Petooktobarski prosvjed bio je kulminacija višednevnih štrajkova i pobuna diljem Srbije. Savezna izborna komisija osporila je pobjedu Koštunice, kandidata Demokratske opozicije Srbije (DOS), nakon čega su čelnici oporbe pozvali građane na blokadu institucija i opći štrajk.

Barikade na ulazu u grad

Na poziv DOS-a u Beograd su 5. listopada iz cijele Srbije krenule kolone prosvjednika, a policija ih je pokušavala zaustaviti barikadama na prilazima glavnom gradu.

Pred Saveznom skupštinom policija je upotrijebila suzavac, ali prosvjednici su uspjeli ući u parlament, čija je zgrada demolirana i djelomično zapaljena. Zapaljena je i zgrada RTS-a u Takovskoj ulici, a redoviti program državne televizije prestao se emitirati poslije 17 sati.

Prosvjednici su zahtijevali priznanje Koštuničine izborne pobjede. On se predvečer obratio okupljenima s terase Skupštine grada Beograda, a potom i putem RTS-a. Prosvjednici su ostali u središtu grada tijekom noći, uz bojazan da bi moglo doći do intervencije vojske i drugih sigurnosnih snaga.

Milošević je 6. listopada priznao izborni poraz, a Koštunica je dan poslije položio prisegu i postao predsjednik SR Jugoslavije.

U događajima 5. listopada poginula je aktivistica DSS-a Jasmina Jovanović, koja je pala pod kotače kamiona, dok je Momčilo Stakić preminuo od posljedica srčanog udara. Ozlijeđeno je 65 ljudi.

Za mnoge građane Srbije taj je trenutak značio da je konačno završeno jedno teško poglavlje. Vjerovalo se da nakon Miloševićeva odlaska počinje vrijeme demokratskih promjena, slobodnijih institucija i obračuna s nasljeđem ratnih godina.

Ali očekivani '6. listopada' nikada nije došao u obliku u kojem su ga mnogi zamišljali.

Milošević je uhićen u travnju 2001., a dva mjeseca poslije izručen je Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Umro je 11. ožujka 2006. u pritvorskoj jedinici, prije završetka suđenja.

DOS se ubrzo počeo raspadati. Zoran Đinđić, jedan od ključnih ljudi promjena, ubijen je 12. ožujka 2003. godine.