Može li oligarh pridobiti protivnike Putina?

Dvojbi oko Mihaila Prohorova ima napretek. Možda najbogatiji ruski biznismen u ovom trenutku (Forbes mu procjenjuje imetak na 18 milijardi dolara), ovih dana je najavio da će se kandidirati za predsjednika na izborima u ožujku 2012. godine. Odmah je ponudio suradnju Alekseju Kudrinu, cijenjenom donedavnom ministru financija. Kudrin je nedavno smijenjen jer se javno usprotivio dogovoru Putin - Medvedev, po kojem bi mu potonji postao šef u budućoj vladi.

Nema sumnje da je Prohorovljeva (zasad samo najavljena) kandidatura motivirana masovnim demonstracijama nakon parlamentarnih izbora 4. prosinca. Svojom ciljanom skupinom on je nazvao ‘srednju klasu u najširem smislu te riječi’. O pojavi srednje klase u Rusiji se počelo ozbiljnije govoriti tek nakon nezadovoljstva koje su izazvali aktualni izbori, obilježeni izvještajima o prevarama u korist Putinove Jedinstvene Rusije.

’Razumijem da neke moje ideje sigurno neće prihvatiti većina, no smatram da je to moj građanski dug – donijeti informaciju o onome što se događa u svijetu i u našoj zemlji te kako pronaći put koji će nam zemlju učiniti procvjetalom i snažnom’, izjavio je Prohorov, ustvrdivši da se u svojoj kampanji namjerava odmakunti od populizma kojem trenutno naginju svi istaknutiji oporbeni lideri.

Na asocijativnoj razini, 46-godišnji Mihail Prohorov posjeduje nekoliko obilježja koja podsjećaju na Mihaila Hodorkovskog, nekad moćnog oligarha koji je zatvorom platio oponiranje Vladimiru Putinu. Hodorkovski služi već drugu zatvorsku kaznu zbog pronevjera, a rašireno je uvjerenje da je riječ o politički montiranom procesu utoliko što mnogi drugi, Kremlju pokorniji oligarsi, nisu podvrgnuti sličnim progonima.

Oba Mihaila, Prohorov i Hodorkovski, izronila su kao titani privatizacije iz prljavog i krvavog oceana postsovjetske pretvorbe. Prohorova se, doduše, ne smatra članom one prve garde oligarha predvođenih rusko-židovskim pretvorbenim ‘Iznogudom’, Borisom Berezovskim. Prohorov je poslovno rastao uz Vladimira Potanjina, otprilike slično kao što je uz Berezovskoga stasao Roman Abramovič

Kao i Hodorkovski prije 10-ak godina, Prohorov se nakon kontroverznog uspona do statusa multimilijardera sada pokušava nametnuti kao neki uspješni, dokazani genij novog vremena – ‘sam svoj čovjek’, progresivan i mlađahan, faca koja ne drhti pred kremaljskim vladarima kao drugi.

No Prohorovljev angažman popraćen je sumnjama da je on samo ‘dimna bomba’, kukavičje jaje Kremlja za prosvjednike i liberalne glasače općenito. Čovjek ima još samo tri dana da sakupi čak dva milijuna potpisa potrebnih za kandidaturu, no on tvrdi da već ima političku infrastrukturu koja to može izvesti.

Sredinom ove godine isto se tako odjednom uključio u politiku, preko noći zasjevši na čelo strančice Pravoe djela. Trubio je o velikom povratku liberala, da bi nakon samo nekoliko mjeseci na saboru stranke bio – izbačen! Tvrdio je da mu je sve namjestio kremaljski spin doktor Vladislav Surkov, ali otpočetka su išle glasine da je sve to unaprijed dogovorio s Kremljom. Prohorov je, uostalom, u prvom redu ruski oligarh, a takvi ne prolaze dobro kod birača ne zato što nisu populisti, nego zato što im ljudi ne vjeruju. Uz to, Prohorov je na glasu kao jedan od najrazmetljivijih oligarha svoje ere, koji iza sebe ima skandale poput uhićenja u Švicarskoj pod optužbom da si je na jednom skijalištu doveo harem prostitutki, ili simbolikom nabijenog bogataškog tuluma organiziranog na krstarici Aurora – simbolu Oktobarske revolucije.

Kremlju je silno potreban novi, ne pretjerano karizmatičan igrač na političkoj sceni koji će stvoriti dojam da je pod pritiskom prošlotjednih prosvjeda otvoren politički prostor i da više ne treba izlaziti na ulice i prosvjedovati. Mihail Prohorov teško će uvjeriti javnost da nije pijun u ovoj igri, ali ima dovoljno novca da si kroz jaču kampanju priskrbi određen postotak glasova. Ako bude pripušten u predsjedničku utrku, mogao bi privući dio liberalniije populacije, a zapravo potvrditi premoćnu popularnost Vladimira Putina.