Sporno je ponajprije ime novog modela odnosa, a ne sama ideja tješnjeg povezivanja, doznaje Politico od šest diplomata uključenih u pregovore i dvojice dužnosnika EU-a.

Pojam ‘pridruženo članstvo’ predložila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svom govoru o stanju Unije 2026. godine, iznenadivši pritom i kanadsku stranu i europske prijestolnice. O toj se ideji sada pregovara u sklopu zajedničke deklaracije koja bi trebala definirati područja produbljivanja suradnje, a očekuje se da će biti tema samita EU-a i Kanade u Montrealu 29. i 30. listopada.

Njemačka se najodlučnije zauzima za uklanjanje tog izraza iz nacrta deklaracije, dok su rezerve prema njemu iskazale i Francuska, Italija i Belgija. Diplomati navode da su neke vlade nezadovoljne i zato što je von der Leyen predložila naziv prije nego što se o njemu savjetovala s nacionalnim vladama.

‘Definitivno smo stavili kola ispred konja. Najavljujemo nešto, a tek onda pokušavamo razraditi što bi to trebalo značiti’, rekao je jedan od diplomata za Politico.

Bernd Lange, predsjednik Odbora Europskog parlamenta za međunarodnu trgovinu, ističe da je EU-u stalo do bliske suradnje s Kanadom, ali i on smatra da bi trebalo izbjegavati izraz ‘pridruženo članstvo’. Upozorava da bi mogao izazvati zabunu s drugim oblicima partnerstva, poput sporazuma o pridruživanju.

Europska komisija pokušat će pronaći formulaciju prihvatljivu svim članicama. Jedan dužnosnik EU-a poručio je da sumnje pojedinih država proizlaze iz toga što još nije dovoljno jasno što bi predloženi status konkretno podrazumijevao.

‘Važno je ono što ćemo raditi, a ne kako ćemo to nazvati’, rekao je.

Što bi Kanada dobila?

Ideja je da se odnos s Kanadom jasno razlikuje od partnerstava koja EU ima s drugim državama, ali bez punopravnog članstva u Uniji. Kanada se, naime, ne može formalno pridružiti EU-u jer osnivački ugovori tu mogućnost ograničavaju na europske države.

Postojeći modeli odnosa s europskim susjedima, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Švicarske i zemalja Europskog gospodarskog prostora, uglavnom se temelje na pristupu jedinstvenom tržištu. Kanada, koja se nalazi na drugom kontinentu, ne traži takav model, niti četiri temeljne slobode kretanja koje su njegov dio.

Umjesto toga, cilj je najprije utvrditi konkretna područja suradnje, a potom procijeniti jesu li za njih potrebni novi ugovori ili formalni pregovori.

Nakon samita trebalo bi se početi raditi na šest prioritetnih područja. Napredak bi se procjenjivao nakon šest mjeseci, a godinu dana poslije, na sljedećem samitu EU-a i Kanade u Europi, uslijedila bi sveobuhvatna procjena.

Među kriterijima za mogući napredak prema novom statusu spominju se punopravno sudjelovanje Kanade u europskim programima Horizon Europe i Erasmus, suradnja na izgradnji podmorskih kabela, stvaranju zaliha kritičnih sirovina te razmatranje ulaganja mirovinskih fondova. Ako bi Kanada ostvarila dovoljan napredak u tim područjima, mogla bi postati prva pridružena članica EU-a.

Jedan od diplomata opisao je prijedlog kao eksperiment, dodajući da bi ‘Kanada mogla biti jedina’ država koja će ikada dobiti takav status.

Zajednički interesi u vrijeme napetosti sa SAD-om

Prijedlog dolazi u trenutku kada Kanada nastoji smanjiti svoju tradicionalnu ovisnost o trgovini sa Sjedinjenim Državama. Carine i politički pritisci iz Washingtona pojačali su zabrinutost u Ottawi, a premijer Mark Carney želi diversificirati trgovinske odnose i modernizirati infrastrukturu, uključujući energetske veze koje su dosad uglavnom bile usmjerene prema sjeveru i jugu kontinenta.

Za Europsku uniju bliža suradnja s Kanadom dio je šire strategije jačanja partnerstava u vrijeme sve većih pritisaka iz SAD-a, Kine i Rusije. Cilj je postojećem odnosu dati jasniji politički okvir, uz snažniju gospodarsku i obrambenu suradnju te tješnju koordinaciju na međunarodnoj sceni.

Nacrt deklaracije još se usuglašava, a veleposlanici država članica trebali bi o njemu ponovno razgovarati u ponedjeljak. Pojedini dijelovi dokumenta još imaju neriješene primjedbe.

Spor postoji i oko energetike. Austrija se protivi spominjanju produbljivanja nuklearne suradnje, dok Francuska, Rumunjska, Slovačka i još neke članice podupiru njezino uključivanje u deklaraciju.

Tako bi se prije samita u Montrealu moglo pokazati da je najveća prepreka novom partnerstvu ne nedostatak zajedničkih interesa, nego neslaganje unutar same Europske unije oko toga kako taj odnos treba definirati.