrtki navodno to nije previše isplativo, čak i uz niske plaće, zbog relativno strogih propisa o broju angažiranih ljudi. Recimo, u 'javnim ili poslovnim građevinama koje imaju prostorije u kojima se okuplja od 500 do 1000 osoba' propisano je dežurstvo dva profesionalna vatrogasca u smjeni, ili jednog profesionalnog vatrogasca i trojice stručno osposobljenih dobrovoljnih vatrogasaca.

Uvjeti se teoretski mogu ublažiti ako su u prostorima instalirani stabilni sustav za dojavu i drugi protupožarni alati, poput sustava za gašenje.

Velike tvrtke u pravilu imaju svoje vlastite vatrogasce, pa tako nemaju potrebe ni za angažiranjem vanjskih suradnika, poput Perajičine tvrtke, za vatrogasna dežurstva. U splitskom brodogradilištu, recimo, još od osnutka djeluju škverska vatrogasna postrojba s ukupno osamnaest zaposlenih ljudi. Njihova specifičnost jest da po zakonu ni u kojem slučaju ne smiju napuštati kruga tvrtke; tako su i škverski vatrogasci prije tri godine katastrofalne požare oko Splita mogli samo gledati.