BAJKOVITI PAŠNJAK GAJNA

Otkrivamo životinjsku arku kod Slavonskog Broda

  • Autor: Kruno Kartus
  • Zadnja izmjena 21.08.2011 14:41
  • Objavljeno 21.08.2011 u 07:00
Dru_tvo na kupanju

Dru_tvo na kupanju

Izvor: tportal.hr / Autor: Kruno Kartus

Dvadesetak kilometara od Slavonskog Broda nalazi se pravi mali prirodni raj - pašnjak Gajna. Na 300 hektara, koliko Gajna obuhvaća, pronađeno je 12 vrsta sisavaca, 37 vrsta ptica, 11 vrsta vodozemaca i gmazova, 24 vrsta riba, a to su samo vrste iz kategorija strogo zaštićenih i zaštićenih. Raste i 39 vrsta biljaka, također iz kategorije strogo zaštićenih i zaštićenih. Entuzijasti iz Brodsko-ekološkog društva i malobrojno lokalno stanovništvo trudi se očuvati ovaj izniman krajolik te ujedno stvoriti arku uzgoja izvornih pasmina domaćih životinja

Sunce je još zakopano pod ravnim horizontom, a pijetao na jednom sjeniku uz Savu već se ori kukurikanjem. Sat vremena prije svojih bioloških parnjaka u selu preko nasipa, gdje kokoši uspravne još drijemaju po dvorištima, mladi pijetao oko pola pet uporno upražnjava životinjski entuzijazam glasnim deranjem. Prvi snopovi sunčevih zraka probit će se s istoka Oprisavaca, kroz zelene grane vrbika na rubu velikog pašnjaka, a u sjeniku je budna jedino ta grlata životinja, veličine vekne kruha, s crvenom krijestom po glavi. Pod njim, u štali nepomično stojećki spava pet konja posavaca i obor krcat crnim slavonskim svinjama. Kroz gustom vlagom natopljen zrak iza štale naziru se siluete bijelog jata žličarki, kljunova zarinutih u nepresušnu baru Veliku Gajnu. Predane ribarskom poslu žličarke, u društvu visokih bijelih i sivih čaplji, želuce pune mesnatim svježim ribama.

OČUVANJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

Kruno Kartus

Kruno Kartus

Izvor: tportal.hr / Autor: Kruno Kartus

Dvadesetak kilometara istočno od Slavonskog Broda, pašnjak Gajna ljeti budi se u različitim rasponima ljubičastih i sivih boja. Ružičasti mjehur na niskom nebu pred pojavu sunčeve kugle rastapa se u zgužvano sivilo, nijansu birokratskog sakoa. U središtu jednog od naših posljednjih očuvanih poplavnih prisavskih pašnjaka, od suhe hrastovine podignut je đeram. Kao vertikalni naglasak na prostranom baroknom trgu, ukrašenom sa 245 biljnih vrsta, sada u cvatu. Na pojilo dolaze konji, svinje i guske, slavonski podolci, ljudi u vodu spuštaju lubenice i vino na hlađenje, ali sve kao ostatak ili prisjećanje na neke davne dane.

'Gajna je bila život Oprisavaca!', ustvrdio je jedne večeri početkom kolovoza gazda Brico, jedan od najpoznatijih ljudi u Oprisavcima. Seljanima zanimljiva je njegova dvostruka karijera. Zanat završio za brijača, a godinama zaposlen kao poštar. 'Brije nas poštar, a poštu donosi brico', pripovijedaju. Brico-poštar jedan je od rijetkih preostalih uzgajivača, koji krave još tjeraju na Gajnu na ispašu, a tradicionalnom pašnjaku neprestano prijeti zarastanje u šikaru i zaborav.

Srećom, najvažniji argument protiv prepuštanja negativnom trendu, očuvana je biološka raznolikost ovog područja davno nastalog krčenjem šume uz Savu. Na 300 hektara, koliko Gajna obuhvaća, pronađeno je 12 vrsta sisavaca, 37 vrsta ptica, 11 vrsta vodozemaca i gmazova, 24 vrsta riba, a to su samo vrste iz kategorija strogo zaštićenih i zaštićenih. Prema podacima Državnog zavoda za zaštitu prirode, ovdje, primjerice, žive dvije vrste šišmiša – sivi dugoušan i velikouhi šišmiš – koje Svjetska organizacija za zaštitu prirode svrstava u kategoriju 'pred izumiranjem'. Raste i 39 vrsta biljaka, također iz kategorije strogo zaštićenih i zaštićenih. Cvjetovi poljskog nevena, sljeza, tri vrste metvice, mirise bezbrojnih cvjetova ljetni vjetar miješa u opojnu smjesu. Inhalacija i smirenje.

Slične pašnjake nekada su imala sva prisavska sela. Posjekla bi se šuma, a zimi i proljećem voda bi plavila i omogućavala bujan rast raznolikog bilja. Bogaz, Meljinac, Pogorela, Šarajna, Stružna, Zatoka… Naziv ima svaki kutak Gajne kojima pastir točno može opisati položaj stada. To su nazivi uzvisina, udolina, kanala, bara, na naoko uravnjenom predjelu. Kada početkom zime krenu poplave voda kola tim sustavom da bi, kao za stogodišnjih voda 2009. godine, cijelu Gajnu preplavila u nekoliko sati. Snijeg i led, nepregledna bjelina, tada se spuste na svijet cvijeća, sve do proljeća, kada iz zimskog smještaja ponovno dolaze krave. Još do kraja osamdesetih godina samo u Oprisavcima na ispašu dnevno je išlo njih preko pet stotina, a iza Lateralnog kanala koji Gajnu dijeli na dva dijela, u Poljancima još stotinu-dvije. Danas, peterostruko manje. Vrlo jednostavno, o broju goveda ovisi očuvanje ovog krajolika.

Na prijedlog Republičkog zavoda za zaštitu prirode Gajnu je 1990. Skupština općine Slavonski Brod zaštitila kao značajni krajobraz, a mjere zaštite od tada provodi Brodsko ekološko društvo (BED). Šimo Beneš, predsjednik udruge, odrastao je u obiteljskoj kući stotinjak metara od nasipa, i od djetinjstva s Gajnom ostao povezan.
'Malobrojni mještani i naša udruga sada mora raditi posao od kojeg je cijelo selo nekada živjelo', govori Beneš, u svojoj liječničkoj ordinaciji u Slavonskom Brodu. Dio ambulante trajno je pretvorio u ured s maketama đerma, sjenika, štale, slikama i fotografijama Gajne i brojnom dokumentacijom. Svestrani, vitalni 68-godišnjak svakodnevno rukovodi poslovima poput košnje nasipa, održavanja mehanizacije i njege životinja, organizaciji radnika i volontera, izgradnji ograde, nabavci alata. 'Moramo zaustaviti zarastanje i ujedno stvoriti arku uzgoja izvornih pasmina domaćih životinja', uporan je.


SUŽIVOT ČOVJEKA I PRIRODE

Kruno Kartus

Kruno Kartus

Izvor: tportal.hr / Autor: Kruno Kartus

Žličarke u jutarnjem ribolovu

U međuvremenu, kao zeleni šal oko vrata, koji se steže, s rubova pašnjaka stalno prijeti širenje amorfe (čivitnjača), strane invazivne vrste pod čijim grmovima nestaje sve o čemu govorimo. Agresivna biljka, kao medonosna, u Europu je iz Amerike unesena u 18. stoljeću, a krajem 1960-ih uočena i u Hrvatskoj. Nezaustavljivo se širi po svim zapuštenim površinama. Prekriva neobrađene oranice, travnjake, kanale uz ceste i pruge stvarajući neprohodnu šikaru isprepletenu granama visokim po tri-četiri metra. Podno dosadne biljke ne opstaje gotovo ništa, pa sprečava pošumljavanje ili opstanak travnjaka. Protiv ovog napasnika, na Gajni ipak ima lijeka. Slavonsko-srijemski podolac, borac koji s užitkom brsti amorfino lišće. Nakon sječe grma, takozvanim tarupiranjem, izbijaju mladice oštrih vrhova koje nježnijim pasminama goveda, poput simentalaca, bodu osjetljive gubice. No podolcima ne smetaju te bodlje, pa oni nastavljaju žvakati grm sve dok ne usahne bez ijednog lista. Kada uđu u šikaru, nastaje lom i metež, pucaju grane i prorjeđuje se gusti pokrov lišća amorfe, otvarajući mjesta za prodor sunca do tla i razvoj drugih vrsta bilja.

Do dolaska stada od dvadesetak grla podolaca 2007. godine, amorfa je prekrivala više od polovice od 300 hektara Gajne. Brodsko ekološko društvo tarupiranjem je probilo prosjeke u gustišu otvorivši put društvu podolaca. Četiri godine kasnije na tim mjestima rastu deseci vrsta biljaka, pašnjaku se vraća nekadašnji izgled, a podolci nastavljaju posao.

U Hrvatskoj ih je preostalo još samo 14 bikova, 147 krava i 86 grla ženskog podmlatka u vlasništvu 17 uzgajivača, najnoviji su podaci Hrvatske agencije za poljoprivredu. U Slavoniji su još početkom 20. stoljeća bili daleko najbrojnija pasmina goveda. Postotni udio među uzgajanim govedima bio je tada 90 posto, a sada ih vodimo kao 'kritično ugroženu' pasminu. Izrazito otporni, prilagodljivi i izdržljivi na vremenske prilike i ekstreme, podolci traže vrlo malo pažnje. 'Kada smo ih spašavali od poplave 2009. godine, danima su stajali u ledenoj vodi, jeli i spavali, onako promrzli i mokri. Nijedno grlo nije se razbolilo ni uginulo.', priča Beneš.

Stado podolaca u tom šarenilu cvijeća i visokih trava u klasanju, dok ležećki preživaju podvedrim nebom, a telad se valja oko bikova i krava, izgledaju kao posljednji hipiji na Woodstocku.U blizini je uvijek i Cvjetan, pastuh posavac, preko okruglih konjskih očiju namaknute gustegrive, kao frizura Janis Joplin. Nedaleko, najveći podolac, bik Musa, najčešće sjedi negdje postrani i kontrolira društvo. Na bijeloj glavi s crno pigmentiranim kolutima oko očiju i rogovimakoji strše u zrak, u nosu mu je provučena velika željezna naušnica za vezanje povodca. Jedna takva visi i s ogrlice prebačene od vrata preko desne obrve. Kao dva piercinga.

Musin živopisni mir može poremetiti jedino krava koja se tjera, kao što je bilo nedavno. Kao i svakog vrućeg ljetnog dana podolci su otišli na kupanje na Savu i tamo se izmiješali sa simentalcima, uzgajivača s drugog kraja sela. Neko vrijeme stajali su u plićaku, hladili se i odmarali od mahanja repom protiv rojeva bezbrojnih muha. Polagani tok Save kravama dopušta da većim dijelom tijela bez opasnosti duboko zagaze u rijeku. U podnevnoj idili iznenada ih je Beneš morao prekinuti, kako kasnije ne bi bilo reproduktivno selekcijskih problema. Automobilom ih je usmjerio prema unutrašnjosti Gajne, što je kod većine upalilo. Jedino se Musa držao jedne simentalke.

Brojni pokušaji razdvajanja automobilom, natjerivanje kroz vrbik i zvanje, galama, ništa nije pomoglo. Kuda simentalka, tuda u stopu i Musa sa svojom težinom od preko jedne tone. Nakon sata bez uspjeha Beneš je ipak popustio pred upornošću goveđeg para, da bi se rasplet zbio predvečer kada je drugi Šimo, čuvar Gajne, odjednom doveo pustolovnog bika rogova zavezanih štrikom za stari IMT traktor. Posluživši se lukavstvom Šimo je iskoristio drugu Musinu strast, hranu, i k traktoru ga namamio kukuruznim brašnom, pa zabacio uže kada mu je rogata životinja naivno prišla. Ne umanjujući uspjeh svog imenjaka, Beneš je primijetio da je biku, sigurno, zbog nečega splasnula tvrdoglavost. 'Od podneva do večeri vjerojatno su obavili posao', ustvrdio je.


POTROŠAČI I INDUSTRIJA JOŠ NE SHVAĆAJU KVALITETU GOVEDA PODOLCA

Uglavnom, stado je na spavanje na travu leglo opet u punom broju, 52 grla. Većina njih vlasništvo je BED-a, a devet grla pripada Braniteljskoj zadruzi Eko Gajna, koju je udruga osnovala radi udruživanja s mještanima voljnima čuvanja pasmine i obnove pašnjaka. Čuvar Šimo tako ima 17 grla podolaca, a još desetak grla pase u Poljancima, pa se njihov ukupan broj na Gajni od 2007. popeo na preko 70 grla.

Radna funkcija ovih snažnih životinja odavno pripada prošlosti, a Beneš smatra da opstanak ovisi o pronalaženju druge svrhe uzgoja. 'Narod i mesna industrija još uvijek ne shvaćaju kvalitetu mesa podolaca, pogotovo ovih uzgajanih cijele godine na otvorenom u čistoj prirodi.' Iz nekog razloga mesna industrija, apsurdno, stalno nudi nižu cijenu nego za meso mesno intenzivnih pasmina. Uslijed nezainteresiranosti institucija i poduzetnika, izgleda da bi malobrojni uzgajivači, nakon stočarskih radova, poplava, izgradnje gospodarskih zgrada i fizičkog rada, samostalno trebali prionuti izradi i provedbi programa promocije proizvoda slavonskog podolskog goveda.

'Poticanje razvoja programa gospodarskog korištenja' jedna je od mjera očuvanja podolaca u Nacionalnom programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, ali tog razvoja, kao što sada vidimo, nema. Nakon odrađene povijesne uloge prehranjivanja Slavonaca, Gajna i podolci danas kao da dijele sličnu sudbinu iskorištenih i odbačenih usamljenika ujedinjenih u nevolji.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi