'Svatko će braniti svoje nacionalne interese, to je normalno, no svi shvaćamo da postoji prilika za novo poglavlje između dviju država. Obje zemlje imaju domaću zadaću', rekao je Magyar. Nakon preuzimanja dužnosti, podsjetimo, on je izjavio i da je pogoršanje odnosa s Hrvatskom 'povijesni zločin' njegova prethodnika Viktora Orbana.

Plenković je jučer na Bledu, nakon susreta s Magyarom, rekao da su upravo odnosi INA-e i MOL-a sputali odnose dviju zemalja koji bi, s obzirom na gospodarsku razmjenu, turizam, položaj manjina i energetsku povezanost, trebali biti na znatno višoj razini.

'Mislim da smo u poziciji da nastojimo riješiti to pitanje i onda ići naprijed', dodao je Plenković.

Ipak, treba reći da je Magyar izbjegao govoriti o mogućem izručenju Zsolta Hernadyja, za kojim je na zahtjev Hrvatske raspisana europska tjeralica zbog koruptivnog preuzimanja upravljačkih prava u INA-i.

Koji su mogući scenariji?

Na koji će se način 'otvoriti novo poglavlje', odnosno 'ići naprijed' u odnosima dviju država, nitko zasad ne može predvidjeti: Mađarska je u Orbanovo doba tvrdo inzistirala na svojim pozicijama, ne odstupivši ni milimetra kada je riječ o onome za što je smatrala da je u njezinom, odnosno u interesu MOL-a: štitila je Hernadyja, odbijala pregovore o eventualnoj prodaji INA-e Hrvatskoj, suprotno ugovoru ugasila je rafineriju u Sisku i desetljećima odugovlačila s modernizacijom rafinerije u Rijeci, a samu INA-u potpuno je 'utopila' u MOL tako što je – kako su se izražavali stručnjaci – nekadašnjeg giganta zapravo svela isključivo na lanac benzinskih crpki.

Javna je tajna to da se u najvećoj hrvatskoj kompaniji danas ni čačkalica ne može kupiti bez odobrenja iz Budimpešte.

Hrvatska je s druge strane inzistirala na međunarodnim arbitražama koje su često imale nepovoljan ishod, na početku Plenkovićeva mandata najavljivana je ponuda za reotkup dionica na osnovi procjene konzultantskih tvrtki, a u samoj INA-i nema gotovo nikakav utjecaj. Promjenom geopolitičkih okolnosti i hrvatski položaj ipak je ponešto ojačao, primjerice zbog pozicije JANAF-a.

Javna je tajna i to da su upravo zbog kompleksnih odnosa u energetskom sektoru drugim mađarskim kompanijama posljednjih godina bila potpuno zatvorena vrata kada se odlučivalo o prodaji velikih hrvatskih poslovnih sustava.

Štern: Ovo je sjajno, ali nije samo politika u igri

Bivši ministar gospodarstva i bivši generalni direktor u INA-i Davor Štern smatra dobrom, zapravo sjajnom vijest o pokretanju ozbiljnih razgovora između Hrvatske i Mađarske.

'S naše strane uvijek je postojala volja za razgovor, no Mađari su to odbijali. Po meni je ključno odraditi dobre pripreme, što konkretno znači vratiti se na početne postavke ugovora iz 2003. godine i utvrditi koje su sve stavke povrijeđene, a posebno se pozabaviti pitanjem upravljačkih prava u INA-i. Priprema ovaj put ne smije biti amaterska kao dosad: mora se formirati ozbiljna skupina stručnjaka s jasnim zadatkom. Na koncu, mora se napokon odrediti titular hrvatskih dionica u INA-i; ne može se njih držati na jednoj strani, a odluke donositi na drugoj, odnosno u političkom vrhu. Odluke oko INA-e imaju jako puno aspekata, a ne samo politički', kaže Štern za tportal.

On upozorava i da priča o uređivanju hrvatsko-mađarskih odnosa ima dodatnu varijablu, a to je mogućnost da MOL preuzme srbijanski NIS.

'U tom slučaju INA bi postala dio velikog industrijskog kompleksa s kompanijom iz države s kojom imamo ozbiljna trvenja. Druga varijabla o kojoj trebamo razmišljati jest položaj i budućnost JANAF-a. U svakom slučaju, vrata za pregovore su odškrinuta i sada im treba pristupiti jako ozbiljno i odgovorno', dodaje Štern.

'Nova INA bila bi opravdan pothvat, ali ako bi zadržala rafineriju'

Po njegovom mišljenju, Hrvatska ne mora nužno inzistirati na vlasništvu u INA-i jer u trenutnim geopolitičkim okolnostima vlasništvo svakim danom postaje relativno.

'Postoji mogućnost raskida braka i podjele imovine INA-e, druga mogućnost jest pretvaranje hrvatskih dionica INA-e u udjel u MOL-u, pa bi se zarada adekvatno i pravedno dijelila, a moguće je i da se napokon raščisti samo vlasništvo u INA-i jer znamo da su vlasnici ključnih nekoliko postotaka dionica skriveni iza skrbničkih računa', kaže sugovornik tportala.

Po Šternu, INA u sadašnjem obliku nema osobitu perspektivu, no eventualnom podjelom imovine i povratkom riječke rafinerije u potpuno hrvatsko vlasništvo ona bi imala smisla, posebno u odnosima koji vladaju na tržištu nafte i derivata, a koji su zapravo špekulativni.

'Dakle, kada bi se na taj način formirala neka 'nova INA' i kada bi se ta kompanija počela baviti i novim oblicima proizvodnje energije, postojali bi načini i mogućnosti da to bude opravdan pothvat', kaže Štern.

Naftovod bi mogao zakomplicirati stvari

U tom kontekstu, dodaje, jednim okom treba pratiti razvoj događaja oko najavljene gradnje naftovoda između Mađarske i Srbije, premda se nakon Orbanova pada ovom investicijom ozbiljno bavi samo jedna strana, Srbija.

'To dakako ne bi bilo povoljno za JANAF, no činjenica je da – čak i kada bi bio izgrađen – taj naftovod ne bi bio dovoljan za zadovoljavanje svih potreba za naftom u Srbiji. Treba znati da zbog visokih ekoloških standarda gradnja novih naftovoda nailazi na brojne poteškoće i otpore diljem svijeta, pa nije nemoguće da će se i ovdje naići na otpor tog tipa, a dosta toga ovisi i o odluci Europske unije i šire međunarodne zajednice o prihvatljivosti opskrbe ruskom naftom', zaključuje Štern.