Meteocunamiji koji su pogodili mjesta poput Starog Grada na Hvaru ili Mali Lošinj i na drugim lokacijama iznenadili su brojne koji nisu bili ni svjesni da postoje ti valovi koji brzo dignu razinu mora i poplave obalu, a potom se mogu toliko povući da brodice usidrene u luci ostanu na suhom.

Prošlog tjedna za tportal je zamjenica ravnatelja DHMZ-a Petra Mikuš Jurković objasnila kako ti fenomeni nastaju. U međuvremenu, geofizičar, klimatolog i oceanograf Mirko Orlić, gostujući u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić, rekao je da ga je šokirala učestalost ovih valova.

'Kolegica Jadranka Šepić i ja izradili smo katalog meteocunamija koji je dostupan na stranicama Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu. Povod za njegovo nastajanje bio je iznimno snažan meteocunami 21. lipnja 1978. godine, kada je u Hrvatskoj zabilježen val visine čak šest metara. To je jedan od najvećih zabilježenih meteocunamija u svijetu. Nakon toga počeli smo prikupljati podatke iz arhiva i novina te sastavili katalog koji obuhvaća oko stotinu godina. Sada smo, međutim, od 15. srpnja do jučer, u razdoblju od samo sedam dana, imali smo vrlo jako aktivnost', naveo je Orlić, prenosi net.hr.

Mogući su i pravi cunamiji

Navodi da je iznenađen tolikom količinom meteocunamija u kratkom roku, makar kaže da to ima smisla zbog učestalih toplinskih valova. Kako ističe, za razliku od cunamija, ove pojave uzrokuje atmosfera.

'Naime mali poremećaj u atmosferi izazove poremećaj na površini mora, koji se zatim širi prema obali i u lukama ili uvalama može izazvati poplave. Da bi se relativno mali početni poremećaj pojačao, potrebna je rezonancija. To zvuči komplicirano, ali može se objasniti jednostavnim primjerom. Zamislite dijete na ljuljački koje se samo zaljulja. U pravom trenutku pomiče tijelo i tako svaki put povećava amplitudu ljuljanja. Slično se događa i kod meteocunamija', pojasnio je stručnjak.

Na upit mogu li se pojaviti i pravi cunamiji u Jadranu, klimatolog ne dvoji: mogu i već su se pojavljivali.

'Posebno u njegovu južnom dijelu, gdje se događaju potresi magnitude sedam i više. Imamo katalog takvih pojava koji seže oko 500 godina unatrag. Iako tada nije bilo instrumentalnih mjerenja, postoje brojni povijesni zapisi. Primjerice, 1627. godine na području Gargana zabilježen je cunami visok oko deset metara, što je iznimno velika pojava. Nakon dubrovačkog potresa 1667. godine također je nastao cunami koji je ispraznio unutarnju dubrovačku luku. U novijoj povijesti, nakon crnogorskog potresa 1979. godine, također je nastao cunami. U početku se činilo da nije bio posebno snažan, no kasnije smo utvrdili da je na pojedinim mjestima dosegao visinu od nekoliko metara i da je tada bilo i ljudskih žrtava', zaključio je Orlić.