Istodobno je španjolski borbeni avion u NATO-ovoj misiji oborio dron koji je ušao u rumunjski zračni prostor, a glasnogovornik Saveza rekao je da je vjerojatno riječ o letjelici ruskog podrijetla. Sve se to dogodilo samo u prvoj polovini kolovoza.

Europa je već mjesecima izložena neprijateljskim operacijama, od kojih su neke nedvojbeno povezane s Rusijom, a cilj im je oslabiti potporu Ukrajini. Rusija je presijecala podmorske kabele, ometala GPS signale i organizirala sabotaže angažirajući nezadovoljne pojedince preko interneta. Takva se kampanja često opisuje kao ratovanje u sivoj zoni – agresivno djelovanje koje ostaje ispod praga otvorenog rata, piše Foreign Policy.

No pojam siva zona sve više zvuči kao eufemizam. Vladimir Putin najavio je 12. kolovoza odmazdu protiv država koje ometaju njihovu takozvanu flotu u sjeni, reagirajući na odluku Europske unije kojom bi se omogućila zapljena ruske nafte sa sankcioniranih brodova.

Dva dana poslije ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov proširio je prijetnju na zemlje koje pomažu Ukrajini.

'Primijenit ćemo mnogo oštrije metode kako bismo uništili sve što Zapadu omogućuje da hrani kijevski ratni stroj', izjavio je Lavrov, dodajući: 'To već činimo, a Europljani već jadikuju.'

Europa još oklijeva

Njemački dužnosnici, čini se, prije odgovora čekaju konačan dokaz da Rusija stoji iza napada u Leipzigu. Upravo zato Moskva ulaže toliko truda u prikrivanje svoje uloge i ostavljanje prostora za poricanje odgovornosti, no Europljani ne bi trebali očekivati da će ih zaštititi diplomatska suzdržanost.

Kremlj već više od četiri godine pokušava poraziti Ukrajinu izravnom vojnom silom, ali bez uspjeha, a sada Rusi promatraju kako ukrajinski dronovi i projektili pogađaju rafinerije i vojne ciljeve duboko na njihovu teritoriju.

Izjalovila se i Putinova nada da će njegov saveznik, američki predsjednik Donald Trump, prisiliti Ukrajinu da prihvati ruske ratne ciljeve. Preostaje mu plan C: žešći pokušaj potkopavanja europske potpore Kijevu sabotažama, zastrašivanjem i operacijama usmjerenima na jačanje proruskih stranaka i političara.

Tu je ulogu godinama obavljao bivši mađarski premijer Viktor Orbán, jedan od najkorisnijih Putinovih saveznika. Ruski predsjednik sada računa na to da bi njegovi politički partneri u Njemačkoj ili Francuskoj mogli postići još više.

Europa mu je pritom najočitiji izbor za ograničenu eskalaciju. Malo je razloga vjerovati da Rusija protiv Ukrajine već ne koristi gotovo sve što ima, osim nuklearnog oružja, a postoje dobri razlozi za zaključak da neće prijeći tu granicu. Europa je, za razliku od Ukrajine, ranjiva i podijeljena.

Putinova škola prljavih operacija

Najvažnije pitanje tako postaje ono koliko je daleko Putin spreman otići. Za razliku od europskih čelnika, ruski predsjednik ima iskustvo u prljavim operacijama. Sovjetski KGB, u kojem je proveo 16 godina, naglašavao je svoje tajne akcije, uključujući sabotaže, subverzije i ciljana ubojstva.

Sovjetska služba podupirala je brojne terorističke organizacije, opskrbljujući ih oružjem i obukom. Istočnonjemački Stasi pomagao je pak u terorističkim napadima Frakcije Crvene armije u Zapadnoj Njemačkoj, a Putin je tijekom službe u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih bio časnik za vezu KGB-a sa Stasijem. Nasilne kampanje tih organizacija desetljećima su destabilizirale europske demokracije.

Putinova Rusija danas je manje vezana uz ideologiju, što joj daje veću slobodu pri odabiru partnera. Kremlj održava blisko savezništvo s Iranom, priznao je talibansku vlast i ima dobre diplomatske odnose s Hamasom. Američke obavještajne službe 2020. godine zaključile su da je Rusija talibanskim pobunjenicima nudila novac za ubojstva američkih i savezničkih vojnika u Afganistanu.

Rusija bi takve veze mogla iskoristiti za pronalaženje počinitelja napada na europske ciljeve, a FSB bi im mogao osigurati lažne dokumente i identitete. Napadači ne bi morali ni ući u Europsku uniju jer bi krvav napad na europske turiste u slabije zaštićenom odredištu izvan tog kontinenta mogao izazvati isti učinak.

Moskva pritom ne bi morala priznati svoju ulogu te bi mogla pojačati posljedice napada dezinformacijskim kampanjama, potičući strah od migranata i naglašavajući nesposobnost europskih vlada.

Još pogodnije polazište mogla bi biti Libija, u kojoj je Rusija izgradila snažnu vojnu prisutnost podupirući generala Kalifu Haftara. Ta je zemlja ujedno jedno od glavnih tranzitnih područja na migrantskim rutama prema Europi, stoga Kremlju vjerojatno ne bi bilo teško potaknuti novu masovnu krizu na Sredozemlju.

Ranjiva infrastruktura

Kritična infrastruktura diljem Europe i dalje je slabo zaštićena. Kibernetički napadi na rafinerije u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj 2022. godine uzdrmali su europski energetski sektor, a danas bi napadači uz pomoć umjetne inteligencije mogli postići još ozbiljnije rezultate.

Hakeri su tako nedavno provalili u sustave Ceve, jedne od najvećih europskih logističkih kompanija, izazvavši kašnjenja isporuka diljem kontinenta.

Ruske fizičke sabotaže dosad je ograničavalo oslanjanje na operativce regrutirane preko interneta. Odluči li Putin angažirati obučene sabotere ili učinkovitije kontrolirane dronove, neće mu nedostajati ciljeva, a među njima su podmorski kabeli, plinovodi i terminali za ukapljeni prirodni plin.

Poljska i baltičke države već su najavile jačanje zaštite elektrana, brana i drugih osjetljivih objekata te osobito upozoravaju na mogućnost ruskih operacija pod lažnom zastavom, za koje bi Moskva pokušala okriviti Ukrajinu.

Testiranje NATO-a

Najviši njemački vojni zapovjednik upozorio je da Rusija upadima dronova ispituje NATO-ovu protuzračnu obranu. Američke obavještajne službe istodobno strahuju da Kremlj priprema provokaciju kojom bi pokušao izbaciti zapadni savez iz ravnoteže.

To bi mogao biti ograničeni ruski vojni upad na teško branjiv dio NATO-ova teritorija, primjerice norveški arhipelag Svalbard. Cilj bi bio produbiti podjele u Savezu i posijati sumnju u vjerodostojnost jamstva da će članice braniti napadnutog saveznika.

Svaki napad na NATO-ov teritorij ipak bi za Rusiju nosio velik rizik. Savez bi mogao aktivirati članak 5. o kolektivnoj obrani, nakon čega bi se Moskva mogla naći u ratu s mnogo širim protivnikom od Ukrajine.

Problem je u tome što NATO dosad nije pokazao dovoljno odlučnosti za takav odgovor. Trumpovu pozornost odvlači rat u Iranu, a europske članice i dalje su podijeljene oko Ukrajine i načina na koji joj treba pomagati.

Što su Putinovi izgledi za pobjedu na ukrajinskom bojištu slabiji, to je vjerojatnije da će zaključiti da ne može puno toga izgubiti pojača li svoj plan C za Europu, zaključuje Foreign Policy.