Priprema američke Nacionalne obrambene strategije (NDS) ponovno je otvorila osjetljivo pitanje u Washingtonu – trebaju li Sjedinjene Američke Države i dalje inzistirati na strogoj zabrani nuklearnog širenja ili dopustiti da saveznici, u slučaju smanjene američke vojne prisutnosti, krenu vlastitim putem. Posebno se to odnosi na Aziju, u kojoj sigurnosne prijetnje rastu, a saveznici traže jamstva da će im obrana biti vjerodostojna i u budućnosti
Jennifer Kavanagh, viša suradnica i direktorica vojne analize u think tanku Defense Priorities, naglasila je da u Pentagonu raste skupina stratega poznatih kao restrainers. Oni smatraju da SAD treba smanjiti svoje prekomjerne vojne obveze diljem svijeta, a saveznicima omogućiti da sami razviju snažnije obrambene kapacitete – uključujući nuklearno oružje.
'Kako se svijet mijenja, mijenjati se moraju i ugovori', poručila je Kavanagh u razgovoru s južnokorejskim medijima, objašnjavajući da bi Washington mogao biti spreman tolerirati nuklearne kapacitete kod povjerljivih partnera poput Japana ili Južne Koreje, ako bi američke sigurnosne garancije oslabjele, piše Defence blog.
vezane vijesti
Udar na staru doktrinu
Takav stav predstavlja odmak od višedesetljetne američke politike koja je sprječavala širenje nuklearnog oružja čak i među bliskim partnerima. Od Hladnog rata pa do danas Washington je nastojao zadržati apsolutnu kontrolu nad nuklearnim odvraćanjem, smatrajući da bi dopuštanje proliferacije ugrozilo globalnu sigurnost i oslabilo Sporazum o neširenju nuklearnog oružja (NPT).
No nova generacija dužnosnika tvrdi da se situacija promijenila. Elbridge Colby, zamjenik podtajnika za obrambenu politiku i jedan od autora NDS-a, zastupa tezu da SAD, u slučaju smanjivanja vojnog otiska u Aziji, mora ostaviti otvorenom opciju da saveznici sami razviju svoj nuklearni štit.
Trumpov pritisak i azijski kontekst
Rasprava se odvija u sjeni politike predsjednika Donalda Trumpa, a on je godinama zahtijevao od saveznika veća izdvajanja za obranu i manju ovisnost o SAD-u. U Južnoj Koreji već neko vrijeme traju javne i političke rasprave treba li država, suočena s ubrzanim razvojem sjevernokorejskog raketnog i nuklearnog arsenala, razviti vlastitu nuklearnu bombu.
Ako bi se američke snage povukle ili znatno smanjile svoju prisutnost, pritisak na Seul da krene tim putem samo bi ojačao. Kavanagh ističe da bi u kratkom roku raspored snaga mogao ostati stabilan, no u sljedećem desetljeću moguće je smanjenje američke vojne nazočnosti, a tada bi, kako kaže, 'ulaganje u samostalnu obranu, uključujući nuklearne opcije, moglo postati jedini put do očuvanja suvereniteta'.
Rizici i posljedice
Ovakav zaokret imao bi goleme posljedice. Kritičari upozoravaju da bi toleriranje nuklearnih arsenala kod saveznika pokrenulo lančanu reakciju u regiji – Japan, Južna Koreja, pa možda i Tajvan mogli bi krenuti tim putem, što bi izazvalo utrku u naoružanju i dodatno destabiliziralo odnose s Kinom i Rusijom.
S druge strane, zagovornici fleksibilnijeg pristupa tvrde da bi takav razvoj događaja rasteretio američke snage i osigurao da odvraćanje ostane vjerodostojno, čak i ako Washington nije spreman reagirati na svaku prijetnju ili incident, primjerice ruske napade dronovima u Europi.
Strateški zaokret u nastajanju
NDS, koji je još u nacrtu i kruži Pentagonom, gotovo sigurno će označiti Kinu kao glavnog strateškog protivnika SAD-a. No činjenica da se u rasprave uključuje i pitanje nuklearne politike prema saveznicima pokazuje koliko bi nova strategija mogla biti radikalna.
Ako bi Washington zaista dopustio saveznicima razvoj vlastitog nuklearnog oružja, to bi bio najveći strateški zaokret američke politike u posljednjih pola stoljeća – i signal da era neupitnih američkih sigurnosnih garancija dolazi svom kraju.
