Rosenberg primjećuje da su vodeći ruski listovi nakon izbora poslali prilično jasnu poruku o tome kako službeni Moskva želi da se rezultat razumije.

List Moskovski komsomolec izbore je tako opisao kao svojevrsni „referendum na kojem je pobijedio Vladimir Putin“, uz tvrdnju da su građani podržali njegovu politiku prema ratu.

U komentaru koji prenosi Rosenberg navodi se da se rusko društvo postupno navikava na život u ratnim uvjetima te da preliminarni rezultati, prema tumačenju autora, pokazuju podršku takvom kursu.

Zanimljivo je i to da ruski mediji sve otvorenije koriste riječ „rat“, a sve manje samo službenu formulaciju „specijalna vojna operacija“.

„Ishod se neće odlučiti na biralištima, nego na bojištu“

Moskovski komsomolec pritom prenosi ocjenu političkog analitičara da je jedan od ciljeva izbora pokazati inozemstvu da rusko vodstvo situaciju i dalje drži pod kontrolom, unatoč sankcijama i ukrajinskim napadima.

„Sve stranke u novoj Dumi, baš kao i u staroj, članice su Putinove velike neformalne patriotske koalicije“, navodi se u analizi lista.

Poruka je pritom vrlo izravna: budućnost Rusije, prema tom tumačenju, neće se odlučivati na izborima, nego na bojištu.

U parlament stižu i ratni veterani

Poseban naglasak na militarizaciju politike stavila je Komsomolska pravda, koja je na naslovnici najavila najmanje 50 ratnih veterana u novom sazivu parlamenta.

List je njihov ulazak u Dumu popratio porukom da u sadašnjim okolnostima parlament treba ljude koji „znaju miris baruta“.

Takva interpretacija izbora dodatno naglašava koliko je rat postao dio unutarnjeg političkog sustava Rusije.

O nepravilnostima i promatračima gotovo se ne govori

Istodobno, u ruskim režimskim medijima gotovo da nema prostora za pitanja o regularnosti izbornog procesa.

Rosijskaja gazeta, službeni vladin list, piše o rekordno malom broju nepravilnosti, dok se u tim izvještajima ne problematizira činjenica da neovisne organizacije i oporbeni kandidati godinama djeluju pod snažnim pritiscima.

Jedan od važnih elemenata izbora bio je i izostanak neovisnih međunarodnih promatrača. Ranije je OESS upozorio da Rusija nije pozvala njihove promatrače, dok su ruske vlasti takve kritike odbacivale.

Umjesto toga, režimski mediji ističu ocjene promatrača iz Zajednice neovisnih država i Šangajske organizacije za suradnju, koji su izbore opisivali kao organizirane i mirne.

Oporba sve užeg prostora

Rosenberg posebno ističe slučaj liberalne stranke Jabloko, jedine registrirane stranke koja je otvoreno zagovarala mir i protivila se ratu.

Stranka nije osvojila nijedan mandat u saveznoj Dumi, a njezina stranačka lista prethodno je uklonjena iz izborne utrke odlukom ruskog Vrhovnog suda. Pojedini njezini kandidati ostali su u utrci u izbornim jedinicama, ali prema preliminarnim rezultatima nitko nije osvojio mandat.

Rosenberg prenosi i tvrdnje Jabloka o pritiscima na kandidate i promatrače.

Izbori održani i na okupiranim ukrajinskim područjima

Glasanje se odvijalo i na područjima Ukrajine koja Rusija drži pod okupacijom, uključujući Krim te dijelove Donjecke, Hersonske, Luhanske i Zaporiške oblasti.

Zapadne države osudile su održavanje ruskih izbora na tim područjima, ističući da oni ne mogu promijeniti njihov međunarodnopravni status.

Što Putin sada može napraviti?

Prema rezultatima koje prenosi ruski izborni sustav, Jedinstvena Rusija zadržala je ustavnu većinu u Dumi.

No za Rosenberga je važnije ono što slijedi. Rezultat se sada može koristiti kao politički argument da većina stanovništva podržava smjer koji je zacrtala vlast – uključujući rat.

Istodobno, sam ishod izbora nije odgovorio na ključno pitanje: što će Kremlj učiniti dalje?

Putin je prije izbora odbacio mogućnost nove mobilizacije, poručivši da trenutačno ne postoji scenarij koji bi je zahtijevao. No nakon izbornog rezultata ostaje otvoreno hoće li vlast rezultate tumačiti kao dodatni mandat za nastavak sadašnje ratne politike.

Upravo zato, zaključuje Rosenberg, ono što će se događati nakon izbora mnogo je zanimljivije od samog izbornog ishoda.