Svjetski dan plesa (29. travnja) provela sam kako drugačije nego plesno. Štoviše, potrudila sam se da rasplešem i druge. Puštala sam mjuzu na Art Clubbingu u Pepermintu u povodu prve izložbe ModeKomode i bilo je, kažu, čist' okay.
Muzika u mojem životu igra (ilitiga pleše) jako veliku ulogu. Katkad mi se čini da bez nje ne bi mogla živjeti. Nedavno sam otkrila i ples. Pritom ne mislim na disco čagu nego ono kad emocijom pomičeš granice svoga tijela, kad otkrivaš u sebi osjećaje za koje nisi znao da postoje i kad ta muzika koju si do sada slušao, dobiva potpuno novu dimenziju. Za to je zaslužna Ana KuhanecBrašnović sa svojim Ana's Sensual Fitness-om uz koju sam pustila neke svoje kočnice i zavolila ples do te mjere da jedva čekam svaki novi sat. S nijednom tjelovježbom u životu mi se to nije dogodilo. Stoga, ukoliko imate uvjeta, probajte, bit ćete mi zahvalne. Ukoliko nemate, to vas ne spriječava da naložite na najglasnije neku stvar koja vas vozi i plešete sami kod kuće, ili na ulici baš kako sam ja plesala prošlog ljeta kad su nastale ove fotografije.
Ovaj je photosession snimljen stihijski prošle godine, jednog dokonog komiškog ljetnog poslijepodneva i dugo je stajao u folderu pod nazivom Plesačica. Iako je međunarodni Dan plesa bio jučer to nikako ne znači da svaki dan nije dan za neki plesnjak. Bilo da je riječ o disko čagicici, sportskoj ili umjetničkoj. Ples liječi dušu i tijelo. Zato ljudi plešite kad god vas neki ritam ponese, ma može i bez ritma. Samo plešite!!!
