Kako se arktički led povlači, a geopolitičke napetosti jačaju, sjeverno krilo NATO-a sve se jasnije nameće kao jedno od najvažnijih, ali i najzapostavljenijih područja Saveza. Europa se pritom suočava s neugodnom istinom: strateški je nespremna igrati ozbiljnu ulogu u regiji koja će uskoro postati ključno vojno i gospodarsko prometno čvorište.

Iako se većina europskih saveznika nije slagala s agresivnom arktičkom politikom američkog predsjednika Donalda Trumpa, oko jedne stvari vlada suglasnost – Arktik zahtijeva posebnu pažnju, i to hitno. Problem je u tome što Europi nedostaju doktrine i vojne sposobnosti potrebne za djelovanje u toj regiji.

S vojnog stajališta, Arktik je ključan za obranu sjevernog Atlantika, osobito s obzirom na to da ruska sjeverna flota brojčano nadmašuje NATO-ove kapacitete.

‘Kad govorimo o obrani Ujedinjenog Kraljevstva, posebno je važan prostor između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva’, rekao je za Euronews Anthony Heron, istraživač s Arktičkog instituta. ‘Svaka protivnička sila ili vojska koja bi se približavala Ujedinjenom Kraljevstvu vrlo će vjerojatno doći iz arktičke regije.’

Nadzor tog prostora, dodao je, ovisi o razini budnosti na području koje je golemo, rijetko naseljeno i izrazito neprijateljsko za djelovanje.

Udarac za gospodarstvo

Ta budnost ne odnosi se samo na vojne prijetnje. Ispod leda nalazi se infrastruktura na kojoj počivaju suvremena gospodarstva – podmorski kabeli i energetski vodovi koji prenose goleme količine podataka između Europe i Sjeverne Amerike, a koji su privlačne mete za špijunažu i sabotažu.

Među planiranim arktičkim kabelskim projektima su Far North Fiber, koji bi trebao povezati Japan i Europu kroz Sjeverozapadni prolaz, te Polar Connect, koji planira osigurati sigurnu i otpornu povezanost Arktikom prema Aziji i Sjevernoj Americi.

‘Budnost i sposobnost praćenja podmornica u Arktiku ključne su za sigurnost tih podmorskih kabela i energetskih vodova’, rekao je Heron. ‘Njihovo presijecanje bilo bi katastrofalno za gospodarstvo.’

Klimatske promjene otvaraju i nove pomorske rute kroz Arktik, koje bi znatno skratile vrijeme plovidbe u odnosu na Sueski i Panamski kanal. No one istodobno donose i novu razinu strateškog nadmetanja.

Rusija će, smatra Heron, vjerojatno proširiti svoju vojnu prisutnost kako bi zaštitila te pomorske pravce, što dodatno povećava uloge za NATO ako ne odgovori na vrijeme.

‘Ako ostanemo po strani i propustimo priliku, to bi moglo izazvati ozbiljne gospodarske poremećaje’, upozorio je.

Manjak sposobnosti

Unatoč rastućoj važnosti regije, arktički položaj NATO-a i dalje je neujednačen i u velikoj mjeri ovisi o SAD-u. dobar primjer toga je i Grenland.

‘Kad govorimo o Grenlandu, uglavnom se radi o američkoj prisutnosti, posebno kad je riječ o satelitima’, rekao je Heron, iako je otok ‘iznimno dobro pozicioniran za rano otkrivanje prijetnji’, osobito za praćenje ruskih kretanja kroz tzv. GIUK prolaz.

Takva ovisnost naglašava širi strukturni problem. Dok su Danska, Švedska i Norveška desetljećima ulagale u snage prilagođene hladnim uvjetima, drugi europski saveznici znatno zaostaju.

‘Susjedne arktičke države, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku, nemaju posebnu arktičku doktrinu’, rekao je Heron.

Još važnije, desetljeća nedovoljnih ulaganja znače da je danas vrlo malo suvremenih vojski raspoređeno u Arktiku, a jednostavno premještanje vojnika iz drugih područja nije moguće zbog ekstremnih uvjeta.

Dok NATO nema stalnu cjelogodišnju prisutnost u Arktiku, Rusija raspolaže s oko 30 do 40 specijaliziranih baza i moderniziranih zračnih luka raspoređenih po svom arktičkom teritoriju.

‘Ne može se svaka sposobnost koja funkcionira drugdje jednostavno prenijeti u Arktik i očekivati da tamo radi’, rekla je za Euronews Verineia Codrean, direktorica strategije u tvrtki Euroatlas, koja surađuje s više europskih vlada i proizvodi napredna autonomna podvodna vozila.

Razlog su ekstremna hladnoća, ledeni pokrov i udaljenost, koji narušavaju rad sustava poput bespilotnih letjelica, senzora, komunikacijske opreme i osnovne navigacije.

Problem ulaganja

Arktik, koji pokriva oko 4 posto Zemljine površine, nameće ozbiljna tehnička ograničenja.

‘Ako pogledate područja poput Grenlanda ili Sjevernog pola, tamo nema stalne infrastrukture’, rekao je za Euronews James Campion, direktor i suosnivač švedske tehnološke tvrtke TERASi. ‘Svaka obrambena snaga koja tamo djeluje mora svu opremu donijeti sa sobom.’

Čak i uspostava komunikacije može postati velik logistički izazov. Klasični vojni radijski tornjevi mogu se satima sastavljati i zahtijevaju velike timove u teškim uvjetima.

Tvrtka TERASi razvija sustav koji kombinira laganu radijsku opremu s bespilotnim letjelicama, a koji bi mogao postaviti jedan čovjek, no sustav je još eksperimentalan i ograničenog dometa. Prva primjena planirana je za ožujak, s ciljem postupnog povećanja dosega.

Ekstremne niske temperature dodatno ograničavaju učinkovitost vojne i tehničke opreme u Arktiku. Led i mraz mogu u vrlo kratkom roku prizemljiti bespilotne letjelice, baterije gube kapacitet znatno brže nego u umjerenim uvjetima, a kabeli i ostali materijali postaju lomljivi, što povećava rizik od kvarova i prekida sustava.

Kao rješenje nameću se satelitske komunikacije, koje omogućuju veći doseg, no i one otvaraju nova sigurnosna pitanja. Ti su sustavi, upozorava Campion, sve izloženiji prijetnjama, a dodatni problem predstavlja činjenica da se nalaze pod kontrolom trećih aktera čiji interesi ne moraju biti u skladu s europskima.

Ispod arktičkog leda problemi postaju još izraženiji. Plovidba u blizini magnetskog pola znatno je otežana, komunikacijske veze su nestabilne, a izranjanje je često onemogućeno zbog debelog ledenog pokrova. U takvim uvjetima, upozorila je Codrean, i višednevno djelovanje daje vrlo ograničene rezultate, jer se u Arktiku ni u 24 sata ne može prijeći veća udaljenost.

Sustavi koji se drugdje smatraju dugog dometa u Arktiku jedva zadovoljavaju osnovne potrebe. Bespilotna vozila obično se moraju vraćati na površinu ili do senzora kako bi prenijela prikupljene podatke.

‘Ako se to sredstvo ne može kretati daleko i mora se puniti svaka dva dana, morate ga povući natrag. A kamo ćete ga povući ako je svuda oko vas led? Ako se mora vratiti na početnu točku, onda ne može daleko stići.’

Nove platforme, poput autonomnih podvodnih vozila pogonjenih vodikovim gorivnim ćelijama, mogu tjednima ili mjesecima djelovati ispod leda, no te su sposobnosti još u ranoj fazi razvoja.

'O budućnosti će se odlučivati ispod leda'

Prema Codrean, upravo će se ispod leda odlučivati budućnost arktičke sigurnosti, jer će novi kabeli zahtijevati temeljno mapiranje morskog dna.

‘Budućnost sigurnosti Arktika odlučivat će se pod vodom, a ne u zraku ili na ledu’, rekla je za Euronews. Europska strateška autonomija, dodala je, ‘neće se graditi samo diplomacijom, nego trajnim podmorskim sposobnostima’.

Sve je više pokazatelja da europske vlade Arktik počinju promatrati s dugoročnije i ozbiljnije strateške perspektive. Kao jedan od jasnijih primjera navodi se Francuska, koja je prošle godine predstavila vlastitu obrambenu strategiju za Arktik, signalizirajući rastuću svijest o vojnim i gospodarskim interesima koje ta regija nosi u budućnosti.

No to će zahtijevati teške odluke.

‘Surova stvarnost je da će biti potrebna velika ulaganja’, zaključio je Heron. ‘A to će neizbježno povući sredstva iz drugih područja, s čime se javnost u državama NATO-a možda neće slagati.’