Topovi iz kojih granate neće nikada biti ispaljene, kamioni s radarima koji ne mogu ništa otkriti te projektili bez eksploziva tek su dio asortimana iz radionice mamaca kojem je cilj privlačenje ruskih snaga i bespotrebno trošenje municije dok istovremeno odvlače pažnju od stvarnih položaja i opreme.

Uspjeh mjere brzinom kojom se uništavaju njihovi proizvodi. 'Kad nam vojska dođe i kaže ‘više smo od ovih’, to znači da smo bili potpuno uspješni u svom poslu', ispričao je jedan od stručnjaka za The Guardian.

Ormar u blizini njihove radionice prepun je skupih suvenira tog uspjeha, uključujući motor i zgužvane dijelove samoubilačke letjelice Šahid iranske proizvodnje, kao i srušeno krilo bespilotne letjelice Lancet ruske proizvodnje, namamljenih da napadnu lažnu opremu.

Pogađanje mamca skupa je greška za Rusiju, a također znači jedan napad manje na pravi ukrajinski položaj. 'Ovo može spasiti živote naših momaka i naših prijatelja. Imamo dogovor s vojskom da dijelimo slike napada na mamce kao dokaz da smo obavili dobar posao', ispričali su.

Novinari Guardiana prvi su kojima je bilo dopušteno vidjeti radionicu i intervjuirati tim, a sve pod uvjetom da oni i lokacija ne budu otkriveni.

Svi su zaposlenici čeličane Metinvest, a koja je vodila željezaru Azovstalj u Mariupolju. Opsada te tvornice prošlog proljeća postala je simbol ruske brutalnosti.

Tri viša menadžera u tvrtki došla su na ideju o izradi oružja mamaca na početku rata.

'Mislili smo da bi se Rusi mogli uplašiti i krenuti naprijed ili granatirati neko područje ako vide puno oružja. To je psihološko oružje. Tvrtka je to u potpunosti podržala', kaže jedan od njih.

Glavni dioničar Metinvesta je najbogatiji čovjek u Ukrajini, Rinat Ahmetov, a osobno je podržao projekt mamaca, rekao je glasnogovornik tvrtke.

Redovito ažuriraju svoju 'proizvodnu liniju' kako bi oponašali nove proizvode u brzo rastućem arsenalu Ukrajine te izradili realističnije modele.

U posljednje vrijeme to uključuje trikove za oponašanje topline pravih oružanih sustava, tako da su modeli uvjerljivi ne samo na dnevnom svjetlu, već i noću, kada se promatraju kroz termovizijske kamere.

'Neprijatelj nije glup. Moramo se prilagoditi stvarnosti, uvijek dodamo nešto novo u svom radu', pojasnili su.

Zahtjevi iz vojske stižu u šifriranim porukama. Nedavna kratka razmjena koju je Guardian vidio glasila je: 'Možete li pokušati ovo napraviti? Želimo 50 komada.'

Projektant Metinvesta je pristao i njegov tim je prionuo na posao. Prva postaja je Google, da bi skinuli više slika opreme koju trebaju napraviti, a zatim razmišljaju o otpadu ili jeftinim materijalima koji bi izgledali uvjerljivo ispod maskirne boje. Iskoristili su sve, od kanalizacijskih cijevi do odbačene drvene ambalaže i starih bačava za ulje.

Kad su konačno krenuli s radom, veliki ispisi oružanih sustava zalijepljeni su kao vodič za radnike koji izrađuju pažljivo izmjerene šablone za svaki dio, sve do matica kotača na vozilima koja prevoze 'oružje'.

Gotovi mamci lako se transportiraju, u obliku ravnog pakiranja, za sastavljanje na prvoj liniji, gdje se 'haubica' može sastaviti za samo 20 minuta. Nitko od ekipe nema iskustvo u izradi scenografije za kazalište, ali njihovo je umijeće besprijekorno. Vjeruju da su njihove kreacije superiornije od mamaca na napuhavanje, a koji se također proizvode za ukrajinske trupe. Metalni hrbat kod većine mamaca znači da se može popraviti i nakon djelomičnog udarca, za razliku od napuhanaca.

Mamci imaju povijest dugu gotovo koliko i samo ratovanje. Jedan od najranijih primjera toga bio je trojanski konj. Tenkove na napuhavanje prve su s velikim učinkom koristile savezničke snage tijekom Drugog svjetskog rata. U tom sukobu SAD je koristio cijelu diviziju 'vojske duhova'.

Ukrajinski tim za izradu mamaca jedva čeka da ostane bez posla - 'radujemo se pobjedi i da se riješimo ovog posla' - no kako ukrajinski redatelji već snimaju prve filmove o ratu, neki bi mogli završiti kao izrađivači 'oružja' na filmskim setovima nakon što ono pravo utihne.