Istina, istina, opravdano u razočaranju okrećete očima na naslov jer ni najpesimističniji umovi ne očekuju da će 2020. godine i dalje postojati školska knjižica na papiru. Ipak, za ono što želimo reći nema bolje ilustracije - maštamo o predmetima za koje vjerujemo da ih bliska budućnost kao obvezne i relevantne unosi u učionice, a posljedično i u sustave ocjenjivanja. Ne vraćaj mi se doma s manje od 5 iz futurologije, odjekuje stanovima!

Već je Nacionalni okvirni kurikulum, od prošle godine novi 'sveti gral' svih daljnjih promišljanja o budućnosti hrvatskog obrazovanja, najavio značajne promjene u strukturi školskih predmeta. Osim što se bučno najavljuje uvođenje novih predmeta, škola budućnosti zamišljena je kao značajno fleksibilnije i od centraliziranog aparata autonomnije mjesto, pa je moguće da će npr. učenici osnovne škole na riječkom Krnjevu imati priliku slušati obnovljeno domaćinstvo, a zagrebački vršnjaci iz Dubrave medijsku kulturu. I mi pomažemo ponudu. 

Bioetika

Dok se s jedne strane još lome koplja o građanskom odgoju, a prije će nam društvo postati punokrvno civilno i tolerantno nego što ćemo dočekati taj predmet (navodno je školska godina 2011/12. novi termin uvođenja) izazov budućnosti nije samo hoćemo li pariticipirati u demokratskom sustavu, već se kreću prema znatno opasnijim sferama. Milijarde dolara odlaze u istraživanja molekularnih biologa, genetičara, nanotehnologije (...)  iza čega leži ozbiljna premisa - sama biološka suština života postaje podložna manipulacijama u nikad viđenoj i nezamislivoj mjeri. Izazovi poput treba li klonirati preminulog psa Bobija, prenatalnim 'igranjem' genetskim kodom izabrati boju očiju ili IQ djeteta, kakav senzibilitet razviti prema humanoidnom robotu kojemu se kvari baterija, tražit će svakodnevan razgovor, promišljanje i odluke. Pozicija bioetike danas je poprilično otužna jer je za poučavanje obvezna samo u trećem razredu gimnazije, i to samo za učenike koji pohode izborni predmet etike. Pa što, u 'naprednom' SAD-u škole slobodno biraju hoće li izabrati učenje kreacionizma umjesto evolucije, reci će cinici.

Komunikologija

I prije nego što je računalo stiglo ući u sve učionice, pokazalo se da XXI. stoljeće pripada 'totalnoj komunikaciji', tendenciji koja postaje sve izraženija. Kako se snaći kroz šumu informacija, razvijati kvalitetnu komunikaciju na društvenim mrežama, iščitati informaciju iz novinarskog teksta na internetskom portalu, samo su neke od relevantnih životnih tema. Unutar komunikologije razvijala bi se znanja i vještine osobnog marketinga, javnog nastupa, govorništva, ali i radionice za vježbanje prodaje. Iako možda mnogima djeluje ogavno konzumeristički i dehumanizirajuće, svi mi egzistiramo kao prodavači, bez obzira na to nudimo li tržištu svoju uslugu, novi model flomastera ili kilograme ribe. A tako važnu lekciju šteta je prepustiti školi Mućki i Delboya.

Pop kultura

Znate onaj zanimljivi dio knjige iz hrvatskog jezika o stripu koji se obično preskoči jer se previše vremena potroši na obradu 'Zločina i kazne'? Popularna kultura - filmovi, glazba, videoigrice, stripovi, dizajn (...) već kroz XX. stoljeće nadmašili su produkcijom, značajem, a gdjegod i kvalitetom svijet klasike, Dostojevskog i Sartrea. Toliku količinu sjajne građe prepustiti inertnoj konzumaciji te je smatrati ispraznom zabavom je kriminal prema mladim umovima. Kako se unutar nastave hrvatskog jezika s previše ostalih sadržaja jednostavno ne može kvalitetno razgovarati npr. o filmovima Quentina Tarantina ili teoriji racionalnosti iza strateških vide igara, novi predmet je pravi izbor.  Naravno, uvijek postoji opasnost da se učenicima gradivo zgadi samo zato jer je u školi, no vjerujem da tajna uspjeha predmeta o pop kulturi leži u smislenom gradivu i spretnim predavačima. A i uvijek se možemo gorko našaliti da bi Big Brother prestao biti zanimljiv tek kada bi postao dio školskog gradiva. I to je nešto.

Futurologija

Iako postaje upitno koliko uopće koraka budućnosti možemo izmaštati nakon susreta s tabletima i nanotehnologijom, vjerujem u pojavu predmeta koji se ne bi sveo samo na klasično predviđanje novih tehnologija, već bi postao interdisciplinaran spoj sadašnje povijesti, sociologije, politike i gospodarstva, zemljopisa i futurologije. Kako i u kojem kontekstu su genijalci poput Da Vincija, Tesle, Zuckerberga (...) stvorili svoje inovacije, postoji li savršeniji sustav od demokracije te, naravno, može li se domisliti budućnost iza holodeka, prava su pitanja. U 2020. smo, ne zaboravite, to nadmašiti  'nije mala zajebancija', kako bi rekao stih pjesme 'Tko to tamo pjeva'.

Preživljavanje

Iza ovog brutalnog naziva koji asocira na poznati reality show doista se i krije slična radnja - učenje preživljavanju bez gomile tehnoloških blagodati. Uz sve gadgete, prenapučenost, GMO (...), Zemlja XXI. stoljeća ulazi u eru složenih problema na koje treba pripremiti ili ih čak može sankcionirati samo školska edukacija. Nacionalni okvirni kurikulum predviđa uvođenje još iz SFRJ legendarnog domaćinstva kroz koji bi se obnovilo učenje svakodnevnih umijeća (nadamo se osuvremenjavanju uz lekcije o spašavanju mobitela nakon pada u more), ali predmet preživljavanje nadmašuje njegove domete - zanima nas tko će klince naučiti kako uzgojiti luk, podignuti šator, uspostaviti vezu radio-stanicom, napraviti vrtnu baraku opremljenu obnovljivim izvorima energije... Čini li se smiješnim, imajmo na umu da u odgojiteljskim rukama 2020. imamo djecu čiji limit fizičke kreativnosti je nerijetko samo pokret rukom preko na dodir osjetljivog zaslona. Koliko nas veseli, toliko i zabrinjava.