Nakon što je javnosti predstavljeno pobjedničko rješenje budućeg stadiona Maksimir, polako izlaze na vidjelo i projekti koji nisu dobili zeleno svjetlo žirija. Među njima su dvije hrvatske vizije potpuno drukčijeg Maksimira
Međunarodni natječaj za novi Maksimir i SRC Svetice završio je pobjedom talijanskog studija VG13 Architects, no konkurencija je ponudila niz drukčijih ideja za jedan od najvećih sportskih projekata u Zagrebu.
Sada su svoje prijedloge javnosti predstavila i dva domaća arhitektonska ureda – 3LHD te IEC Architects + Engineers.
3LHD: Stadion kao novi javni prostor Zagreba
U studiju 3LHD stadion nisu promatrali isključivo kao veliku sportsku arenu koja se puni uoči utakmica, a potom prazni.
Njihova ideja bila je stvoriti prostor koji bi istodobno mogao prihvatiti velike sportske događaje i ostati dostupan Zagrepčanima u svakodnevnom životu.
Kako su objasnili predstavljajući projekt, istraživali su mogućnost da suvremeni sportski objekt postane aktivan i pristupačan javni prostor te da se čitav kompleks snažnije uključi u život grada.
Iako žiri nije odabrao njihovu viziju, iz 3LHD-a poručili su da su zadovoljni projektom koji su ponudili za budućnost Maksimira. Pobjedničkom timu uputili su čestitke.
Druga ideja vraća Maksimir njegovim korijenima
Posve drukčijim putem krenuo je IEC Architects + Engineers. Njihova početna točka bio je – park Maksimir.
Autori su inspiraciju pronašli u ranijem razdoblju razvoja tog prostora, kada stadion i okolni park nisu bili tako jasno razdvojeni kao danas. Podsjećaju na vrijeme u kojem je tribina stadiona bila oblikovana poput travnatog brežuljka okruženog šumom.
Upravo su taj odnos sporta i prirode pokušali vratiti u suvremenoj verziji kompleksa.
Prema njihovu konceptu, stadion s 35.000 mjesta i sportski sadržaji na Sveticama ne bi funkcionirali kao izdvojeni veliki objekti, već bi bili povezani sa zelenilom, livadama i šumom Maksimira.
Ideja IEC-a bila je da prostor ne bude namijenjen samo navijačima i velikim utakmicama.
Okolica stadiona trebala bi funkcionirati kao javni park dostupan građanima tijekom cijele godine – za šetnju, rekreaciju, vježbanje ili jednostavno odmor.
Time bi granica između sportskog kompleksa i Maksimirskog parka postala znatno manje izražena nego danas.
