'U tom pogledu ne bi smjelo biti nekih izmjena, ali o tome treba se brinuti Građansko-upravni odjel DORH-a i čudi me da to već nije riješeno', kazao je Veljko Miljević, inače jedan od bivših Ježićevih odvjetnika, a na istom je tragu i odvjetnik Branko Šerić: 'Ježiću ostaje obaveza, predmet ide dalje, a nakon pravomoćnosti presude protiv njega je pokrenut i proces prisilne naplate prema svim pravilima ovršnog procesa. S obzirom na najnovija događanja, moglo bi sve potrajati, ali obaveza ostaje.'

Kakva je situacija s povratom pet milijuna eura, koliko se Ježić obvezao vratiti već nekoliko puta, ali to nije učinio, i što DORH poduzima po tom pitanju, pitali smo u toj nadležnoj državnoj instituciji i čekamo odgovor, baš kao i od Ježićeva odvjetnika Marijana Hanžekovića, koji je nakon što je presuda prošle godine postala pravomoćna na pitanje je li Ježić državi uplatio novac, za tportal kazao: 'Zakon je tu jasan - radi se o stranoj tvrtki u Švicarskoj i potrebno je završiti delibacijski postupak (postupak priznanja stranih sudskih odluka) kako bi odluka u Švicarskoj postala ovršna i da bi se moglo naplatiti. Do tada nije moguće provesti tu odluku kroz knjige.'

Upozorio je tada i da Xenoplast pripada pod tvrtku Dioki International te da je novac na njenu računu, a na pitanje kada očekuje da će uplatiti mito u državni proračun, ustvrdio je: 'Ne znam, mi smo na to upozoravali sud i taj postupak više nema nikakve veze s nama.' Istovremeno, Sanaderova obrana ionako, s obzirom na to da tvrdi kako mito ni ne postoji, smatra da Ježić nema što vratiti te da je svojim 'svjedočenjem' protiv bivšeg premijera 'kupio' svoju amnestiju od kaznenog progona u nekim drugim postupcima.

Što se zbiva u Švicarskoj?

On se u međuvremenu sklonio u Švicarsku, a s obzirom na to da nije poštovao dobrovoljni rok nakon što je Vrhovni sud  potvrdio presudu Županijskog suda, trebala mu je uslijediti ovrha - naime, u slučaju da novac ne bude na računu njegove tvrtke, trebalo bi mu se ovršiti imovinu dok se iznos ne podmiri. No cijeli se proces odužio jer je tvrtka u kojoj se novac navodno nalazi registrirana u Švicarskoj, što je zahtijevalo posebnu proceduru.

Ježić je odluku o povratu pet milijuna eura navodno pokušao osporiti pravnim putem, što je Hanžeković kasnije demantirao, a što se tiče ponašanja institucija oko toga tko je odgovoran za naplatu, valja podsjetiti da su na zagrebačkom Županijskom sudu tvrdili da nisu oni nadležni za naplatu tog novca, nego tužiteljstvo, dok su u USKOK-u tvrdili da je za to nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu.

Ono je pak kazalo da je postupajući po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, kojom je trgovačkom društvu Dioki Holding AG naloženo da Republici Hrvatskoj plati pet milijuna eura u kunskoj protuvrijednosti, radi naplate tog iznosa preko međunarodne pravne pomoći uputilo zamolnicu nadležnom pravosudnom tijelu Švicarske. Što su im Švicarci odgovorili, još nije poznato, barem javno, ali se iz prakse zna da se rješavanje nekih stvari preko međunarodne pravne pomoći može oduljiti i na nekoliko godina.