štrajk prosvjetara

Nastavnici otvoreno o stanju u obrazovanju: 'Naša profesija se omalovažava i podcjenjuje. Danas je u Hrvatskoj prestižno zanimanje ono blagajnice u drogeriji'

  • Autor: Ivana Ivandić
  • Zadnja izmjena 22.11.2019 13:08
  • Objavljeno 22.11.2019 u 12:33
Ana Nikolić, Ilija Barišić i Dinka Štiglmayer Bočkarjov

Ana Nikolić, Ilija Barišić i Dinka Štiglmayer Bočkarjov

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Montaža: N.Bučević/tportal

Štrajk u osnovnim i srednjim školama traje već 30 dana, a dogovor između sindikata i Vlade još uvijek nije izgledan. Kako bi ostvarili svoje zahtjeve, prosvjetari su krenuli u opći štrajk i time poručili da ne odustaju, a podržalo ih je 49 sindikata. Porazgovarali smo s nastavnicima koji su nam iz osobnog iskustva ispričali zašto štrajkaju

'Rekla sam 'ne', a taj 'ne' znači da mi je dosta. Dosta mi je načina na koji se odnosi prema nama učiteljima i našem radu. Ušla samo u školstvo kao mlad i obrazovan čovjek. Ne zato što sam htjela zaraditi velik novac, već sam htjela svoje znanje dijeliti djeci. Tim mladim ljudima prenosimo uvjerenja i vrijednosti, mi ih razvijamo i mi razvijamo njihove vještine', objašnjava profesorica njemačkog jezika Dinka Štiglmayer Bočkarjov iz Osnovne škole Augusta Harambašića u Zagrebu zašto je odlučila štrajkati.

Dodaje da koeficijent 6,11, koliko traže, neće značajno promijeniti njen kućni budžet, ali će pokazati, kako navodi, da se vrednuje rad učitelja.

Da je dosta, navodi i profesorica povijesti i talijanskog jezika Ana Nikolić iz Prirodoslovne škole u Splitu.

'Dugo smo šutjeli i slušali svakakve komentare na naš račun, radili smo u svakakvim uvjetima. Upravo zbog te naše djece. Naši sindikati dvije godine pokušavaju prezentirati to kako prosvjetari ne mogu imati najmanji koeficijent složenosti posla među visokoobrazovanim zaposlenicima javnog sektora, ali stalno nailaze na zid. Takav odnos prema sindikatima, a time i prema nama, stvorio je bunt u ljudima', objašnjava i dodaje da bit štrajka nije novac, već borba za dostojanstvo, 'u nama se rodio prkos'.

Profesorica povijesti i talijanskog jezika Ana Nikolić iz Prirodoslovne škole u Splitu

Profesorica povijesti i talijanskog jezika Ana Nikolić iz Prirodoslovne škole u Splitu

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Ana Nikolić

Na prvom mjestu isključivo su im učenici te smatra kako je došlo vrijeme da ih nauče najvažniju lekciju.

'Volimo tu našu djecu, ona su dio naših života, brinemo se o njima, znamo njihove životne priče, nosimo kući njihove probleme, radujemo se njihovim uspjesima. Došlo je vrijeme da naše učenike naučimo možda najvažniju lekciju Škole za život! Želimo da nas gledaju kako se ovaj put borimo za sebe, ali i za pravednije društvo od onog koje imamo', ističe Nikolić.

Da nije novac u pitanju, govori i profesor hrvatskog jezika Ilija Barišić u III. gimnaziji u Zagrebu, navodeći kako su emocije pogonsko gorivo ovog štrajka, a da je način na koji su se vladajući odnosili prema njima u štrajku samo pridonio tome da goriva ima napretek. 'Ovaj štrajk nije samo zbog novca. Da se radi samo o novcu, ne bismo bili toliko složni i ne bismo toliko ustrajali u ovome.'

'Godinama se zanemaruje sektor obrazovanja'

Profesorica povijesti i talijanskog jezika Ana Nikolić objašnjava kako prosvjeta šuti već desetljećima, odnosno učitelji i profesori su tijekom tih desetljeća pristali na puno toga što nisu smatrali pravednim, kao što je smanjenje plaća kad je to bilo potrebno, te na sva dodatna opterećenja i zaduženja.

'Pristali smo i na reformu obrazovanja, iako se o nama i našim pravima ni tada nije govorilo, jer mi najbolje znamo koliko naše škole trebaju tu reformu', govori.

Smatra kako je posao u prosvjeti podcijenjen jer većinu zaposlenika čine žene.

'Još jednu stvar naglasila bih jer se malo spominje. U prosvjeti uglavnom rade žene. To je jedan od glavnih razloga zašto je toliko i podcijenjen naš posao. Ali žene danas mijenjaju svijet, žene protestiraju, bore se, postale su nositelji ideje o drugačijem svijetu koji počiva na načelima poštovanja, jednakosti i socijalne pravde.'

Potvrđuje to profesor hrvatskog jezika Ilija Barišić ističući kako se godinama zanemaruje sektor obrazovanja, a Vlada potpuno ignorira zahtjev za ispravljanjem dugogodišnje nepravde te je 'započela perfidni medijski rat ocrnjivanja i blaćenja prosvjete, čiji je dio selektivno i manipulativno plasiranje brojki o našim primanjima i o rastu plaća (dobrim dijelom vraćanju oduzetog)'.

'Da biste dobili najbolje moguće profesore u školama, vaše zanimanje treba biti prestižno. A mi imamo to da je danas u Hrvatskoj prestižno zanimanje ono blagajnice u drogeriji'

Profesorica njemačkog jezika Dinka Štiglmayer Bočkarjov kao glavni problem ističe to što ih se ne vrednuje, što se ne priznaje njihov rad i trud.

'Naš posao nije samo održavanje nastave. Imamo pripreme i prije i poslije nastave. Ljudi ne znaju da se za svaku skupinu i grupu morate prilagoditi trenutnoj situaciji. To je ono što ljudi ne vide, a to je ono što boli. Smatram to velikom nepravdom je nitko ne valorizira naš rad ni materijalno ni riječima, a tužno je da nam stalno govore da ništa ne radimo', objašnjava.

Profesorica njemačkog jezika Dinka Štiglmayer Bočkarjov iz Osnovne škole Augusta Harambašića u Zagrebu

Profesorica njemačkog jezika Dinka Štiglmayer Bočkarjov iz Osnovne škole Augusta Harambašića u Zagrebu

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Dinka Štiglmayer Bočkarjov

S nizom nepravdi s kojima se suočavaju upoznaje nas i profesor hrvatskog jezika Ilija Barišić, a to su potplaćenost u odnosu na stupanj obrazovanja, odgovornost posla, pa i vrijeme i energiju koje ulažu u rad. Jednim dijelom i iz toga proizlazi podcjenjivanje i omalovažavanje profesije koje rezultira negativnom selekcijom kadrova.

'Danas je teško pridobiti najbolje učenike i studente da se odluče za nastavničku profesiju, a upravo zbog lošeg statusa u društvu, koji prvenstveno proizlazi iz materijalnog statusa. Da biste dobili najbolje moguće profesore u školama, vaše zanimanje treba biti prestižno. A mi imamo to da je danas u Hrvatskoj prestižno zanimanje ono blagajnice u drogeriji', smatra.

'Ponekad mislim da naša ministrica nema pojma u kojem stanju su škole'

Dugogodišnji je problem, kako nam govori profesorica Štiglmayer Bočkarjov iz vlastita iskustva, i infrastruktura te tehnologija i neopremljenost škola.

'Nas deset čeka jedno računalo ili jedan printer, pa odlazimo doma raditi na svojima jer nema dovoljno opreme. Iz toga razloga odlazimo iz škole tako brzo, ne bježimo od posla, nego ga žurimo završiti kod kuće. Očekuje se jako puno novih vještina, ali još nemamo adekvatnu opremu', naglašava Štiglmayer Bočkarjov te dodaje kako do sada učenici nisu mogli koristiti wifi, što se sada očekuje, laptope su učitelji dobili u srijedu, a o tabletima za učenike nema saznanja.

Smatra da se prvo trebalo opremiti škole i naučiti ljude da vladaju tom tehnologijom. 'Ponekad mislim da naša ministrica nema pojma o tome u kojem su stanju škole.'

Iako predaje u jednoj od boljih zagrebačkih gimnazija, kako navodi, pa neposredno ne osjeća neke od problema koje imaju druge kolege, profesor hrvatskog jezika Ilija Barišić dobro je upoznat s činjenicom da 'mnoge škole u Hrvatskoj imaju slabe materijalne uvjete rada, a kolege u radu s učenicima i roditeljima neposredno osjećaju pad digniteta struke kroz neugodna iskustva s problematičnim učenicima i roditeljima. Pa eto, čak i u mojoj školi radimo u dvije smjene, što nije optimalno i ispod je europskog obrazovnog standarda'.

'Svi smo mi za reformu, ali ovo što smo dobili nedokuhani je poluproizvod koji ne rješava mnoge od ključnih problema obrazovanja u Hrvatskoj'

Osim nepravde, loših uvjeta rada i potplaćenosti, na površinu su isplivali problemi oko kurikularne reforme, a koja je, kako se čini, izazvala nezadovoljstvo. Nastavnici su zatrpani papirima i formularima, navodi profesorica Štiglmayer Bočkarjov.

'Škola za život samo je djelomična, ona ima dobru ideju da naučimo učenike kako kritički razmišljati, no zatrpala nas je papirologijom. Kako zbog toga ne bi trpjela interakcija s učenicima, produžuje se naš radni dan. Obim posla se značajno povećao', objašnjava te dodaje: 'U redu, ali zašto se to onda ne vrednuje?'

Nezadovoljstvo potvrđuje i profesor Barišić navodeći kako su profesori uvelike nezadovoljni načinom na koji se provodi reforma, 'koja je požurena iz politikantskih interesa, a ne radi učenika i sustava'.

Ilija Barišić, profesor hrvatskog jezika u III. gimnaziji u Zagrebu

Ilija Barišić, profesor hrvatskog jezika u III. gimnaziji u Zagrebu

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Ilija Barišić

'Svi smo mi za reformu, ali ovo što smo dobili nedokuhani je poluproizvod koji ne rješava mnoge od ključnih problema obrazovanja u Hrvatskoj. Pritom je posebno frustrirajuće to kako se cijeli projekt propagandno pakira u medijima i predstavlja samo u pozitivnom svjetlu, a potpuno se zagušuju konstruktivne kritike i pokušaj dijaloga koji bi urodio stvarnim napretkom sustava', kaže on.

'Nitko nikada neće ubiti ljubav prema ovom poslu'

Kako nam objašnjavaju profesori, susreću se s kritikama, ali dobivaju i podršku okoline.

'Sretni smo što nas podržavaju i drugi sindikati zanemarenih struka, a nadamo se da će nam se pridružiti sa svojim zahtjevima! Puno nam znači podrška velikog dijela roditelja. Negativnih komentara uvijek ima, ali na njih smo navikli, toliko da smo jučer sa strepnjom izašli na ulice ne znajući kako će ljudi reagirati kad nas vide na raskršćima. Ali odgovor je bio fantastičan i gotovo da nije bilo auta koji je prošao, a da nije zatrubio!' govori profesorica Nikolić.

Dodaje kako je roditeljski pritisak u srednjim školama zasigurno manji nego u osnovnim školama, jer u srednjima roditelji više nemaju problem s čuvanjem male djece i jedino se pitaju što će biti s maturantima i njihovom državnom maturom. No to nije nerješiv problem, kako navodi. 'Nećemo dozvoliti da naši đaci budu oštećeni, mi se o njima više brinemo nego političari. Razmišljamo o tome i iznaći ćemo rješenja.'

Profesorica Štiglmayer Bočkarjov navodi kako joj je velika podrška obitelj, najviše suprug koji vidi koliko radi, te dodaje da roditelji također pružaju podršku tako što ne šalju djecu u školu.

Ističe kako njezin entuzijazam ni dandanas nije ugrožen jer nikada nije požalila zbog toga što je odabrala ovaj posao. 'Nitko nikada neće ubiti moju ljubav prema ovom poslu', ističe.

  • +8
  • +5

Premijer Andrej Plenković ispred prosvjednika

Izvor: Pixsell / Autor: Igor Kralj/PIXSELL

Profesor Barišić kaže kako se u svojoj okolini susreće isključivo s podrškom – i prijatelja i obitelji i učenika i roditelja. 'Barem do mene dopiru samo pozitivni komentari na štrajk i želja da ustrajemo u njemu. No potpuno mi je jasno to da nas ne podržavaju svi, o čemu zorno svjedoče neki negativni tekstovi o prosvjetarima u medijima, kao i pojedini komentari na portalima.'

Kako navode, osnovni je zahtjev štrajka povećanje koeficijenta plaće za 6,11 posto, odnosno to da im se koeficijent vrati na razinu na kojoj je bio u usporedbi s drugim javnim i državnim službenicima.

'Da za usporedbu uzmem naše nenastavno osoblje, za koje se također borimo i koje je također u štrajku: čistačica koja radi u školi ima manju plaću nego čistačica u nekoj državnoj agenciji ili ministarstvu. To nije pravedno', zaključuje profesor Barišić.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!