Konferencija je odgođena zbog proceduralnih razmirica oko palestinskog sudjelovanja a potom usporena zbog skupine 'skeptičnih država', kako ih nazivaju diplomati i dužnosnici nevladinih organizacija.

Te se zemlje (Alžir, Egipat, Sirija, Iran, Sjeverna Koreja, Kuba, između ostalih) trude ograničiti sporazum samo na borbu protiv krijumčarenja oružja. Zapad te afričke i latinoameričke zemlje žele da ugovor propisuje zakonitu trgovinu određujući precizne kriterije. Svaka zemlja morat će procijeniti bi li se prodano oružje moglo upotrijebiti za kršenje ljudskih prava, destabilizaciju zemlje ili pogoršanje regionalnog sukoba.

'Na pola puta smo i u 15 dana nismo gotovo ništa učinili', kaže Aymeric Elluin, zadužen za kampanju 'Oružje i nekažnjivost' pri organizaciji Amnesty International. 'Zasad nema nikakvog dogovora o bilo čemu, uključujući o tome što treba staviti ili ne u sporazum: streljivo, transfer tehnologije, dijelove za oružje, lako naoružanje, itd.

Istodobno, ističe Nilac Vercken iz organizacije Oxfam France, do danas nijedna zemlja, čak ni Iran ili Sjeverna Koreja ne želi snositi političku odgovornost za neuspjeh procesa.

Kako se konferencija mora završiti konsenzusom, bilo koja od 193 zemalja članica može još omesti pregovore. A kada se jednom sporazum zaključi, dovoljan broj zemalja, među kojima glavni prodavači i kupci, morat će ga potpisati i ratificirati.