Putin je 13. kolovoza prvi put u više od četvrt stoljeća na vlasti posjetio Etorofu, otok koji Rusi nazivaju Iturup. Riječ je o jednom od četiri otoka koje Japan smatra svojim teritorijem, a Rusija ih kontrolira od završetka Drugog svjetskog rata.

Posjet je izazvao oštru reakciju Tokija. Japanska premijerka Sanae Takaichi ocijenila je Putinov potez 'apsolutno neprihvatljivim', a ministar vanjskih poslova Toshimitsu Motegi pozvao je ruskog veleposlanika Nikolaja Nozdreva da bi mu uručio službeni prosvjed.

Ruski predsjednik nije pokazao spremnost na popuštanje. Tijekom sastanka Šangajske organizacije za suradnju u Kirgistanu 2. rujna ustvrdio je da je za pogoršanje odnosa dviju država 'u potpunosti kriv Japan'. Japanske vlasti odbacile su takvu ocjenu, naglašavajući da je glavni uzrok pogoršanja odnosa ruska agresija na Ukrajinu.

Spor koji traje od Drugog svjetskog rata

Teritorijalni spor Moskve i Tokija ima duboke povijesne korijene. Prema sporazumu iz Shimode iz 1855. godine, četiri danas sporna otoka pripala su Japanu. Dvadeset godina poslije Rusija je prepustila Japanu ostatak Kurilskih otoka u zamjenu za potpunu kontrolu nad Sahalinom.

Situacija se promijenila 1945. godine, kada su sovjetske snage zauzele otoke nakon japanske kapitulacije. Sovjetski Savez je 1956. pristao na mogućnost predaje otoka Shikotan i skupine otočića Habomai Japanu nakon sklapanja mirovnog sporazuma.

Međutim takav sporazum nikada nije potpisan, a teritorijalno pitanje do danas je ostalo jedna od glavnih prepreka normalizaciji odnosa dviju zemalja.

Moskva sada inzistira na tome da je pitanje suvereniteta nad otocima zatvoreno, no Tokio ne odustaje od svojih teritorijalnih zahtjeva.

Putin pokazuje vojnu silu, ali ruska blagajna trpi

Uoči Putinova posjeta spornim otocima rusko ministarstvo obrane organiziralo je opsežne vojne vježbe u Japanskom i Ohotskom moru te sjeverozapadnom dijelu Tihog oceana. Prema objavljenim podacima, u manevrima je sudjelovalo oko 60 ratnih brodova, 30 zrakoplova i više od 13.000 vojnika. Provedena su i bojna gađanja u blizini spornih teritorija.

Rusko ministarstvo vanjskih poslova zaoštrilo je retoriku zahtjevom da Japan ukloni američke raketne sustave Typhon s otoka Kyushu.

No, kako ocjenjuje bne IntelliNews, Moskva demonstrira vojnu moć upravo u trenutku u kojoj joj financijski prostor za nove sukobe postaje sve više ograničen. Prema podacima Janisa Klugea iz Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove, vojni rashodi činili su čak 44 posto ukupne potrošnje ruskog saveznog proračuna u prvoj polovini ove godine. Za vojne potrebe izdvojeno je 10,7 bilijuna rubalja, odnosno približno 133 milijarde dolara. Istodobno su prihodi od poreza na naftu u kolovozu pali za oko 22 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a proračunski deficit bio je 70 posto veći od planiranog.

Autor analize smatra da Rusija, koja ni nakon više od četiri godine rata nije ostvarila svoje ciljeve u Ukrajini, nema dovoljno kapaciteta za otvaranje još jednog ozbiljnog vojnog sukoba, ovaj put na Dalekom istoku. Zbog toga ruske vojne manevre u blizini Japana prvenstveno tumači kao političku demonstraciju sile.

Moskva prijeti Japanu, ali treba njegov novac

Poseban problem za Rusiju predstavlja činjenica da je Japan i dalje jedan od njezinih važnih kupaca energenata. Japanske kompanije Mitsui i Mitsubishi imaju vlasničke udjele od 12,5, odnosno 10 posto u projektu Sahalin-2, a japanski konzorciji kontroliraju 30 posto projekta Sahalin-1. Samo Sahalin-2 osigurava približno devet posto japanskih potreba za ukapljenim prirodnim plinom.

Unatoč političkim napetostima, Rusija je u rujnu smanjila količinu plina iz projekta Sahalin-2 namijenjenu domaćem tržištu na Dalekom istoku, čime je povećala količine raspoložive za izvoz.

Američka izuzeća od sankcija koja omogućuju takve isporuke vrijede do 18. prosinca ove godine.

Prema analizi bne IntelliNewsa, gospodarska ovisnost dviju država pritom nije jednaka. Japan bi, uz dodatne troškove, mogao pronaći alternativne dobavljače plina, a Rusiji bi, nakon gubitka velikog dijela europskog energetskog tržišta, pronalazak novih kupaca bio znatno teži. Upravo zato autor upozorava da bi Moskva zaoštravanjem odnosa s Tokijem mogla ugroziti jedan od svojih preostalih stabilnih izvora prihoda.

Ni Kina ne želi spašavati Rusiju pod svaku cijenu

Rusija se pritom ne može bezuvjetno osloniti ni na Kinu. Iako su Moskva i Peking posljednjih godina produbili političku i vojnu suradnju, kineski pristup kupnji ruskih energenata temelji se na nastojanju da osigura što povoljnije cijene.

Prema pisanju Wall Street Journala, kineski dužnosnici spremni su podržati izgradnju plinovoda Snaga Sibira 2 samo ako cijena ruskog plina bude oko 50 dolara za tisuću prostornih metara.

S druge strane, prema procjeni Sergeja Vakulenka iz Carnegiejeva centra za Rusiju i Euroaziju, Rusiji bi za ekonomsku isplativost projekta trebala cijena od približno 125 dolara za istu količinu plina, a takav raskorak pokazuje koliko je oslabila ruska pregovaračka pozicija.

Prema ruskim projekcijama koje navodi analiza, Kina bi ove godine trebala plaćati plin po oko 39 posto nižoj cijeni od drugih Gazpromovih izvoznih kupaca.

Autor zaključuje da Peking koristi sve veću gospodarsku ovisnost Moskve kako bi osigurao energente pod uvjetima koji odgovaraju kineskim interesima.

Japan još ostavlja otvorena vrata

Unatoč zaoštrenoj retorici, Tokio zasad ne zatvara mogućnost nastavka dijaloga. Japanski glavni tajnik kabineta Minoru Kihara poručio je 19. listopada da će Japan nastaviti potrebnu komunikaciju s Rusijom i pokušati pronaći izlaz iz sadašnjeg zastoja u bilateralnim odnosima.