Nobilo je od 2017. do danas bio hrvatski predstavnik pri NATO-u, a od 2012. do 2017. služio je kao hrvatski veleposlanik u Belgiji. Prije toga odradio je četiri godine kao veleposlanik u Sloveniji (2004.-2008.) i pet godina kao hrvatski zastupnik u Ujedinjenim Narodima.
Mario Nobilo održao je oproštajni govor u Bruxellesu nakon što je odlučio povući se iz diplomatskog svijeta i otići u mirovinu, prenosi N1.
'Osjećam se blagoslovljeno poput zatvorenika kojem je Sveti Otac oprao noge. Nedavno sam shvatio da je došlo vrijeme da napustim Bruxelles kad se njezino veličanstvo kraljica Matilda iskreno iznenadila vidjevši da sam još ovdje. U Bruxellesu smo proveli 13 godina, naša su djeca odrasla u ovoj lijepoj zemlji. Kako kažu: uplakan ulaziš, uplakan izlaziš. Hvala ti, Belgijo, na srdačnom gostoprimstvu', započeo je.
vezane vijesti
'Ali ne postoji perpetuum mobile niti perpetuum Nobile. Bio sam hrvatski veleposlanik posljednjih 35 godina, a u međunarodnim poslovima djelujem već 50. Moja je generacija stavila Hrvatsku na kartu svijeta, pobijedila u Domovinskom ratu i integrirala našu zemlju u međunarodnu zajednicu. Učinili smo to na teži način, ali smo sazreli i stekli veće samopoštovanje na tom putu. Hrvatska je danas uspješna priča, normalna, ali još uvijek ne dosadna zemlja, zaljubljena u svoju ljepotu.
Izazovan zadatak
Od početka moje diplomatske avanture kao prvog stalnog predstavnika Hrvatske pri UN-u u New Yorku 1992., pa do sada na kraju puta ovdje u NATO-u, moj je zadatak bio izazovan. Uz malo uputa kojima sam se mogao voditi, morao sam vjerovati svom instinktu i uvjerenjima. Imao sam privilegiju jer nikada nisam morao, ili sam odbio, braniti ono u što nisam vjerovao. Kao diplomat moraš biti odan svojoj zemlji, ali i pravednoj i zajedničkoj stvari.
Moji prioriteti u NATO-u bili su: objasniti vam tko je tko u “Zoološkom vrtu zapadnog Balkana”, osigurati da saveznici sa zapadnog Balkana govore jednim glasom i dodatno suziti područje nestabilnosti u našoj regiji. Također, biti predan saveznik, u solidarnosti s drugima, posebno s najizloženijim saveznicima na istočnom krilu. Uložio sam puno truda kako bih pomogao stabilizirati BiH, objašnjavajući nužnost podjele vlasti među trima konstitutivnim narodima, kako je bilo u prošlosti i kako mora biti u budućnosti. I ukazivao sam na irredentističke remetilače unutar i izvan regije.
Postoji li život nakon NATO-a?
Ljudi me pitaju što ću raditi u mirovini? Postoji li život nakon NATO-a? Mislim da je možda sigurnije ići u rat – nitko se nikad nije vratio živ iz mirovine!
Možda će mi multilateralna diplomacija neko vrijeme nedostajati, kao što pjesniku nedostaje njegova bol. No, također mi je potreban politički detoks. Moj renesansni spektar interesa, nadam se, održat će mi um zdravim i zauzetim. Veliko hvala mojoj izvrsnoj delegaciji, mojoj proširenoj obitelji, od kojih su neki danas iza mene.
Sada ću podignuti sidro i doslovno otploviti prema plavom horizontu, u mnoge nijanse slobode. Živ si dokle god možeš uskočiti u čamac! Ime mog čamca je „Noa“. U slučaju kataklizme još me možete pronaći kako plutam. Potražite me! Hvala vam na lijepim zajedničkim trenucima, dragi prijatelji', zaključio je Nobilo.
