Po originalnom ugovoru, sklopljenom još davne 2014. godine, Hrvatska je trebala dobiti pet brodova za potrebe Obalne straže, uz cijenu od oko 57 milijuna eura. Prototip, kasnije nazvan Omiš, preuzet je tek 2018. godine, Umag početkom ove godine, a Skradin, Opatija i Karlobag dovršeni su na razini od prosječno 50 posto i nalaze se u Brodogradilištu specijalnih objekata (BSO), odnosno splitskom škveru čiji je vlasnik Tomislav Debeljak. Navodno su čak i pogoni brodova i dio njihova naoružanja nabavljeni i plaćeni.

O vlasništvu na Vrhovnom sudu

Debeljakova tvrtka sudskim putem pravomoćno je upisana kao njihov vlasnik, no država preko DORH-a to i dalje pokušava osporiti na Vrhovnom sudu. Anušić je tako jučer najavio da će se 'pravnim putem boriti za preuzimanje tih brodova kako bi oni bili dovršeni u nekom drugom brodogradilištu'.

Ministar obrane tom prilikom potvrdio je pisanje medija da je ugovor raskinut jednostrano, na zahtjev Debeljaka, te da je tim potezom on 'preduhitrio' državu. Anušić tvrdi da je problem zapravo u cijeni ostatka gradnje preostalih brodova, a ona se, po njemu i navodnim vještačenjima na koja se poziva, za 20 milijuna eura razlikuje od onoga što traži Debeljak, pa bi potpisivanje navodno predstavljalo štetan posao za državu.

Oštar odgovor ministru

S druge strane, iz splitskog škvera oštro su odgovorili jednostavnim pozivom Anušiću da objavi navodna vještačenja jer su oni vezani klauzulom o tajnosti i ne smiju to napraviti. Tportal je razgovarao s nekoliko sugovornika upućenih u ovaj dugogodišnji proces te oni otkrivaju neke dosad nepoznate detalje – između ostalog i način na koji je aranžman službeno razvrgnut.

'Prilikom pregovora o dovršetku drugog broda Umag, obje strane, Ministarstvo obrane i Brodosplit, složile su se da se brodovi dovrše bez profita, ali i bez gubitka za splitski škver. To je trebalo biti utanačeno do primopredaje, no nije se dogodilo usprkos doslovno stotinu dopisa koje je Brodosplit službeno uputio. Na koncu je potpisano da će uvjeti za dovršetak preostalih triju brodova biti precizirani najkasnije u roku od 15 dana, ali i da će Debeljakove tvrtke raskinuti ugovor ako se to ne dogodi u roku od šest mjeseci. Rok je istekao koncem kolovoza i on je to naprosto morao učiniti', tvrdi jedan od sugovornika.

Povjerenstvo MORH-a bez zaključka

U vrlo složenim i dugotrajnim pregovorima ključna je, dakako, bila cijena brodova, pri čemu je potpuno jasno da ona ni u kojem slučaju ne može biti na razini iz 2014. godine. U Ministarstvu obrane formirano je višečlano povjerenstvo koje se bavilo ovim pitanjem, a ono je – što je u ovoj priči možda i ključan podatak – dogovorilo da će odluku donijeti isključivo jednoglasno. Dakle, ako ijedan član izrazi rezerve, od ugovora nema ništa.

'Obje strane imale su svoje argumente: Ministarstvo obrane pozivalo se na originalni ugovor iz 2014. godine, a Debeljak na činjenicu da prototip i prvi brod nisu kasnili zbog njega, nego zbog objektivnih okolnosti, pa čak i krivnje samog Ministarstva: za prototip se čekao Brodarski institut, u kojemu je trajao štrajk zbog neisplate plaća i punih godinu dana kasnila su bazenska ispitivanja, potom je godina dana potrošena na preinake, a procedura preuzimanja uglavnom je bila izuzetno složena. Kasnije je za ministra došao Mario Banožić, a s njime se gotovo nije moglo razgovarati', tvrdi jedan od izvora.

'Brodovi i oprema poskupjeli 300 posto od 2014. do danas'

'Nadalje, jasno je da su cijene iz 2014. godine danas potpuno nerealne: od tada je cijena materijala najmanje udvostručena, dogodila se covid-kriza, kao i rat u Ukrajini, a potom i inflacija. Po indeksima Hrvatske gospodarske komore, vojni brodovi i oprema u tom su periodu poskupjeli više od 300 posto. Velike su se rasprave vodile oko priznavanja dotad utrošenog i novca koji je potreban za dovršetak preostala tri broda, a na koncu je, logično, odlučeno da će se angažirati vještaci', dodaje isti sugovornik.

Od izvora bliskih ovom procesu tportal doznaje da je ime svakog vještaka ili revizora Brodosplit najprije predlagao Ministarstvu obrane te da je tek nakon njihove dozvole – a, pretpostavlja se, i sigurnosnih provjera – on bivao angažiran. U tom kontekstu spominju se imena cijenjenih vještaka i odvjetnika poput Miće Ljubenka (Ljubenko i partneri), Ante Blaževića i Siniše Bacalje (Maritimus Consultant), zatim revizorske kuće SFAI, a na koncu i dviju institucija: Hrvatske brodogradnje - Jadranbrod te zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB).

Sva vještačenja slična, jedno imalo grešku

Po neslužbenim tvrdnjama iz krugova bliskih Debeljaku, procjene svih angažiranih stručnih instanci, izuzev jedne, kretale se unutar razlike od pet posto i bile su vrlo bliske procjeni Brodosplita, prema kojoj bi ukupna vrijednost svih pet brodova trebala iznositi nešto više od 100 milijuna eura s PDV-om.

Jedino se vještačenje FSB-a zaustavilo na dvadesetak milijuna eura manjem iznosu, ali uz vrlo bitan propust koji je naknadno otkriven: u to nije bio uključen PDV, iako je trebao, pa je i procjena FSB-a zapravo gotovo jednaka ostalima. No svejedno je u tom trenutku jedan od članova spomenutog povjerenstva najavio da će u slučaju bilo kakve odluke 'imati izdvojeno mišljenje', pa je postalo jasno da od dogovora i ugovora o gradnji preostalih triju vojnih brodova neće biti ništa.

Ministar obrane Anušić, čini se, ove će tvrdnje eventualno moći demantirati jedino ako doista udovolji Debeljakovu zahtjevu i objavi vještačenja na koja se poziva.