Jedna od tema koja iz mjeseca u mjesec muči građane, zasigurno je inflacija. Sve više cijene, sve skuplji troškovi života, s dolaskom zime i početkom sezone grijanja, postaju sve viši. Kako se građani snalaze s prihodima u odnosu na godinu prije, odriču li se sve više čak i onoga najosnovnijega te koga smatraju odgovornim za visoke cijene, samo su neka od pitanja na koje Crobarometar donosi odgovore. Rezultate je u Dnevniku Nove TV analizirala politička reporterka Sabina Tandara Knezović uz gosta komentatora Borisa Jokića.

Čak 41% kućanstava izjavljuje da se teže snalaze nego prošle godine, dok 38% jedva održava istu razinu. To znači da velika većina od gotovo 80% građana u svojoj svakodnevici zapravo ne osjeća ekonomske pomake nabolje, dok je 17% onih koji su uspjeli popraviti svoju financijsku situaciju.

'To je realna brojka. S obzirom na povećanje troškova života, prije svega energenata i hrane, nije bilo za očekivati da će ljudi, čak i kada imaju, a sigurno imaju nešto viša primanja nego što su imali prije godinu dana, dvije, tri ili četiri, da će se to odraziti na njihov život. Ovo je podatak koji bi trebao zabrinuti sve u državi, naročito one koje upravljaju državom, prije svega Vladu Republike Hrvatske i onim resorima koji su važni upravo za energente, hranu, sirovine, sve ono što zapravo treba za održavanje života', rekao je Jokić.

Hrana se i dalje kupuje, ali u manjoj količini

Hrana je egzistencijalna potreba, pa ne čudi što 71% ispitanika kaže da nije smanjilo njezinu kupovinu. Međutim, četvrtina građana u posljednjih mjesec dana bila je prisiljena kupovati manje hrane. To govori da za četvrtinu stanovništva inflacija više nije pitanje odricanja od luksuza, već izravno utječe na osnovnu potrošačku košaricu.

Na pitanje jesu li prešli na jeftinije proizvode vidimo da se gotovo polovica njih, čak 50%, odlučilo na takav potez.

'To su vrlo važni podaci. Naime, podaci ukazuju da četvrtina stanovništva kupuje manje hrane nego prije godinu dana, što nužno ne mora biti ni loše. Naime, mi često i trošimo previše hrane i bacamo hranu, međutim, povezano s drugim pitanjima, građani se zapravo odlučuju za proizvode koji su jeftiniji, vrlo vjerojatno i nešto manje kvalitetni, ukazuje na to da zapravo značajan dio stanovništva je promijenio svoje navike vezano za prehranu. Također bih htio napomenuti da je vrlo važno kakvu mi hranu uopće jedemo u Republici Hrvatskoj', rekao je Jokić.

'Kada pogledaš podatke o uvozu, pokazuje se da je uvoz prehrambenih proizvoda, pa čak i onih najosnovnijih, u Hrvatskoj takav da uvozimo od kruha nadalje. Ta činjenica da zapravo nismo samodostatni, nije samo pitanje prehrane i zdravlja, to je pitanje i sigurnosti Hrvatske. Bez obzira kakvu politiku zagovaraš, desnu, lijevu, centrističku, sigurnost hrane i onoga što se proizvodi u zemlji je zapravo i sigurnosno pitanje, a da ne govorimo o tome da često uvozni proizvodi koji dolaze da Republike Hrvatske su i oni koji nisu nužno kvalitetni, koji su možda i manje kvalitetni nego ovdje u Hrvatskoj. Stoga bi trebalo učiniti sve da kupujemo i jedemo što kvalitetnije i jako bi bilo dobro da jedemo lokalno. Ako samo budemo, da tako kažem, taoci određenih lobija, ekonomskih uvoznih lobija, onda nam se ne piše dobro. Nećemo nužno kupovati manje hrane, kupovat ćemo i jest ćemo lošiju hranu, nego da je proizvodimo ovdje sami i da se suverenistički postavljamo prema pitanju prehrane.'

Neki po namirnice idu u inozemstvo

Tek 16% ispitanika kupuje preko granice i to je blagodat onih koji žive blizu susjednih zemalja, dok 83% kaže da ne. Tandara Knezović pitala je Jokića koliko bi ih putovalo preko granice da žive bliže granici.

'To je pitanje. Kada se pogledaju podaci vezano za prosječnu potrošačku košaru, u nekim zemljama blizu nas je sigurno jeftinija. Ono što ovi podaci također pokazuju je da su one regije Hrvatske koje su u bliže granici, da građani češće odlaze u takvu kupovinu. Tako recimo u Istri i Primorju čak 27% građana kaže da redovito odlazi ili u Sloveniju ili u Italiju u kupovinu. Druga regija nakon toga je Slavonija gdje, ovisno u blizini granice, građani mogu otići i u Bosnu i Hercegovinu, u Srbiju i u Mađarsku. Postavlja se pitanje koje treba postavljati cijelo vrijeme. Dakle, uz ovo pitanje sigurnosti hrane i domaće proizvodnje, postavlja se pitanje zašto je kod nas toliko skuplje? Zašto bi u Hrvatskoj hrana ili bilo koji drugi proizvod bio skuplji nego u susjednoj zemlji? Činimo li dovoljno i čini li dovoljno Vlada Republike Hrvatske da ti proizvodi budu domaći s jedne strane, a s druge strane i dostupni', istaknuo je Jokić.

Sve više građana štedi na grijanju

Čak 84% ispitanika i dalje uspijeva na vrijeme platiti svoje račune, ali podatak da je 15% njih u posljednjih mjesec dana moralo odgoditi plaćanje režija iznimno je ozbiljan, ističe Tandara Knezović.

Iako većina od 74% građana nastoji održati uobičajeni komfor i ne smanjuje potrošnju energije, podatak da gotovo svaka četvrta obitelj, njih 24%, svjesno smanjuje grijanje ili štedi struju, itekako je znakovit, rekla je Tandara Knezović.

Jokić je istaknuo da se još u Hrvatskoj ne prelazi iz štednje u preživljavanje.

'Hrvatska je trenutno i dalje u ekspanzijskom ekonomskom ciklusu. Međutim, ovi su podaci vrlo, vrlo znakoviti. Kad kažeš 15% je odgodilo plaćanje računa, u tom isto pitanju piše zbog visokih cijena. Ne da je odgodilo zbog nekog drugog razloga, nego zbog cijene tog istog računa koji je bio odgođen. Još znakovitiji podatak je o energentima. Naime, ti podaci ukazuju da četvrtina građana zapravo na neki način smanjuje svoju potrošnju energenata. Kažem, to ne mora nužno biti loše zbog nekih drugih stvari. Međutim, zbog visokih cijena, koje su globalno visoke, dolazi do prilagodbe ponašanja potrošača koji se posebno odražava na neke skupine građana. Naime, posebice kod starijih skupina građana i na selu dolazi do smanjivanja potrošnje energenata zbog visokih cijena. Upravo su to i najranjivije skupine stanovništva, one kojima topao dom ili različite druge stvari vezane za poljoprivredu, ribarstvo, za sve djelatnosti koje se odvijaju na selu su jako važne. Kada to pogledaš, bez obzira na intervenciju Vlade koja postoji kod energenata, činjenica je da su neke skupine društva u riziku i trebali bi zapravo usmjeriti fokus na te skupine, olakšati im na neki način da se nose sa sve višim cijenama energenata koji, kažem, nisu samo hrvatski i specifikum, to je globalna stvar, ali svaka država, svaka vlast može djelovati i dalje ima veliki prostor djelovanja da olakša život svojim građanima', rekao je Boris Jokić.

Odustaje se od izlazaka, putovanja, godišnjeg

Čak 38% građana priznaje da je u proteklih mjesec dana moralo odustati od izlazaka, putovanja ili godišnjeg odmora, dok 59% nije. 3% ne zna.

Tandara Knezović upitala je Jokića koliko to utječe na psihološko stanje pojedinca.

'Život nije samo preživljavanje. Život nije samo obrok ili tri obroka dnevno i samo rad. Živimo i zato da uživamo u životu. Život je prepun užitaka. Sve obitelji u Hrvatskoj, svi ljudi bi trebali imati neka sredstva ako rade, da mogu i uživati u takvim stvarima. I društva su, kad pogledaš malo i najnaprednija zapadna društva, značajan dio budžeta obitelji odlazi na iskustva, na iskustva putovanja, na iskustva odlaska u kulturne ustanove, na iskustva druženja, na iskustva plesa, to su sve super stvari u životu i ljudi rade i ljudi žive možda još više za tu stranu života nego za neke druge strane života. Svaka obitelj bi trebala imati neki dio budžeta koji odvaja za to', istaknuo je Jokić.

Kada se pita ispitanike tko je kriv za visoke cijene, njih 37% prstom upire u Vladu, a dodatnih 22% krivi uvođenje eura. To znači da skoro 60% stanovništva smatra kako su visoke cijene rezultat političkih odluka. Trgovački lanci u očima građana snose manju odgovornost, tek 13%. Proizvođači i dobavljači gotovo nikakvu, 1%.

'Nije Vlada kriva za sve, to je sigurno', poručio je Jokić.

'Što se tiče regulacije cijena, na nju sigurno mogu djelovati svi u tom lancu. Nije Vlada jedina koja tu ima svoju ulogu, ali ona je ta koja regulira. U očima građana će ona biti uvijek ta koja je mogla učiniti više da ta cijena ne bude takva kakvu bi zapravo htjeli možda i trgovci, i proizvođači, i dobavljači. Iz te perspektive ne treba čuditi ovakav stav građana i toliki postotak onih koji smatraju da je odgovornost isključiva na Vladi ili na institucijama izvršne vlasti, ali također treba otvoreno reći da je profit ili trka za profitom često takva da ona nema granicu. Pohlepa ljudska koja se pojavljuje u određenim djelatnostima je također nešto što je jako teško kontrolirati', rekao je Jokić te dodao:

'Jedan od aspekata sigurnosti je recimo vojska ili policija. Drugi aspekt je da si samodostatan s proizvodnjom hrane, da si samodostatan s određenim elementima i energentima jer na taj način Vlada može bolje regulirati određene cijene i može na bolji način zapravo spriječiti određene negativne posljedice koje sigurno postoje u svim ovim lancima o kojima govorimo.'

Traži se povećanje mirovina

Kako potrošiti 800 milijuna eura dodatnih prihoda u idućoj godini, poruka od ispitanika je kristalno jasna. Najveći dio, 28%, traži povećanje mirovina, što se nadovezuje na one ranije podatke o teškom snalaženju s prihodima. Slijede porezna rasterećenja s 19%, zdravstvo 16% i stanovanje mladih 15%.

Za povećanje plaća u javnom sektoru zalaže se 9% građana. Dok samo 3% građana želi da se taj novac troši na velike infrastrukturne i sportske projekte.

Tandara Knezović istaknula je kako su podaci i logični, da se prvo namiri standard i socijala, a tek onda stadion. Jokić je istaknuo da podaci govore i o kvaliteti starenja u Hrvatskoj i kvaliteti odrastanja.

'S jedne strane, dio ljudi traži povećanje mirovina zato što je zbilja teško s mirovinama koje jesu u Hrvatskoj preživjeti. Kad govorimo o cijenama energenata, hrane, to se prije svega odnosi na taj dio populacije. S druge strane, danas je u Hrvatskoj sve teže biti mlad, sve teže je zasnovati obitelj, sve teže je doći do stanovanja. Tako da ne treba čuditi da su ove dvije stvari u fokusu, s time da u biti one što se tiče prioriteta iziskuju drugačiji stav starijih i mlađih. Ovi mlađi su više da to bude trošenje na mladost, a stariji građani su više za to da se povećaju mirovine. Kada pogledamo ove druge dvije stvari koje su između, one su vrlo zanimljive. Jedno je, da tako kažem, porezno rasterećenje. Za njega u najvećoj mjeri je radno sposobno stanovništvo, dakle od 30. godine do 65. godine, a što se tiče zdravstva, svi ga zagovaraju. Bez obzira na dobru skupinu, ljudi smatraju da treba ulagati zapravo u sustav zdravstva. Iz svega ovoga jako važan podatak je u dio onih koji smatraju da treba ulagati u velike infrastrukturne i sportske projekte. Ako se ne varam, taj je postotak negdje oko 2 ili 3%', istaknuo je Jokić te dodao da je zanimljivo, s obzirom na podatke, koliko se u javnoj sferi o stadionu često govori.

"Što ljudi hoće, a šta politika gura? Onda vidimo da se radi o velikom rascjepu. S jedne strane, ljudi hoće kvalitetniji život. Hoće to da kada ima 75 godina, da ima dostojan život ili kad ima 32 godine i kreće u neki život, da taj kvadrat stana ne košta 5000 eura, ili 10 000 eura, ili 3000 eura. Žele da kad dođu u bolnicu da ih ima tko primiti i da taj tko ih primi ima kompetencije i dobro je plaćen. To žele. A mi razgovaramo o tome kakav je stadion, i ok, treba stadion, ali je li to fokus ovog društva? Jer ako je to fokus ovog društva, onda je to promašena politika. Jer zgradu može izgraditi svatko, a kvalitetnije starenje, kvalitetnije odrastanje mogu osigurati samo kvalitetne politike i kvalitetni političari', rekao je Jokić te poručio političarima da pogledaju što ljudi žele, a što im se isporučuje.

'Stavimo u fokus prave stvari. Ljudi nam to govore, ljudi nam govore svojim odgovorima. Politika će se uvijek, od Rima, voditi istim. Kruha i igara. Kruha očigledno sve lošijeg, igara na sve skupljim stadionima, a kvalitete života očigledno sve manjom', zaključio je Jokić za Dnevnik Nove TV.

Istraživanje Crobarometar provedeno je od 1. do 18. listopada 2026. putem metode Knowledge panel na uzorku od 995 ispitanika. Maksimalna pogreška uzorka iznosi +/- 3,3%.