Jednog jutra prošle godine John Gladwin otvorio je kuhinjski ormar ispod sudopera i otkrio da je vreća zemlje koju je tamo držao bila rastrgana. Nekoliko dana kasnije počeo je osjećati i oštar pljesniv miris koji ga je podsjećao na zajednički prostor s kantama za smeće u njegovoj stambenoj zgradi.

'Odmah sam znao što je to', kaže. 'Štakori.' Često ih je viđao kako se motaju oko kanti za smeće, no tada su bili i u njegovoj kući. 'Čuo sam ih u ormarima i iza panela kade. Jednog jutra, kad sam se probudio, svađali su se ispod kade, vrištali i cvilili', ispričao je za BBC.

Gladwin, koji živi u Croydonu s petero djece, odmah je reagirao: stavio je ulje paprene metvice i otrov za štakore. Do sada se nisu vratili, ali to iskustvo ga je potreslo. 'Bio sam zabrinut za zdravlje djece. Nisam htio da se nečim zaraze.'

Osjećao je i nešto drugo – sram. 'Nije lako reći da smo zaraženi, da naša obitelj živi u naselju u kojem ima štakora.'

Izvanredan porast poziva zbog štakora

Cleankill, tvrtka za suzbijanje štetočina, zadužena za rješavanje problema s njima u njegovu naselju, djeluje diljem juga Engleske. Njezin osnivač, Clive Bury, kaže da je primijetio 'izvanredan' porast poziva zbog štakora – čak 20 posto u posljednje dvije godine.

Slični se obrasci bilježe diljem zemlje. Britansko udruženje za suzbijanje štetočina (BPCA) navodi da je više od polovice njegovih članica primijetilo povećan broj dojava o pojavi štakora u posljednjih pet godina.

Oni žive u odvodima, kanalizaciji i jazbinama, izlaze uglavnom noću i gotovo ih je nemoguće prebrojati. Procjene njihove brojnosti variraju – u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo bi ih biti između 10 i 120 milijuna.

Poznato je ipak to da je britanskim gradskim vijećima prijavljeno više od pola milijuna slučajeva pojave štakora između 2023. i sredine ove godine, prema podacima prikupljenima putem zahtjeva za slobodu informacija koje je obradila tvrtka Drain Detectives.

I nije riječ samo o Britaniji.

Najezda štakora diljem svijeta

Broj štakora raste i u nekoliko američkih gradova: Washington D.C.-ju, San Franciscu i New Yorku, ali i u Amsterdamu i Torontu.

Iako nisu nužno prljave životinje, hrane se otpadom i u kanalizaciji te mogu prenijeti ozbiljne bolesti. Leptospiroza (Weilova bolest) prenosi se urinom, hantavirus se može širiti udisanjem zaraženog izmeta, a često kontaminiraju i poljoprivredne proizvode i zalihe hrane.

Dakle što bi doista bilo potrebno da se zaustavi njihovo širenje?

Rastuće temperature - rastuća aktivnost štakora

Bobby Corrigan naziva se urbanim rodentologom. Počeo je raditi kao istrebljivač u New Yorku, a cijeli je život proveo okružen štakorima. 'Završio sam u kanalizaciji, pokušavajući objesiti otrovne mamce da bih ih ubio.'

Godinama kasnije, dok je na fakultetu proučavao njihovo ponašanje, poduzimao je ekstremne mjere da bi shvatio njihove motive i ponašanje, čak je spavao na podu štale prepune štakora da bi ih mogao izbliza promatrati.

Najviše ga je iznenadila njihova složena društvena struktura i naznake altruizma. 'Vidio sam mlade štakore kako nose hranu starijima, onima koji se nisu mogli kretati', prisjeća se.

No želio je shvatiti i razloge njihova porasta, a njih je mnogo.

Niall Gallagher, tehnički voditelj u BPCA-u, među njima navodi sklonost brzoj hrani, činjenicu da neka vijeća sve rjeđe odvoze smeće, kao i radove na cestama i prilikom gradnje koji ometaju kanalizacijsku mrežu. Osim toga, sve je više dokaza za to da i klimatske promjene igraju ulogu u brojnosti štakora.

Corrigan, koji je radio kao znanstveni istraživač u Ministarstvu zdravstva New Yorka, s kolegama sa Sveučilišta Richmond u Virginiji istražio je postoji li veza između porasta aktivnosti štakora i rasta temperatura. Analizirali su 16 gradova, uglavnom u Sjevernoj Americi, a rezultati, objavljeni ove godine u časopisu Science Advances, pokazali su da je u 11 gradova došlo do značajnog porasta njihove aktivnosti tijekom razdoblja od sedam do 17 godina.

U Washington D.C.-ju porast je iznosio gotovo 400 posto, u San Franciscu 300 posto, u Torontu 180 posto, a u New Yorku 160 posto. Samo su tri grada zabilježila pad, među njima Tokio i New Orleans.

'Gradovi koji su s vremenom doživjeli veći porast temperatura imali su i veći porast populacije štakora', navodi studija. Na nekim mjestima temperature su u tom razdoblju porasle za gotovo dva Celzijeva stupnja.

Corrigan vjeruje da će se trend nastaviti sve dok globalne temperature rastu, osobito ako zime postanu blaže. A one će, prema Climate Action Trackeru, do 2100. godine porasti između 1,9 i 2,7 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Štakori su iznimno plodni

Ženka može imati i do šest legla godišnje, svako s do 12 mladunaca. Već nakon devet tjedana potomci se mogu sami razmnožavati, što znači da dva štakora u teoriji mogu stvoriti više od tisuću nasljednika samo u jednoj godini.

Gradovi im dodatno pogoduju jer asfalt i betonske zgrade brže zadržavaju toplinu nego ruralna područja. I urbanizacija pritom igra svoju ulogu. 'Zemljište nestaje brzinom svjetlosti, a mi gradimo zgrade koje smanjuju njihova prirodna staništa', kaže Corrigan.

Nove zgrade donose i više pukotina, cijevi i odvoda, što je savršeno okruženje za njih.

Iznenađujuća supermoć

Jedna od zanimljivijih činjenica o štakorima, koja objašnjava zašto otrovi često ne djeluju, jest da oni ne mogu povraćati. To znači da, kad pojedu otrov, ne mogu ga izbaciti iz tijela. Ipak, budući da su izrazito oprezni i boje se svega novog, rijetko će odmah navaliti na hranu, objašnjava Steven Belmain, profesor ekologije na Sveučilištu Greenwich.

'Najprije samo probaju mali zalogaj. Ako se nakon toga ne razbole, tek onda počnu jesti.' Ovaj oprez, kaže, zapravo im je spasio živote. Dr. Alan Buckle sa Sveučilišta u Readingu trideset je godina radio na razvoju novih otrova za štakore, ali priznaje da u tome nije uspio.

Zbog toga se koriste oni sporijeg djelovanja, uglavnom antikoagulansi koji sprječavaju zgrušavanje krvi. Potrebno im je do tjedan dana da ubiju štakora, što životinji ostavlja dovoljno vremena da pojede smrtonosnu dozu. No taj proces uzrokuje bolno unutarnje krvarenje, zbog čega se smatra okrutnim načinom za usmrćivanje.

A sve je više dokaza za to da su štakori razvili genetske mutacije koje ih čine otpornima i na te otrove. Zato znanstvenici razmatraju korištenje oralnih kontraceptiva kao humaniju metodu kontrole populacije.

U patroli s 'Caricom štakora'

Malo tko razumije razmjere ovog problema bolje od Kathleen Corradi, bivše učiteljice koju je 2023. godine gradonačelnik New Yorka imenovao 'Caricom štakora'. Procjenjuje se da u pet općina živi tri milijuna njih, a Corradi je imala budžet od 3,5 milijuna dolara da bi podigla javnu svijest o rješavanju tog problema.

Pokrenula je 'akademiju za štakore' i u njoj uči ljude kako zaštititi svoje susjedstvo. 'Idemo zajedno u šetnje, tražimo tragove štakora, razgovaramo o njihovu ponašanju i o tome kako ga oblikuje ljudsko ponašanje', rekla je nedavno za BBC. Građani mogu prijaviti ako uoče štakore ili tragove njihove prisutnosti, a inspektori potom nalažu mjere – uz visoke kazne ako ne budu provedene.

Najveća promjena dogodila se u načinu odlaganja smeća jer se više ne smije ostavljati u vrećicama na ulici, već mora ići u kante u koje štakori ne mogu ući.

'Ključ je u prekidanju izvora hrane', kaže Corradi.

Prepune kante i brza hrana

'Gotovo ih je nemoguće kontrolirati', kaže deratizator Alex Donnovan. 'Ima previše hrane.' Pokazuje na kante prepune vreća smeća. 'Čak i kad postavimo rodenticid, ne diraju ga. Zašto bi, kad je hrana svuda oko njih?' Dodaje i da smetlari ponekad odbijaju isprazniti kante jer su prepune štakora.

Tople zime i rast temperatura doista pogoduju njihovoj populaciji, ali naše prepune kante, sklonost brzoj hrani i sve gušće gradske zajednice problem čine još težim.

No rješenje možda nije u otrovu, već u jednostavnijem pristupu. 'Ako se pobrinemo za svoj gradski okoliš, nećemo morati biti toliko nehumani prema njima', kaže dr. Corrigan. 'Ako im oduzmemo pristup hrani i otpacima, nećemo ih morati trovati, ubijati ni mučiti.'

Pitanje je sada kako to učiniti, i to brzo. 'Već smo ih podcijenili. Ignorirali smo ih, pustili da se razmnože… a sada plaćamo cijenu toga', zaključio je.