Nakon 10-godišnjeg boravka u kanadskom Oakvilleu, Vlatka Benc odlučila se vratiti u Hrvatsku. Ni danas ta se učiteljica engleskog jezika ne može načuditi tolikoj pošasti odlazaka u Kanadu.

'Suprug je smatrao da je tamo ljepši život pa smo ostali, iako moram priznati da sam mjesec dana plakala za obitelji koju sam ostavila u Hrvatskoj. On je postavljao rigips-ploče, a ja sam imala nešto više sreće i dobila posao u jednoj klinici na mjestu recepcionerke. Radila sam i do 50 sati tjedno, suprug doslovce od jutra do mraka. No ni razdvojenost tijekom tjedna nije ništa spram nesigurnosti koju svaki tamošnji radnik i te kako osjeti. Najgore je u građevini - danas možeš zaraditi 800 dolara, a sljedeći mjesec nijedan', ispričala je Vlatka novinarima Glasa Slavonije

Kanadska plaća recepcionarke podjednaka je, priča, onoj koju danas zarađuje u Hrvatskoj predajući engleski jezik u četiri područne škole. Navodi i da razlika između slojeva ima kao i kod nas, pa su predgrađa Oakvillea prepuna bogatih kuća, no brojne su i sirotinjske četvrti. Uvjeti za kupnju nekretnina slični su kao i u Hrvatskoj.

I ondje je puno minimalaca, ima onih koji u obične prodavaonice ulaze u bundama, ali i onih koji ne izlaze iz radnih odijela. Nesigurnost zbog budućnosti sasvim nam je slična, pa sam se i sama tamo pitala što bi se dogodilo kad bih ostala bez posla. Zato sam jednoga dana rekla da se vraćam, a suprug je ubrzo sve rasprodao i došao za mnom i djecom u Hrvatsku. Više o povratku ne razmišljamo, a samo bi nas na to natjeralo zatvaranje njegovog posla ili situacija s plaćama u mojoj profesiji', priča Vlatka.

Vladajućima savjetuje da poduzmu nešto za bolji život u Hrvatskoj umjesto da građani jedni druge savjetuju o prednostima i nedostacima života u Kanadi ili bilo kojoj drugoj zemlji. Na kraju, prenosi Glas Slavonije, zaključuje da je 'povratku kumovao zdrav razum, ali i ljubav prema Slavoniji'.