ČAROBNI LUNJSKI MASLINICI

Razotkrivamo misterij 1600 godina starih maslina na Pagu

13.08.2016 u 11:45

Bionic
Reading

Kad netko živi 1600 godina, mora da su mu mjerila za događaj podosta različita od ovih naših ljudskih, kratkoročnih. No, i u toj razvučenoj, laganini perspektivi, ovogodišnja noć 8. kolovoza ostat će upamćena u burnom i dugom životu lunskih maslina. Te večeri prvi put, nakon stoljeća tradicionalnih dvoglasnih pučkih pjevanja nakanat i pastirskih gunga i miha, čule su violončelo! Svirala ga je Ana Rucner u čast tom čudu prirode usporedivom jedino s biblijskim maslinicima

Jedini su to maslinici takvog obujma na Mediteranu, a uspjeli su se provući kroz tijesnu ušicu vremena i u 21. stoljeću postati turističkom atrakcijom: godišnje ih posjeti 30.000 turista, a prije dvije godine za kišne sezone zabilježeno ih je čak 50.000. Tko ne zna gdje je Lun, lako će ga naći na karti: eno ga na krajnjemsjeveru otoka Paga, na onom izduženom vrhu u obliku kažiprsta.
 
Raj od maslina

Prigodna noćna svirka violončela svojevrsna je metafora novog doba. Bila je dio proslave s kojom su Vrtovi lunjskih maslina dobili novo, suvremenom dobu primjereno, ruho: usred maslinika u prirodno okruženje uklopljen je mali koncertni amfiteatar, Vrtovi su dobili prezentacijski centar, a na lokaciji Donje lokve uređeno je i autentično pojilo.
Službeno, bio je to kraj druge faze brige o maslinicima, težak 1,5 milijuna kuna (bespovratno ih je dalo Ministarstvo zaštite okoliša), koja je započela 2010. godine. Inače, lunjske divlje masline kao botanički rezervat još su zaštićene 1963. godine.

'Ulaganje u prvu fazu oživljavanja maslinika bilo je 700.000 eura, 75 posto od te svote bespovratno je osigurao EU kroz pretpristupni program IPA, a ostatak Grad Novalja i turistička zajednica. Kao što vidite, Lunjani i Novalja priču razvijaju i dalje', kaže Želimir Badurina, uljar i upravitelj Maslinarske zadruge Lun koja skrbi o projektu Vrtova, dok u prezentacijskom centru objašnjava temeljne pojmove 'raja od maslina'.

Priča iz doba kad je Bog hodao po zemlji

'Službeno ime projekta je 'Lunjski maslinici - interakcija čovjeka i prirode' u sklopu smo Nature 2000, kroz koji smo postali dio ekološke mreže zaštićenih područja Europske unije. Ovakvih tisućljetnih maslinika na svijetu više nema, postoje još u Izraelu i Grčkoj, ali u znatno manjem obujmu, i po toj logici već imaju velik turistički potencijal, ali mi cijelu priču želimo razvijati tako da turizam bude uklopljen u život zajednice', kaže Badurina pa 'na živo', uz pomoć postava posjetiteljskog centra, skicira priču o maslinama iz 'doba kad je Bog hodao po zemlji'.

I tu postoji pitanje, 'lunjsko pitanje'

'Naši maslinici protežu na 24 hektara, a broje više od 80 tisuća stabala maslina. Najstarije stablo staro je 1600 godina, a više od 1500 stabala sorte oblica starije je od 1200 godina. Točnije, sorta oblica, cijepljena je na divlju podlogu masline Oleaoleaster linea. No, osim tog prirodnog fenomena, maslinici su i društveni fenomen. Uz njih postoji i tzv. 'lunjsko pitanje', a vezano je uz, i danas neriješeno, vlasništvo Lunjana nad maslinama', kaže Badurina.

Lun je, prema predaji, ime dobio od talijanskog naziva rta Punta Longa, a prvog stalnog stanovnika bilježe 1653. kada su rapski plemići na svoj posjed naselili Želimirova praprapretka - Mateja Badurinu da im kao najamnik, pastir i kolon obrađuje zemlju. Kad je 1848. Austro-Ugarska ukinula kmetstvo, vlasništvo je preneseno na zemljišnu zajednicu Lun. S nacionalizacijom nakon 1945. stvari je zapetljao socijalizam, ali priča se nije otpetljala 1990. kad je titular postala Hrvatska što je u prijevodu značilo – masline su vaše, ali muljanja sa zemljom su za političare. Tako da je Badurina na početku bio protivnik ideje Vrtova.

'Normalno je da smo mi u Lunu sa zebnjom gledali kako se polako stvaraju mogućnosti da masline koje naše obitelji stoljećima paze, preko noći završe u nekoj čudnoj igri. Zato smo u početku bili skeptični, ali kad smo se kao maslinarska zadruga usprotivili, uspjeli smo postići dogovor s Novaljom. Sve odluke donosimo konsenzualno, nema nadglasavanja i priča je od 2012. krenula u zadovoljavajućem smjeru. Pitanje vlasništva još nije riješeno, a ono je ključno. Bilo kroz 50-godišnji zakup ili neki drugi oblik, to je drugo pitanje, ali masline su lunske', kaže Badurina pokazujući i u maslinadi (lunski izvorni naziv za maslinik) sliku 'lunjskoga pitanja'.

Moja maslinada - svi znakovi i boje na samo deset metara

Kako nijedan vlasnik nema svoje masline na okupu, tako su posljednjih desetljeća vlasnici počeli obilježivati 'moju maslinadu'. Badurine svoje stablo obilježavaju zelenim brojem jedan, neki drugi crvenim ili bijelim križem ili krugom, treći žutom markacijom. U zbilji to znači da na okrugu od 10 metara imate sve znakove i boje.

'Imovinsko-pravni odnosi sada su, iako još neriješeni, dovedeni u znatno bolju fazu. Osim toga, Lunjani su svoje maslinike kroz projekt Vrtova doživjeli ne samo kao oblik čuvanja te prevrijedne biološke i tradicijske vrijednosti nego i kao izvrstan projekt na temelju kojeg mjesto može temeljiti svoj razvoj. Primjerice, trenutno u Vrtovima radi devet ljudi, a na raspolaganju su posjetiteljima od 8 do 20 sati', kaže Badurina pokazujući što je sve učinjeno od 2012. godine.

Turistička ponuda dugačka 17 kilometara

Osim šetnje tisućljetnim, prirodnim staništem lunjskih maslina koje se prolazi makadamskim putovima dugačkima 17 kilometara, oni slabijih nogu kroz maslinike se mogu provozati i dvama elektrovozilima. Uživajući u miru ili informirajući se uz vodiče, posjetitelji mogu u kamenim kućicama degustirati i kupiti domaće proizvode – maslinovo ulje i sir, mendulate, smokvenjake, kekse s maslinovim uljem i lavandom, domaći med kadulje, ulje gospine trave, džem i likere ili kupiti neki od autohtonih suvenira od maslinovog drveta - mužare, žlice, kuhače, zdjele i daske za rezanje…

Posebnost je i tzv. maslinarska čajanka. Riječ je o čaju od listića lunjskih tisućljetnih maslina koji je proizvela Tanja Baričević Galić s Luna, za koji se tvrdi da ima posebna ljekovita svojstva, a izuzetno ugodnog je okusa. Zaslađuje se, naravno, medom s Luna.

'Čaj je zbog svoje autentičnosti i originalnosti poticaj za stvaranje novih autohtonih, otočkih proizvoda. Puno veću pozornost moramo pokloniti našim turistima koji dolaze s mora, bilo preko organiziranih tura s Krka, odakle svako jutro iz toga smjera stiže 200 posjetitelja ili samostalno, kao nautičari. Njima već u portiću Tovarnelama, četiristo metara od ulaska u maslinike, treba ponuditi sve proizvode otoka Paga. Naša priča prepoznata je kao prostor ruralnog, obiteljskog, kulturnog i rekreativnog tipa turizma i već su sada Vrtovi značajno obogatili ponudu novaljskog područja u glavnoj sezoni i izvan nje, ali turistički razvoj je kratkog daha ako nije uklopljen u cjelovitu viziju', kaže Badurina.


'Nije dovoljno maslinik uredno posložiti da bude lijep za oko i ugodan za šetnju. Ni ponuda autentičnih proizvoda nije dovoljna. Ako maslinik nije u svojoj funkciji, ako ne daje vrhunsko, izvorno i prepoznatljivo ulje, onda cijela priča dolazi u opasnost da bude umjetna. Zato u trećoj fazi, uz uređenje suhozida i pomnu zaštitu krajobraza i prostora, želimo brinuti o maslinicima tako da dodatno razvijamo agrotehničke mjere kako bi se dobilo ulje visoke kvalitete', kaže Badurina.

U tu svrhu Maslinarska zadruga surađuje s Institutom za istraživanje lunskih maslina i mladim domaćim stručnjacima. I u tom 'neturističkom' segmentu, lunske masline su posebnost.

Mogućnosti su ogromne, barem za još 2000 godina!

'Prva zabilježena cijepljenja počela su se provoditi uz suglasnost bečkog dvora ravno prije 280 godina. Dokazano je da svaka lunska maslina ima svoj jedinstveni DNK, odnosno da u masliniku ne postoje dvije genetski identične biljke što Lun čini čuvarem najvećeg genetskog bogatstva maslina kod nas. Do danas je poznato oko 90 hrvatskih sorti maslina, no stručnjaci smatraju da lunski maslinici skrivaju između od 200 do 300 novih sorti. Unatoč tome, donedavno je maslinarstvo u Lunu bilo tek u povojima. Još imamo relativno skromnu proizvodnju, ali s velikim potencijalom da od lunskih maslina stvorimo nov, cjelovit i prepoznatljiv proizvod', kaže Badurina, a onda pogleda okolo pa presiječe: 'mogućnosti su ogromne, barem za još 2000 godina! Ali one moraju biti u službi razvoja domaćeg čovika – nakanat, na mih ili s violončelom!'.