OTAC HRVAT OTEO DIJETE

Očajna Sirijka bori se s hrvatskim institucijama za svoju kćer

30.11.2012 u 08:21

Bionic
Reading

Drama Sirijke Samah Sulimani se nastavlja! Jučer je na Općinskom sudu u Zagrebu održano prvo ročište o privremenoj mjeri viđanja i susreta roditelja s djetetom. Iz sudnice je izašla vidno razočarana! 'Dok sam govorila žena iz Centra mi se smijala. Odbijali su sve što sam govorila. Optužili su me da lažem', izjavila je Samah za RTL

Suprug je na sudu navodno priznao otmicu djeteta. Riječki Centar za socijalnu skrb smatra da bi dijete trebalo povjeriti majci, dok je onaj zagrebački na očevoj strani. Odluka bi trebala biti donesena sutra. 'Ispunila sam sve što je Vlada Republike Hrvatske govorila. Pronašla sam stan i posao. Imam poslovne planove za budućnost! Ništa nisu prihvatili. Kao da nisam ništa učinila!', požalila se očajna žena RTL-u.

Samah Sulimani iz daleke je Sirije u Hrvatsku doputovala kako bi vratila svoje, navodno oteto dijete. Iz Rijeke se, kaže, ne miče dok joj suprug ne vrati četverogodišnju djevojčicu. Ova je priča počela prije sedam godina kada se između nje i Hrvata, zaposlenog u Siriji, rodila ljubav. Zbog nje je hrvatski mladoženja prešao na islam.

'Na početku nisam znala da ima ženu u Hrvatskoj. Čula sam neke priče od kolega koji su s nama radili, ali on mi je govorio da nije u braku, nego da je bio u vezi', rekla je Samah.

Kasnije shvaća da joj suprug živi u bigamiji jer sve je to vrijeme bio oženjen Slovenkom s kojom ima dvoje djece. Kada se nakon završetka posla vratio u Hrvatsku, Samah odlučuje dovesti kćer u posjet ocu.

'Došli smo u Hrvatsku jer smo se nadali da ćemo ovdje imati normalan obiteljski život. Ovdje sam bila oko mjesec dana. To je bilo užasnih mjesec dana.' No užas će tek uslijediti! Ubrzo nakon povratka u Siriju, Samah prima pokajnički poziv. Sirijka pristaje na susret u jednom libanonskom hotelu.

'Petog dana mi je dao sok s nekom vrstom droge. Spavala sam pet sati. Kada sam se probudila, nisam vidjela ni njega ni svoju kćer. Uzeo je sve svoje i njezine stvari.'

Trinaest sati kasnije doznaje da je djevojčica već u Hrvatskoj. Tada kreće u pravnu bitku. Otmicu prijavljuje policiji, ministarstvima, sudu i Centru za socijalnu skrb. Sve to vrijeme dijete viđa na kapaljku.

Samah bi sutra trebala saznati hoće li i u kojoj mjeri viđati svoju četverogodišnju djevojčicu - zbog koje je ostavila rodnu Siriju, doselila u Rijeku i zbog koje prolazi najveću životnu dramu.