TRADICIJA I SUVREMENOST

Po čemu je doček Božića u Hrvatskoj jedinstven u svijetu

24.12.2015 u 13:11

  • +18

Badnjak u Hrvatskoj

Izvor: Pixsell / Autor: Duško Jaramaz

Bionic
Reading

Hrvatski božićni običaji dio su hrvatske tradicije, a uz slavlje Božića u nas su se, kao i u čitavom kršćanskom svijetu razvili brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na misu polnoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja. No božićni običaji u našim krajevima u mnogočemu su jedinstveni u svijetu, poput slavonskih i zagorskih običaja od kojih su se neki održali do današnjih dana

'Kucilo se, macilo se, prasilo se, janjilo se, jarilo se, ždribilo se, kotilo se, leglo se', prisjetila se 80-godišnja baka Marija Šarčević iz Novih Perkovaca nedalekood Đakova tradicionalnog pozdrava kojim je započinjalo badnje jutro kada oživi običaj položaja.

Položaj je muško dijete, jer u narodu je vjerovanje da muška osoba donosi sreću, pojašnjava baka, dodajući kako se taj običaj zadržao i danas u brojnim slavonskim selima, dok je položaj uvijek muško dijete.

'Muško. Žensko nema pravo doći dok položaj ne dođe unutra', ispričala je baka Marija Šarčević dodajući kako bi položaju slijedila i nagrada.

'Orasi, jabuke, novci, kobasica oko vrata... Položaju se stavi kobasica oko vrata', priča baka Marija.

Nakon obavljenih dnevnih poslova, na Badnju večer u kuću se unosila slama. 'Čovjek dođe u kuću, kaže Hvaljen Isus! Mi kažemo uvijeke. Čestitam vam Božić, Adama i Evu, i ti bio živ i zdrav. Djeca se onda u slamu uvuku, razvuku je po cijeloj sobi. Onda to bude svakako, i prašina se napravi...', ispričala je baka Marija.

Zanimljivih božićnih običaja ne manjka ni u Hrvatskom zagorju koje je zabilježila i sačuvala od zaborava Nevenka Gregurić, autorica brojnih knjiga o tradiciji kajkavskog kraja.
Iako se na današnji dan u većini hrvatskih kućanstava jedu isključivo riba i plodovi mora, što se smatra posnom hranom, prema prisjećanju Nevenke Gregurić, na Badnjak se nekada nije postilo već se manje jelo kako bi se tijelo pripremilo za obilje koje će uslijediti na Božić

'Nije bilo nekad previše obilja. Sve je bilo skromnije nego danas, ali su ljudi baš u vrijeme Božića, Uskrsa, Velike Gospe, nastojali da za te velike svetke imaju obilje na stolu. Pogotovo za Božić, obilje na stolu je značilo da neće biti gladi', rekla je Gregurić.

Božić je nekada značio kraj jedne i početak sljedeće godine, nastavlja Nevenka Gregurić. 

'Ulaz u Novu godinu praktički je bio Božić. Nova godina je bila samo formalno, kalendarski, ali prekretnica je bila poslije Božića. Do Božića se sve što si u selu posudio moralo vratiti. Smatralo se, ako si preko Božića dužan, onda ćeš cijeli život, odnosno, sljedeću godinu sigurno dužan. Kuća je već trebala biti izribana, podovi, stolci i sve, i onda se krenulo pripremanju obroka za sve', kazala je Gregurić dodajući kako su muški članovi obitelji imali zadatak pripremiti badnjak.

'Sjećam se da je moj djed kroz ljeto pripremio najveći panj. On je trebao gorjeti do jutra, održavati toplinu i svjetlo doma', prisjetila se Gregurić.


Žene su pak, jednako kao i danas, u pripremama za Božić imale važnu ulogu u pripremanju delicija za obiteljski stol.

'Žene su pripremale gibanice, nije bilo previše sitnih kolača. Kad se počeo spuštati mrak, tada se u kuću unosila smreka. Ne kao danas kad imamo cijeli bor, jelku, nego samo jedna grana. Ona se uvijek stavljala u kut kuće, kuhinje i tada se počela kititi. Pjevalo se, djed je donio slamu i taj panj. Slamu je stavio ispod stola, a ispod stolnjaka se stavljao kukuruz, pšenica, žito i na to se stavljao najljepši stolnjak', ispričala je poznavateljica zagorskih običaja.

Badnja večer u Hrvatskom zagorju, kao i danas, završavala je obaveznim odlaskom na polnoćku, što je u ono vrijeme, kada su izlasci i druženja izvan kuće bili iznimno rijetki, bilo veliko veselje i pravi doživljaj, kako djeci tako i odraslima, prisjeća se autorica brojnih knjiga o tradiciji kajkavskog kraja Nevenka Gregurić.