LIJEPA NAŠA - STARA NAŠA

Problem iseljavanja mladih vlasti rješavaju zabijanjem glave u pijesak

  • Autor: Marko Čulić
  • Zadnja izmjena 02.12.2012 14:52
  • Objavljeno 02.12.2012 u 14:52
EMIGRANTI PUTOVANJE

EMIGRANTI PUTOVANJE

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: iStockphoto

Koliko je alarmantan problem koji Hrvatska ima s emigracijom, i to pogotovo najvažnijeg 'korpusa' radne snage države - visokoobrazovanih i stručnih mladih ljudi? Što bi se trebalo, moglo i moralo učiniti da bi se migracije i emigracija, umjesto na štetu, odvijale u korist ozdravljenja, kako gospodarske, tako i demografske slike Hrvatske - pitanja su kojim bismo se trebali, jednoglasno se slažu znanstvenici koji se bave sociološkim pitanjima mladih, daleko ozbiljnije posvetiti nego se to do sada radilo

Ako uzmemo gole činjenice, primjerice to da Hrvatska ima najveću stopu odljeva stručnjaka u Europi te da svaki treći Hrvat s diplomom živi izvan domovine, a usto i negativan prirodni prirast, jasno je da će sumorna demografska slika Hrvatske koja već ima prestaro stanovništvo (negativan omjer radno aktivne mlade populacije spram starijeg stanovništva i umirovljenika) već u skoroj budućnosti biti još i sumornija. Kao da to nije dovoljno, prema podacima koje je objavio Eurostat, u posljednje smo dvije godine pretekli u nezaposlenosti mladih i Grčku, te smo sada, s čak 40 postotnom stopom nezaposlenosti osoba između 20 i 35 godina, u ovoj 'obrnutoj' utrci drugi u Europi, tik za prvima na ljestvici kompletnog 'proklizavanja' politike socijalnog uključivanja mladih u društvo, Španjolcima.

ZANEMARUJEMO I DEMOGRAFSKI POTENCIJAL ISELJENIŠTVA

Marina Perić Kaselj u svom znanstvenom radu ističe kako je jedan od osnovnih problema nekoordinacija i nepostojanje 'prave strategije' prema iseljeništvu jer Strategija o Hrvatima izvan RH nije dostatna. 'Stalno 'isključivanje' kao i 'politiziranje' iseljeništva dovelo je do izostanka investicija, povratka, kao i interesa za Hrvatsku druge i treće generacije mladih, potomaka iseljenika koji imaju vrlo emotivan odnos prema domovini svojih predaka i koji žele povezati svoje dvije domovine. Iseljeništvo je potencijal kako ekonomski, tako i demografski, poglavito iseljenici u razvijenim zemljama EU-a, ali i prekooceanskim zemljama. Nažalost, o tome se u Hrvatskoj nikada nije ozbiljno raspravljalo iako imamo nekoliko institucija koje vode 'brigu' (na papiru) o iseljeništvu', pojasnila je.

Usto, prema podacima s Instituta za migracije i narodnosti, i posljednje se tri godine nastavio trend emigracije i više od 30 tisuća osoba upravo ove dobne skupine napustilo je Hrvatsku. Prateći iste podatke od 1991. do 2001, brojka iseljenika iznosi gotovo 200 tisuća ljudi. Trend očigledno polako, ali ujednačeno raste. Prema mišljenju znanstvenika koji prate ovaj fenomen, podaci kojima raspolažemo mogu, ali ipak i ne moraju nužno imati negativan predznak za Hrvatsku. Primjerice, kako objašnjava Vlasta Ilišin s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, emigracija 'na određeno', najčešće odlazak u svrhu obrazovanja ili usavršavanja te povratak iz inozemstva, ima izrazito pozitivan učinak na Hrvatsku u svakom pogledu. Gotovo svi oni koji se vraćaju, sa sobom donose nova iskustva, poznanstva ili već dovršene poslovne kontakte.

Vlasta Ilišin, jedan od vodećih autoriteta među stručnjacima koji se bave pitanjima mladih, sudjelovala je u posljednjem velikom istraživanju provedenom u srpnju (na velikom reprezentativnom uzorku od 1.700 mladih diljem Hrvatske), a čiji će se konačni zaključci i rezultati objediniti krajem studenoga. Izrazila je zabrinutost po pitanju nedostatka konkretne i konstruktivne politike kojom bi se mlade navelo i omogućilo im ostanak u Hrvatskoj pod barem približno kvalitetnim uvjetima kakve se nude u inozemstvu.

'Donekle sam iznenađena drastičnim padom broja onih koji su izrazili želju za odlaskom, ali isto tako je jasno zašto je tome tako. Ta je brojka i više nego dvaput manja i, u odnosu na 50 i 60 posto ispitanika spremnih za emigriranje van granica RH u protekla dva desetljeća, pala je na njih tek 25 posto', rekla je Vlasta Ilišin, pojašnjavajući zašto se uopće ne čudi tomu. 'Pođimo od toga da o odlasku pretežno razmišljaju oni, uvjetno rečeno, perspektivniji mladi ljudi. Uzevši u obzir da je daleko najčešća želja, a i stvarna emigracija vezana uz zemlje EU-a, nije ni čudo da je interes pao. Pa nisu ti mladi 'bedasti', informiraju se, razmišljaju i zaključuju najlogičnije - čemu odlaziti iz Hrvatske gdje, koliko god bilo teško, ipak imaju obitelj i prijatelje, da bi odlazili u zemlje EU-a čije se ekonomije ili urušavaju ili jedva drže na nogama jedva bolje od naše', pojasnila je ovaj pad interesa Vlasta Ilišin.

S druge strane postaje popularnije emigrirati preko Bare, naročito u Kanadu koja ima odlične useljeničke programe i uvjete, a za razliku od SAD-a ili Australije, ukinula je vizni režim, čime je uvelike olakšano dobivanje boravišne i radne dozvole. Mnogi, međutim, iseljenici i njihova iskustva pokazuju da ni u Kanadi ne teče med i mlijeko. Iako su odlični u nekom poslu, veliki broj naših iseljenika u Kanadi, ali i u ostalim dalekim zemljama poput SAD-a ili i Australije, rade po dva posla, najčešće bez ikakve veze s njihovim zvanjem u Hrvatskoj.

Odljev mladih mozgova

Već dvije godine programima Work Canada i Au pair organizira se iseljavanje mladih u iz Hrvatske u dobi između 18-35 godina u svrhu zapošljavanja. Iako stupanj obrazovanja nije uvjet, na odlazak se odlučuju uglavnom mladi s visokom stručnom spremom. Problem s iseljenicima u prekooceanske zemlje u tome je što se većina njih, za razliku od mnogih iseljenika koji su ostali unutar EU-a, nikada ne vrati. Poslodavci u Kanadi uglavnom putem interneta pronalaze potencijalne radnike, ponajviše stručnjake, i to većinom inženjere naftnog rudarstva i IT stručnjake. Mnogi na tako dalek put idu s povratkom u planu, ali čak i odlazak na privremeni rad uglavnom se pretvori u trajni boravak.

'Podatak da svaki treći Hrvat s diplomom ne živi u Hrvatskoj zaista je alarmantan, a stavlja nas i u red s državama s najmanjim brojem osoba s diplomom visokog obrazovanja u društvu. Samo to već stvara domino efekt pada standarda i kvalitete života u zemlji. Ono što je najgore, nemoć je Vlade i Sabora da se uopće uhvati u koštac s ovim problemom. Razvijanje cijele politike edukacije i mehanizama poticanja mladih na ostanak u Hrvatskoj, omogućavanjem bolje gospodarske klime, višeg standarda i veće mogućnosti sigurnih zaposlenja, zahtijevalo bi tolika sredstva, da se o tome priča u Saboru. Međutim, problem besperspektivnosti mladih u Hrvatskoj uopće se ne spominje u sabornici, a kamoli da se predlaže na detaljniju raspravu', rekao je Furio Radin, saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine i ekonomski psiholog.

Da hrvatski vlastodršci godinama ignoriraju probleme mladih slaže se i dr. Rebeka Mesarić Žabčić koja smatra kako se podaci o kretanju mladih trebaju početi sustavno pratiti i slabe točke čim prije i čim kvalitetnije prepoznati i pokušati riješiti makar i polako, ali što prije i odlučnije. Riječi doktorice znanosti Mesarić Žabčić treba krajnje ozbiljno shvatiti jer u protivnom zaista nema smisla uopće truditi se držati korak s inozemnim standardima jer ćemo naspram većine država svijeta uskoro početi nalikovati staračkom domu čija sudbina je zapečaćena.

'Da bismo vjerodostojno pratili vanjsku migraciju RH, trebamo pod hitno Registar stanovništva! Struka godinama upozorava na nepostojanje istoga, a što sve države u regiji imaju, primjerice, susjedna Slovenija! Bez Registra stanovništva nikada nećemo sa sigurnošću znati koliko imamo vanjskih migranata. Poseban problem je i s velikim brojem ljudi iz BiH koji imaju dvojna državljanstva, a o čijem praćenju podataka o navikama u kretanju i migracijama brigu vodi MUP, što samo pridonosi zbrci oko samog provođenja istraživanja migracija', zaključila je Mesarić Žabčić naglasivši kako je sustavnost jedini mogući način kojim se uhvatiti u koštac s ovim problemom.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi