BENEDIKT XVI NA KUBI

Papa spomenuo političke zatvorenike i otvoreno društvo

  • Autor: Drago Pilsel
  • Zadnja izmjena 27.03.2012 16:47
  • Objavljeno 27.03.2012 u 15:06
Papa Benedikt XVI

Papa Benedikt XVI

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Benedikt XVI i Raul Castro izmjerili su društvo svaki prema svojim ideološkim naočalama: dok je kubanski predsjednik šibao SAD i američku blokadu istaknuvši vizionarstvo Fidela koji je, kako je rekao njegov mlađi brat, proročki upozorio na kolaps civilizacije koja stenje pod kapitalističkim jarmom, Papa je pledirao za borbu za otvoreno društvo ne zaboravivši na one koji najviše pate zbog toga što to Kuba nije – one u zatvorima

Tek kada se u miru pogledaju snimke ceremonije dočeka pape Benedikta XVI u međunarodnoj zračnoj luci u Santiago de Kuba i mise koju je slavio pred silno mnoštvo okupljeno jučer (kasno po našem vremenu) na središnjem trgu posvećenom revolucionaru (iz doba borbe za neovisnost od španjolske krune) Antoniju Maceou, onaj tko ne poznaje Kubu shvaća zbog čega Papa mora mjeriti svaku riječ kojom bi želio kritizirati, kako je rekao novinarima prilikom leta prema Meksiku preko Atlantika, komunistički sistem koji više nije funkcionalan.

Naime, u toj i takvoj siromašnoj Kubi, razvaljenoj od 50 godina sustavne političke, financijske i medijske blokade, sve ipak funkcionira. I bolje nego u mnogim tzv. uređenim zemljama gdje se u takvim prigodama, kada ih posjećuje Papa, mora staviti jednog policajca svakih pet metara trase, snajperiste na krovove i slično.

Detalji za oko istreniranog novinara nisu potrebni, ali za široku publiku itekako jesu: od zračne luke (i u njoj samoj) prema gradu, osiguranje je bio minimalno jer - nije potrebno.

Kubanci su izuzetno miroljubiv, pristojan i veseo narod. Stajali su u savršenom redu (kao Sjevernokorejanci na paradi u povodu 100 dana smrti dragog vođe), svi tik do bijele crtke koja definira kraj asfalta i toplo pozdravljali dragoga gosta, reklo bi se, zato što ih je na to naučila njihova policijski uređena država, no, mora naglasiti ovaj izvjestitelj koji dobro poznaje Kubu, više zbog toga što je to dio njihova nacionalnoga ponosa i identiteta: gdje su okolnosti skromne, ali uredne i uzorne.

Da nije bilo onog incidenta s građaninom koji je prišao blizu oltara prije početka mise i uzviknuo: 'Dolje komunizam!' zato što je ili imao strašnu potrebu reći koju o slobodi koja na otoku ipak nedostaje ili je dobio zadatak da to učini kako bi vlast pokazala da na Kubi ipak postoji sloboda izražavanja (ne bih bio siguran ni da je prvo, a ni da je drugo, da je rečeni gospodin, naime, bio provokator), prvi dan papina boravka na Kubi je prošao i bolje nego što su mislili ljuti pripadnici oporbe.


Zato što je Papa, čim što je stigao na kubansko tlo, stao zagovarati vrijednosti otvorena društva, hrabriti Kubance da s nadom gledaju na bolje dane koje trebaju stići, opominjati one koji su odgovorni jer ovo stanje patnje koji mnogi doživljavaju 'ne trpi više isti pravac hodanja'.

Priznao je to i sam kubanski predsjednik (u prvom redu na misi) kada je pozdrvaljajući Papu u zračnoj luci kazao da je Gospa, koja je prošla cijelim otokom u svečanoj procesiji kao priprema za 400. obljetnicu svetišta Djevice od Milosrđa od Cobre (Virgen de la Caridad del Cobre, marijanska pobožnost koja se razvila među rudarima robovima u Santiagu, a proširila na cijelu zemlju sve dotle da kubanski bejzbolaši njome ulaze na stadion u toj komunističkoj živopisnoj sredini), uspjela 'ujediniti sve Kubance, vjernike i one koji to nisu'.

Iako su Castro i Ratzinger branili svaki svoj pogled na svijet, prvi taktovi ove, za Kubance, prevažne političke posjete i društvene revolucije (to, naime, da Gospin kip baš uđe u svako kubansko selo kao priprema za papin pohod i da pred njim put čisti policija nije baš znak jakosti komunističke partije), govore da su i jedna i druga strana složni oko toga da su vremena napetosti između crkve i države prošla.

Možemo očekivati dva, zapravo tri velika iznenađenja: da na sutrašnjoj misi na Trgu revolucije u Havani bude prisutan i predsjednik Venezuele Hugo Chávez (koji se na Kubi lječi od raka i možda ozbiljno razmišlja o svom kraju) i da Fidel Castro primi Papu kako bi se, kažu vatikanski neslužbeni PR-ovci koji puštaju pipke i u medijima bliskima oporbe, ne samo pokazao dobrim domaćinom (ne bi mogao naime ići ispod razine koju je pokazao 1998. kada je ugostio Ivana Pavla II, a koja je bila besprijekorna), već i pokajnikom koji bi se prije smrti želio pomiriti s crkvom i Bogom.

No i da se ništa od toga ne dogodi, osim prilično sigurna čvenka Pape i Fidela, treba kazati da su strane na visini: vlast omogućava doličan susret Petrova nasljednika s braćom i sestrama u vjeri, toliko doličan, da trpi pozdrave političkim zatvorenicima dok crkva, polako i smireno, pozdravlja režim na polaganom odlasku s povijesne scene. Papa je, naime, ohrabrio sve da idu putem vjere, pravde, slobode, mira i pomirenja. I svi su tomu pljeskali. Počevši od gospodina kubanskog predsjednika.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi