POSLJEDICE STARE AFERE

Panika u Osijeku zbog teških metala koji cure s obližnjeg deponija

06.11.2014 u 07:11

Bionic
Reading

Europska direktiva IPPC o cjelovitom sprečavanju i nadzoru onečišćenja, prema kojoj osječko odlagalište otpada Lončarica velika mora biti zatvoreno do kraja 2018., slaba je utjeha građanima koji žive u neposrednoj blizini toga odlagališta. Jer umjesto da gradi novi Centar za gospodarenje otpadom, gradska vlast odlučila je sanirati i proširiti postojeći deponij. Za to, uz već dobivenu lokacijsku dozvolu, sada traže i građevinsku, a od Ministarstva zaštite okoliša i prirode već su ishodovali rješenje prema kojem za planirani zahvat nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš

To je izazvalo bijes i proteste građana koji žive na svega tristotinjak metara udaljenosti od deponija. Kako tvrde, zdravlje im je ugroženo već sada, a ovih dana u javnost su iznijeli šokantne podatke koji su sastavni dio Elaborata o utjecaju na okoliš o sanaciji odlagališta, rađenog prema narudžbi Grada Osijeka. U njemu, kako tumače građani, stoji da je, prema posljednjim rezultatima ispitivanja procjednih voda koje je obavio ovlašteni laboratorij Vodovoda Osijek, koncentracija žive 217 puta iznad maksimalno dozvoljene, nitrata deset puta više od najveće dozvoljene koncentracije, a koncentracija kroma osam puta veća. Uzorci vode uzeti iz piezometra, cijevi koja je ukopana uz odlagalište, također pokazuju koncentraciju žive i nekih metala iznad maksimalno dozvoljene pa je tako olovo čak 72 posto iznad dozvoljenog.

'Riječ je o teškim metalima koji se talože u organizmu i koji bitno utječu na zdravlje. Sve te otrovne tvari podzemnim vodama putuju dalje, i to već 20 godina. Ne treba zaboraviti da je odlagalište udaljeno 3.000 metara od centra grada, a 9.000 metara od bunara iz kojih se Osijek opskrbljuje pitkom vodom, pa je ugrožen i cijeli grad, a ne samo rubna naselja', smatra Ivanka Jager, stanovnica naselja uz Lončaricu.

Kako bi zaustavili daljnje radove, 80 građana toga naselja pokrenulo je kolektivni upravni postupak kojim traže zabranu izdavanja lokacijske i građevinske dozvole te tuže Ministarstvo za zaštitu okoliša i prirode. Tužbu su podigli u srpnju 2014., ali još nije zakazano nijedno ročište.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode dobili smo odgovor da nisu zaprimili nikakvu obavijest Upravnog suda vezano za tužbu rješenja. 'Što se tiče analiza priloženih u Elaboratu temeljem kojeg se provodio postupak ocjene o potrebi procjene, u Prilogu 4. analiza koju spominjete odnosi se na analizu procjednih voda. Elaboratom je jasno određeno da se procjedna voda prikuplja u bazenu i recirkulira na odlagalištu te je u Rješenju KLASA: UP/I 351-03/13-08/94 od 16. lipnja 2014. u obrazloženju razloga zbog kojih nije potrebno provoditi postupak procjene utjecaja na okoliš jasno navedeno da se procjedna voda sakuplja u sabirnom bazenu i ne ispušta s lokacije odlagališta. Što se tiče roka odlaganja, u Rješenju Ministarstva obrazloženo je da se radi o proširenju odlagališta plohom koja bi se koristila za odlaganje do 2018. godine', stoji u obrazloženju koje nam je uputila Dijana Sušac, glasnogovornica Ministarstva za zaštitu okoliša i prirode.

ŠTO SU PROCJEDNE VODE?

Procjedne vode na odlagalištima nastaju procjeđivanjem oborinskih voda kroz tijelo odloženog otpada. Nastaju samo na otvorenim plohama. Drugim riječima, procjedne vode zagađena su tekućina koja se procijedila kroz slojeve odloženog otpada i pritom primila u sebe velike količine zagađujućih supstanci iz otpada, uključujući i proizvode kemijskih i biokemijskih reakcija koje se odvijaju u tijelu deponija. Najnovija istraživanja u sagledavanju problema procjednih voda s deponija komunalnog otpada pokazuju da ove vode predstavljaju jedan od najsloženijih izvora zagađenja u prirodi. Mogu biti glavni izvor onečišćenja podzemnih i površinskih voda. Sve vode koje nastaju tijekom rada na deponijama, prema EU Direktivi o deponiranju otpada 1999/31/EC, treba sakupiti i pročistiti, prije bilo kakvog ispuštanja.

No građanima je neprihvatljivo proširenje odlagališta od 75 tisuća četvornih metara za još novih 35 tisuća četvornih metara, jer se na ovom odlagalištu, prema njihovim riječima, nije vodilo računa, nego se smeće samo izbacivalo. Osim što odlagalište nije ograđeno pa se na njemu izbacuju sve vrste otpada, smeće se ni ne zatrpava, kako bi to trebalo pravilnikom. Tijekom ljeta kamioni izbacuju teret bez zalijevanja vodom pa se oblaci prašine danima nadvijaju nad naseljem, a ne postoji ni betonski obodni kanal, već se vode slijevaju u melioracijski kanal i dalje u tlo.

'Analize tla nisu ni rađene. Jedva da se rade i analize vode. U 13 godina na Lončarici se analiza vode iz piezometra radila svega pet puta, a trebalo bi jednom godišnje. Sustav procjednih voda treba kontrolirati četiri puta godišnje, a od 2001. ta je analiza napravljena svega dva puta. U slučaju poplava, te bi analize trebalo raditi i češće', kaže Ivanka Jager, predstavnica ogorčenih stanovnika.
U Gradu Osijeku ne poriču da je prošlogodišnja analiza voda iz obodnog kanala pokazala zastrašujuće vrijednosti, ali se, prema njihovim tvrdnjama, to dogodilo samo jednom.

'Vjerojatno je riječ o zagađenju s okolnih polja. Analize su rađene i prije i poslije i nikad više nisu bila takva očitanja. Posljednja mjerenja iz kolovoza 2014. pokazala su da su sve vrijednosti ispod dozvoljenih', rečeno je na (utorak, 4. studenoga 2014.) sastanku u Gradskom poglavarstvu na koje je gradonačelnik pozvao sve odgovorne iz gradskih tvrtaka čija je djelatnost vezana uz deponij.

'Razumijem zabrinutost koju dijelim sa sugrađanima i dao sam nalog da se očituju gradska upravna tijela i tvrtke koje rade na tome. Najvažnije je da se stvori dijalog između dviju strana, jer mi kao Grad moramo odlagati smeće, a s druge strane moramo štititi zdravlje ljudi. To je situacija nastala prije deset godina i poduzimamo sve da se problem riješi', izjavio je osječki gradonačelnik Ivica Vrkić

Da je riječ sada samo o 'gašenju požara', smatra Zdravko Peko iz Zelenih Hrvatske. Prema njegovom mišljenju, Lončarica se trebala davno sanirati, još 2011. kada je zakonom bilo predviđeno i zatvaranje jer je početkom 2012. trebao proraditi Centar za gospodarenje otpadom. U međuvremenu je došlo do komplikacija oko ishođenja građevinske dozvole, raskida ugovora s izvođačima tvrtkama Strabag i Saubermacher, a cijeli je slučaj oko Centra došao pred arbitražni sud u Pariz. Odlukom tog suda Grad Osijek trebao bi Austrijancima isplatiti odštetu od 80 milijuna kuna.

'Županije Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska sada ponovo dogovaraju otvaranje regionalnog centra koji može zaprimiti 120.000 tona ostatnog otpada godišnje. Grad Osijek imao je do sada 36.000 tona takvog otpada, ali je ta količina smanjena razvrstavanjem otpada na nekih 26.000 tona i još će se smanjivati. Samo otpad koji se ne odvaja, ići će u Centar za zbrinjavanje otpada', objasnio je Peko.

Kako je naglasio, dogovor bi trebao uskoro biti postignut, a za lokaciju je izabran Antunovac, mjesto u neposrednoj blizini Osijeka. S općinom Antunovac već je i dogovorena naknada od 3,5 milijuna kuna godišnje.

Time bi se Osijek uvrstio među rijetke koji će do 2018. urediti svoja odlagališta i tako izbjeći drakonske kazne koje prijete svima onima koji ne budu ispoštovali direktivu Europske unije.