Do sada nitko za mišljenje nije pitao sastavljače ugovora. Damir Klasiček od početka projekta bio je pravni savjetnik Javne ustanove za zbrinjavanje otpada istočne Slavonije (ZOIS). Angažiran je kao profesor na Pravnom fakultetu u Osijeku gdje, među ostalim, predaje međunarodno privatno pravo te arbitražu i mirenje. Sudio je na nekoliko europskih arbitražnih sudova. Presuda ga nije iznenadila jer je upozoravao da posao loše stoji, otkriva u razgovoru za tportal.

Ispred svoje tvrtke Iuris d. o. o. bili ste pravni savjetnik ZOIS-a prije i nakon raspisivanja javnog natječaja. Koja su bila vaša zaduženja u tom projektu i u kojem razdoblju?

Pravi posao nastupio je na 15. sjednici Upravnog vijeća, 18. prosinca 2003. prigodom otvaranja ponuda za realizaciju odlagališta i gdje sam bio voditelj dijela sjednice za ocjenjivanje ponuda, u čijem su radu sudjelovali svi članovi (predstavnici gradova osnivača ZOIS-a) i pet stručnjaka različitih struka. Najbolja je ponuda prihvaćena jednoglasno. Zadatak je bio da pravno bude sve u redu.

Jeste li sudjelovali u sastavljanju teksta ugovora između ZOIS-a sa Strabagom i Saubermacherom?

Da, pravni dio ugovora je rezultat mog rada.

Pet gradova izgubilo je spor na Međunarodnom arbitražnom sudu koji je presudom u travnju odredio vrlo visoku odštetu koju će građani, izgleda, morati platiti Austrijancima. Smatrate li da je određene odredbe ugovora trebalo drukčije definirati?

Temeljne odrednice projekta nalaze se u uvjetima natječaja i u Protokolu koji je potpisan istog dana kada je izabrana najpovoljnija ponuda. Uzrok gubitka arbitražnog spora nije bio Ugovor, koji je potpisan tek 17. ožujka 2006, već odgađanje njegovog potpisa i, nakon potpisa, ponovno odgađanje početka izgradnje odlagališta.

Kada kažete da ste upozoravali da ZOIS ne stoji dobro u tom poslu, na što konkretno mislite i kada je to bilo?

Da, više puta sam upozoravao da ne stojimo dobro jer su odgađanja bila neopravdana, a upozorenja od ponuditelja da će pokrenuti sudski spor stizala su još prije potpisa Ugovora. Predlagao sam da se što prije potpiše Ugovor jer samo to je moglo odgoditi tužbu i dati nam priliku da se pokrene realizacija projekta. Potpisivanje ugovora nije moglo na nikakav način otežati naš položaj jer su bitna pitanja bila sastavni dio natječaja, kao i Protokola koji je potpisan 18. prosinca 2003, dakle, na dan izbora najpovoljnije ponude.

Premda je predstavnik grada Osijeka glasovao za izbor najpovoljnije ponude ponuditelja Strabag Saubermacher, vrlo rano se pokazalo da Grad Osijek baš i nije zadovoljan izborom, a što je vrijeme odmicalo, to je to postajalo sve očitije.

Svakako treba dodati i činjenicu da je Ministarstvo zaštite okoliša otežalo situaciju jer je gospodin Mladineo (Vinko Mladineo, bivši direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, op. a.) više puta iskazao sumnju u opravdanost gradnje jednog odlagališta za pet gradova. On je zastupao tezu da svaki grad treba imati svoje odlagalište. Na upit za razlog takvog stava, odgovor je glasio: 'Prijevozom otpada kroz naselja smrad će smetati stanovnicima.'

Na kraju ste 2009. otkazali suradnju ZOIS-u, prije toga tražili ste da tonski snimaju sjednice upravnog vijeća. Zašto ste to tražili?

Brojni su dokumenti koji dokazuju tko je kočio realizaciju projekta. Na primjer, predstavnik Grada Osijeka je na 33. sjednici održanoj 27. listopada 2008. koja je trajala jedan sat i pedeset minuta (od 13.20 do 15.10 sati) zatražio riječ 26 puta. Takav tijek zbivanja bio je razlog da zatražim od ravnatelja tonsko snimanje sjednica. Na 35. sjednici održanoj 15. siječnja 2009, kada se u prijedlogu dnevnog reda našla točka o raskidu ugovora s ponuditeljima, otkazao sam suradnju sa ZOIS-om.

Kakvo je vaše mišljenje o presudi Međunarodnog arbitražnog suda

Nisam imao vremena detaljnije pročitati pravorijek arbitražnog suda jer je sa 250 stranica opširan, no gotovo sam siguran da ne postoji nijedan razlog za pobijanje predviđen člankom 36. Zakona o arbitraži (NN 88/2001). Zato priče o opravdanosti pokretanja postupka pobijanja pravorijeka nemaju temelja i mogu prouzročiti ogromne troškove.