Nacional piše da su tvrtke koje grade velike infrastrukturne projekte morale platiti 'arheološki reket' za arheološka istraživanja da bi uopće mogle dobiti lokacijsku dozvolu. Tako je ta kulturno-znanstvena grana, otkada je Ivo Sanader postao premijer, doživjela pravi procvat.

U cijelom slučaju nije sporno da tvrtke moraju platiti za istraživanja na trasama na kojima grade, no upitna je visina naknada i potpuno netransparentno trošenje tih sredstava.

Spregom bivše uprave HAC-a i Ministarstva kulture s Božom Biškupićem, kućnim prijateljem Sanaderovih, na čelu, na arheološka istraživanja potrošeno je preko pola milijarde kuna. Dio novca završio je u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je Mirjana Sanader redovna profesorica, a ostalo je pripalo Institutu za arheologiju i Odsjeku za arheologiju HSZU-a, no i završilo na računima privatnih tvrtki.

Supruga tadašnjeg premijera tako je dobivala golema sredstva za projekte na kojima je godinama radila, poput rimskog logora Tilurij u Gardunu kod Trilja. Njezini kolege arheolozi rijetko su se kada otvoreno žalili na povlašteni položaj Mirjane Sanader. Godine 2008. tek je zadarski rektor Ante Uglešić kazao da je 'arheologija postala biznis u kojem mogu uspjeti samo odabrani'.

Podlogu za nepotistički tretman znanstvene grane kojom se bavi Sanaderova supruga pružilo je Ministarstvo kulture, ali i Hrvatski sabor izglasavanjem zakona koji idu na ruku povećanju arheoloških istraživanja. No ipak, glavnu ulogu u tome imala je državna tvrtka HAC koja je i u vrijeme najveće gospodarske krize sa svog računa pretakala milijunske iznose za istraživanja.

Prije izdavanje dozvole za gradnju svake ceste koju gradi u Hrvatskoj, HAC je od Ministarstva kulture morao dobiti pozitivno očitovanje, tj. platiti istraživanje da se vidi nalazi li se ispod planirane prometnice arheološki lokalitet.

Još jedan podatak sugerira da tu nešto ne štima. Glavni zamah u izgradnji autocesta bio je od 2001. do 2004. godine (Sanader postaje premijer 2003), kada je HAC sagradio 341 kilometar autocesta. HAC je tada za arheološka nalazišta po kilometru autoceste plaćao nešto više od 26 tisuća kuna.

U periodu od 2005. do 2008. godine predviđena je gradnja 257 kilometara autocesta. Troškovi za arheološka istraživanja skočili su sa 26 tisuća na 505 tisuća kuna po kilometru autoceste, tj. povećali su se za 20 puta, piše Nacional.

Samo dan prije nego što je 1. srpnja Sanader dao ostavku, Biškupić i HAC potpisali su dva ugovora vrijedna 103 milijuna kuna.

U svim tim ugovorima navedena je opaska da se količina istraživanja i troškovi mogu nenadano povećati. Zaposlenici HAC-a za Nacional tvrde da su se na jednoj dionici autoceste kod Čepina arheolozi zadržali čak 14 mjeseci dulje od predviđenoga. Svaki dodatni dan istraživanja uredno je naplaćen, a HAC je u isto vrijeme trpio golemu štetu jer radnici i mehanizacija nisu mogli raditi dok istraživanja ne budu gotova.

U svemu glavnu ulogu ima Ministarstvo kulture, tj. Božo Biškupić i njegov glavni konzervator za arheološku baštinu Zoran Wiewegh. Oni samostalno, bez ikakve kontrole, odlučuju koliko love HAC mora platiti za istraživanja.

Wiewegh (41) je prije deset godina diplomirao arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prije nego što je zasjeo u Ministarstvo, radio je godinu dana kao kustos u sisačkom muzeju.

Uz posao glavnog konzervatora u Ministarstvu kulture, 2005. navodno mu je sam Sanader sredio honorarni posao i imenovao ga članom Savjeta Hrvatskog centra za razminiranje.