reportaža s bundeka

Pun predrasuda, maglovito zagrebačko jutro proveo sam promatrajući vrapce, zebe, sjenice... Smrznut, nisam se zakačio. Vi biste mogli

  • Autor: Vedran Brkulj
  • Zadnja izmjena 14.12.2019 12:25
  • Objavljeno 14.12.2019 u 11:58
tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Dok je u svijetu promatranje ptica ozbiljan turistički biznis, kod nas je to još uvijek u povojima i mnogi će dočekati promatrače ptica s podignutom obrvom. Novinar tportala proveo je hladno subotnje jutro s promatračima ptica na zagrebačkom jezeru Bundek

'Jesi slobodan u subotu ujutro za promatranje ptica', glasilo je uredničko pitanje.

Kakve crne ptice, pomislio sam, gledam ih svaki dan s prozora, penzionere koji hrane golubove, vrapce koji žicaju hranu, vrane od čijeg graktanja ne mogu spavati vikendom... Što se tu ima promatrati, promrmljao sam sebi u bradu prije nego li sam odgovorio pozitivno.

U novinarskom životu odradio sam svakakvih priča, ali ptice promatrao nisam. Priznajem, kada sam na društvenim mrežama naletio na događaj 'Promatranje ptica', strpao sam ga u kategoriju 'Kako alkoholom uništiti blagdane bližnjima' ili 'Pravilno udisanje čistog zraka'.

Ideja da promatram ptice zazvučala mi je isprva kao jedan od zadataka koji Tony, novinar iz The Tambury Gazzete, svakodnevno obavlja u sjajnoj Netflixovoj seriji 'After life'. A on tamo, recimo, radi i priču o čovjeku kojem je pukla vodovodna cijev pa mu je natopila zidne tapete i na njima 'napravila' sliku glumca Kennetha Branagha.

Promatranje ptica nekako sam povezivao s poslom ornitologa i čuvara prirode, ali nikako s nekakvim događanjem koje je u svijetu, doznat ću kasnije i shvatiti da sam imao predrasude, ozbiljan turistički biznis.

Naoružan skepsom, koju je pojačalo minus dva stupnja Celzijusa te magla od koje niste mogli vidjeti stabla, a kamoli ptice, zaputio sam se na Bundek, na kojem je udruga Biom zakazala druženje sa svima onima koji se zanimaju za ptice.

Petra Čulig, James Jackson i Monika Korša iz udruge Biom

Petra Čulig, James Jackson i Monika Korša iz udruge Biom

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Vozeći ondje razmišljao sam o tome kako je dan savršen za držanje nogu na radijatoru, ispijanje jutarnje kave i promatranje susjeda koji na balkon uporno i bezuspješno vješa CD-ove u nadi da će otjerati golubove koji su se udomaćili na njemu. Možda je problem u izboru izvođača čije je diskove okačio o štrik, razmišljao sam nelogično, posve pospan, smijući se nebulozi koja mi je pala na pamet i nekako se dovezao do Bundeka.

Jezero u magli, vrijeme idealno za tipove koji, poput onog u 'Davitelju protiv davitelja' Slobodana Šijana, šireći mantil čine razliku između grada i velegrada. Ali ništa od toga. U devet ujutro kafići još ne rade, tek poneki trkač, umirovljenici u nadi da će im nordijsko šetanje produljiti rok trajanja, vlasnici pasa koji nevoljko šeću ljubimce i skupina koja dalekozorima promatra u daljinu.

Dvadesetak vrsta na Bundeku

A upravo sam ove potonje tražio. Dočekale su me Monika Korša i Petra Čulig iz Bioma i desetak znatiželjnika koji su to jutro odlučili provesti gledajući divlje patke, vodomare, vrapce, zebe, sjenice, vrane i ostale ptice koje obitavaju na i oko jezera. A njih je, kako su objasnile članice Bioma, dvadesetak vrsta.

Društvo je šaroliko, od djece do ljudi treće životne dobi. Svi su na ovaj ili onaj način zaljubljenici u prirodu. Većini je to bilo prvo ili drugo promatranje ptica, ali bilo je i onih koji to rade već duže vrijeme, kao i onih koji su se naoružali profesionalnom fotografskom opremom u potrazi za dobrom fotografijom.

Društvo je šaroliko, od djece do ljudi treće životne dobi

Društvo je šaroliko, od djece do ljudi treće životne dobi

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

'Biom postoji od 2006. godine, a promatranje ptica provodimo posljednjih četiri, pet godina. Jednom mjesečno organiziramo ovakve događaje na različitim lokacijama u Zagrebu. Od Bundeka i Jaruna, preko Maksimira i Ribnjaka, do Blata...', upoznaje nas Korša i dodaje da se obično okupi tridesetak ljudi.

Magla i hladno vrijeme očito su učinili svoje, ali iskusni promatrači dodaju kako je zapravo zima za početnike puno bolja od proljeća, kada ima više ptica, jer je manje zelenila i lišća pa ih je lakše uočiti i promatrati.

U dvosatnoj šetnji, osim mogućnosti promatranja ptica na način na koji to inače ne radite, doznat ćete niz informacija o njima, ali i kako ih pravilno hraniti zimi... Petra i Monika kod sebe imaju priručnik 'Ptice Hrvatske i Europe' Larsa Svensona, a koji slovi za najbolji vodič za prepoznavanje ptica u Europi. Pokazat će vam razlike u izgledu ptica koje neupućenom promatraču izgledaju isto.

Beatrisa Rozanković prvi put je promatrala ptice na Žumberku

Beatrisa Rozanković prvi put je promatrala ptice na Žumberku

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Beatrisa Rozanković nedavno se učlanila u Biom, a prvi put s njima promatrala je ptice na Žumberku.

'Ovo mi je drugi put i želja mi je naučiti razlikovati ptice po glasanju', govori nam.

Marija Luić geologinja je po struci i za nju su boravak u prirodi i promatranje ptica sasvim uobičajena stvar.

'I meni je ovo drugi put. Čovjek uvijek može naučiti nešto novo', objašnjava nam.

Dok se šećemo oko jezera, uočavamo crnu lisku, za koju je dio okupljenih uvjeren da pripada porodici pataka jer na njih najviše sliči. Međutim ova ptica, pojašnjava Monika, koja je u sjevernim krajevima selica, a kod nas stanarica, zapravo pripada vodenim kokošima.

Baka Suzana izvela je unuka Tina na promatranje

Baka Suzana izvela je unuka Tina na promatranje

Izvor: tportal.hr / Autor: Vedran Brkulj

Sedmogodišnjem Tinu, najmlađem promatraču, kojeg je baka Suzana izvukla na Bundek, za oko je zapela velika vrana na vrhu stabla. Petra mu objašnjava sve vezano uz ptice koje su posljednjih godina okupirale Zagreb, česti su gosti i u medijima zbog napada na ljude, a najvažniji razlog za to, objašnjavaju djevojke iz Bioma, dostupnost je hrane u koševima i kontejnerima za smeće. Dok baka predano zapisuje sve detalje, jer kasnije će ih pri utvrđivanju gradiva proći s unukom, on nabija lišće nogom te kao i većina djece njegove dobi radije bi subotnje jutro proveo gledajući crtiće.

'Mlađi brat mu je ostao kod kuće, a i on bi isto. Ali mora napraviti projekt za školu pa smo danas tu, a i bolje je od gledanja televizora', pojašnjava baka Suzana.

U svijetu je ovo ozbiljan turistički biznis

Od Jamesa Jacksona, Engleza iz Bristola koji od travnja u sklopu Europskih snaga solidarnosti volontira u Biomu, doznajemo kako je promatranje ptica u Engleskoj posve uobičajen dio turističke prakse, ali u neku ruku i način života.

'Kod nas je to puno rasprostranjenije nego u Hrvatskoj. Djeca se od najranije dobi uče kako hraniti ptice i odnositi se prema prirodi te boraviti što više u njoj. Roditelji su me oduvijek vodili u divljinu i prirodu u okolici Bristola te praktički mogu reći da sam rođen da budem promatrač ptica', kazao je Jackson.

  • +12
  • +9

Promatranje ptica na Bundeku

Izvor: tportal.hr / Autor: Vedran Brkulj

To zapravo nije ni čudno jer promatranje ptica u Velikoj Britaniji prisutno je više od stoljeća, a i samu frazu bird watching (promatranje ptica) prvi je upotrijebio britanski ornitolog i pisac Edmund Sales u naslovu svoje istoimene knjige.

Nekako paralelno ista je priča zaživjela s druge strane Atlantika te je sve pretočeno u ozbiljan turistički biznis u kojem se vrti ozbiljan novac.

'Kod nas promatranje još uvijek nije toliko rasprostranjeno. Sve je to nekako u začetku', objašnjava nam Korša.

Iako u ovom turističkom segmentu još uvijek zaostajemo, i kod nas se događa nešto po tom pitanju pa saznajemo da se mogu naći i aranžmani domaćih agencija koje uključuju ciljano vođenje turista na promatranje ptica. Parkovi prirode Lonjsko polje, u kojem je zabilježeno 250 vrsta ptica, Kopački rit i Vransko polje posebno su zahvalne lokacije za promatranje i lov na dobre fotografije.

Ptice

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Biom.hr

Dva sata u promatranju brzo prođu. Nema sumnje, nešto ćete doznati, nešto naučiti, moguće je i da ćete se zakačiti, a ako se dobro obučete i odaberete dobru obuću za obilazak, za razliku od gore potpisanog novinara, sasvim sigurno vratit ćete se kući suhih nogu i ne promrzlih ruku.

Doduše, oko 11 sati na jezeru je bilo i onih kojima hladnoća nije smetala. Štoviše, iako je temperatura bila jedan ispod ništice, odlučili su se u njemu skroz okupati. No to je sasvim druga priča i posve druga kategorija ljudi u usporedbi s promatračima ptica. Oni pak s dalekozorima u akciju ponovno idu 12. siječnja kod Sveučilišne bolnice u Blatu. Pa ako vas zanima, sve o tome naći ćete na stranici Bioma na Facebooku.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!