Lucy, vjerojatno najpoznatiji svjetski fosil hominida, najvjerojatnije je umrla od ozljeda uzrokovanih padom s drveta, pokazala je najnovija studija o prvom pračovjeku kojeg su otkrili Donald Johanson i Tom Gray 1974. godine kod Hadara u Etiopiji
Do ovih saznanja došla je ekipa stručnjaka sa Sveučilišta u Austinu računalnom tomografijom (CT) koštano-zglobnog sustava koji je pokazao kako je Lucy nepažnjom pala s drveta dok je bila budna, a pukotine na kostima ruku pokazuju kako je pokušala ublažiti pad, no puknuća na nožnim kostima i fraktura lubanje ukazuju kako je 'prizemljenje' bilo tvrdo te kako je Lucy umrla u trenutku.
Pronalazak Lucy, koja je živjela prije nekih 3,2 milijuna godina, znatno je upotpunio saznanja o hominidima Australopithecus afarensis i promijenio mnoge već davno prihvaćene teorije.
Karika koja nedostaje
Lucy, znanstveno zabilježena kao arheološki artefakt AL 288-1, dobila je ime po pjesmi Beatlesa, 'Lucy in the Sky with Diamonds', a istraživanja obavljena na fosilnim ostacima kostura Lucy otkrila su da se njezina vrsta već naveliko kretala uspravno, na dvjema nogama, imala je vrlo razvijeno tijelo, ali ondje gdje se očekivao najveći napredak, a koji je upravo izostao. Lucy je imala izrazito malu glavu, tako da se ni lubanja ni mozak nisu značajnije razvili.
Ali također, fosilnim nalazištima otisaka stopala otkriveno je da je Australopithecus afarensis bio vrlo rasprostranjen, na velikom području Afrike, a ne samo oko poznatog rascjepa doline rijeke Avaš. Prvobitne teorije, naime, govorile su u prilog tome da je hominid koji je evoluirao u čovjeka porijeklom isključivo iz područja gore spomenute doline u istočnoj Africi i da je od tog mjesta krenula migracija hominida, još u doba dok kontinenti nisu bili razdvojeni.
Rana migracija
Glavni argument ovim tvrdnjama bila je činjenica da su upravo samo u rascjepu doline rijeke Avaš postojala nalazišta fosila Lucyjine obitelji.No, rasprostranjenost Lucyjine obitelji i po prašumama, budući da je djelomično živjela i na drveću te nove tehnologije ispitivanja paleontoloških iskopina i utjecaja okoliša na iste, uvode nas u neke nove spoznaje.
Tako, primjerice, pada u vodu teza da su hominidi koji su se digli na zadnje noge to učinili zbog klimatskih promjena jer su se umjesto u dotadašnjem habitatu, prašumama gdje su živjeli na drveću, našli u prilično ogoljenim i drvećem siromašnim stepama na istoku Afrike.
Lucy dokazuje da su jedinke koje su živjele na rubu šuma i u šumama također hodale na zadnjim nogama.
