Priču se ukratko može svesti na jednu dilemu: ili će u Parizu nastupiti 'mažoretkinje' i 'Plenković prerušen u uniformu', kako se slikovito izrazio predsjednik države - odnosno ili će Hrvatska vojska ići u svoj 'protokolarno-ceremonijalni posjet', kako ga opisuje predsjednik Vlade - ili bi, po svoj prilici svoju funkciju mogao izgubiti načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Tihomir Kundid.

Milanović se u današnjoj izjavi sprdao s planiranom razinom sudjelovanja Hrvatske na Macronovoj 'predaji štafete', a Plenković mu je uzvratio da bi eventualna zabrana takvog poteza mogla dovesti do ozbiljnog potresa unutar državnog aparata.

Citirat ćemo najprije dijelove Milanovićeve današnje izjave sa Brača:

'Predsjednik Vlade sikće na sve živo oko sebe, ponovno je na primitivan način komentirao neugodnu situaciju s mimohodom u Parizu. Hrvatska je dobila nekakav poziv, Plenković ga je dobio od Macrona početkom svibnja, ništa nije rekao do prije par dana. Radi se o pozivu na vojnu paradu u Parizu, koja izgleda kao Dan mladosti, na koju treba otići Hrvatska vojska. Hrvatska vojska se može maknuti s cipela samo iz zapovijedi, a zapovijed ne izdaje ni HDZ-ov kartel, Plenković, Anušić, nego ja kada ocijenim da je to potrebno; u 99 posto slučajeva ne poduzimam ništa, ali u kritičnim situacijama reagiram. Ne znam koga to Plenković misli poslati u Pariz, možda mažoretkinje, koje respektiram, ali vojnici ne mogu ići ako ja to ne dopustim. Prema Ustavu i zakonu Hrvatske oružane snage predstavlja vrhovni zapovjednik. Što tu nije jasno? Vojska neće ići, rekao je Milanović i još napomenuo da je 'Srbija također pozvana' od strane Francuske, koju je ponovno žestoko prozvao jer je Srbiji prodala avione Rafale, pa čak i njihovu napredniju verziju.

'Htio sam da to prođe u tišini. Plenković prijeti mlohavom motkom, ali bit će onako kako ja kažem. Plenković neka se presvuče u uniformu i neka tamo maše hrvatskom zastavom. Želimo poštovanje. Plenković kaže da su Francuzi preletjeli preko Jaruna, a kada je trebalo donijeti zastavu i biti među hrvatskim saveznicima, njih nema. A zašto ih nema? Trguju s Beogradom', zaključio je predsjednik države.

Predsjednik Vlade odgovorio mu je sa susjednog Hvara:

'Ministar obrane će inzistirati prema načelniku Glavnog stožera da Hrvatska vojska bude na Champs-Élyséesu budući da je i pozvana. Prema tome, ovakvo ponašanje je samo potvrda da Milanović već pet godina ima antiukrajniski stav i politiku, cijelo vrijeme ima anti-EU narativ, dok je bio premijer u EU nije pridonio ništa, ništa ne pridonosi ni kao predsjednik, praktički je i protiv NATO-a i SAD-a, a sada i protiv Francuske', kazao je Plenković nakon što se na mobitelu informirao o netom izrečenim Milanovićevim riječima.

Rekao je da očekuje provedbu Anušićeve naredbe o odlasku u Pariz, inače…

'Ukoliko se dogodi da ovaj izda neku nepostojeću usmenu zapovijed, ja već sada govorim da u tom slučaju, ako načelnik Glavnog stožera ne ispuni ovo što je ministar Anušić najavio u petak, da on od tog trenutka više nema moje povjerenje i očekujem njegovu ostavku', kaže Plenković.

Zbog sukoba na udaru - vojska

Bilo je tu još koječega: s jedne strane prijedloga da premijer 'kod Vučića pronađe ćacije' koje bi slao u Francusku, s druge strane tvrdnji da je šef države 'nacionalna sramota', i tako dalje. Predstojeće političko ljeto, čini se, moglo bi biti dinamično i živopisno, barem ako glavni akteri odluče intenzivno nastupati.

U najosjetljivijoj poziciji trenutno se nalazi, ili bi s mogao naći, načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid.

'Ovdje se ne radi samo o pitanju treba li počasna postrojba otići u Pariz. Veći problem je što se osobni i politički sukob predsjednika Republike i predsjednika Vlade već godinama prelijeva na institucije države i na njen međunarodni ugled. U ovom slučaju najviše trpe Hrvatska vojska i njezini zapovjednici', kaže za tportal politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.

'Vojska mora funkcionirati po jasnom lancu zapovijedanja. Kada predsjednik i Vlada javno vode bitku oko svake važne odluke, zapovjednici se dovode u gotovo nemoguću situaciju. Pod krinkom 'oslobađanja' vojske od HDZ-a, predsjednik ih zarobljava. Od njih se očekuje da budu profesionalci, a istodobno ih se uvlači u politički sukob u kojem ne bi smjeli sudjelovati, dodaje Trogrlić.

Plenkovićeva izjava da više neće računati na zapovjednika ukoliko ne postupi po uputi ministra obrane dodatno pokazuje koliko je situacija eskalirala, tumači sugovornik tportala.

'Takve poruke stvaraju pritisak na časnike koji bi trebali biti izvan dnevne politike. Istodobno, predsjednik kao vrhovni zapovjednik inzistira na svojim ustavnim ovlastima. Rezultat je da profesionalni vojni vrh postaje talac političkog sukoba. Moje je mišljenje da bi i predsjednik i premijer morali voditi računa da se njihove međusobne razmirice ne lome preko Hrvatske vojske: institucije postoje upravo zato da osiguraju kontinuitet države bez obzira na političke sukobe', drži Trogrlić.

Teška brakorazvodna parnica

On smatra da bi sudjelovanje počasne postrojbe na obilježavanju Dana Bastilje bilo u interesu Hrvatske.

'Francuska je jedan od naših ključnih partnera u EU-u i NATO-u, ne radi se o borbenoj misiji nego o ceremonijalnom predstavljanju države, a na takvim događajima sudjeluju i druge savezničke vojske. Na koncu, sudjelovali smo i ranije kao i oni na našim ceremonijama. Međutim, dugoročno je važniji drugi problem: kontinuirani sukob predsjednika i premijera. Kad politički vrh mjesecima ili godinama šalje oprečne poruke, najveću cijenu ne plaćaju ni Milanović ni Plenković, nego vjerodostojnost hrvatskih institucija, ugled hrvatske u međunarodnom odnosima i profesionalnost Hrvatske vojske. Hoće li sada Plenkovic ili Anušić uskratiti financiranje za aktivnosti, recimo za vojne vježbe koje Milanović smatra važnima? Dokle bi to moglo ići?', pita se Trogrlić.

Cijela situacija njega podsjeća na tešku brakorazvodnu parnicu.

'Roditelji su toliko zaokupljeni međusobnim obračunom da djeca postanu sredstvo u njihovom sukobu. Ne tvrdim da predsjednik i premijer ne mare za Hrvatsku vojsku, ali posljedica njihova dugotrajnog sukoba jest da upravo vojska i njezini zapovjednici završavaju između dvije suprotstavljene strane', upozorava ovaj analitičar.