Američki znanstvenici javljaju da su otkrili neke od ključnih misterija solarnih vjetrova koji svako toliko udaraju u magnetsko polje Zemlje stvarajući prekrasne aurore, no pritom također ugrožavaju telekomunikacije, električne sustave, satelite i astronaute u orbiti
Eksplozije na Suncu koje u svemir odašilju goleme količine nabijenih čestica igraju sve važniju ulogu u našem životu na Zemlji u suvremenom svijetu koji sve više ovisi o sofisticiranoj tehnologiji. Zbog toga je razumijevanje procesa koji u njima sudjeluju ključno za kvalitetnije prognoziranje tzv. svemirskog vremena. Predviđanje Sunčevih oluja, njihove snage, brzine, konfiguracije te smjera kretanja i magnetske polarizacije trebalo bi stručnjacima na Zemlji omogućiti da izdaju pravovremena upozorenja na moguće opasnosti i štete. Primjerice proizvođači i distributeri električne energije u slučaju jakih oluja mogu isključiti neke sustave kako bi spriječili njihova oštećenja. Nešto slično mogu učiniti i vlasnici satelita. Godine 1989, za vrijeme jedne snažnije oluje, četiri satelita bila su u kvaru tjedan dana. Najjača ikada zabilježena, tzv. Carrington Event iz 1859, uzrokovala je padove električnih i telegrafskih sustava. Oluja takve snage danas bi imala nesagledive posljedice.
Mehanizam i razdioba energije
Prema izvješću koje će biti predstavljeno na 56. godišnjem zasjedanju Američkog društva za fiziku u New Orleansu, znanstvenici iz američkog Plasma Physics Laboratoryja otkrili su mehanizam u kojem nastaju solarni vjetrovi te kako se u njemu raspodjeljuje energija.
Goleme erupcije plazme na Suncu nastaju u tzv. magnetskoj rekonekciji – kada se magnetske silnice u plazmi prekinu i potom ponovno silovito povežu. Kako se točno ova rekonekcija pretvara u eksplozivnu energiju čestica, već je godinama misterij fizike svemirskog vremena.
Američki znanstvenici nisu samo precizno utvrdili kako se odvija ovaj proces, već su također uspjeli obaviti eksperimentalna mjerenja količina magnetske energije koje se transformiraju u energiju čestica. U tipičnoj rekonekciji oko polovine magnetske energije pretvara se u energiju čestica. Oko trećine od toga zagrijava elektrone, a ostatak od dvije trećine ubrzava atomske jezgre u plazmi.
'Ovo je kamen temeljac našeg istraživanja', rekao je voditelj studije Masaaki Yamada. 'Sada imamo cjelovitu sliku koja nam pokazuje koliko energije odlazi u elektrone, a koliko u ione', dodao je.
Magnetska rekonekcija upumpava goleme količine energije u elektrone i ione koji zahvaljujući njima savladavaju moćnu gravitaciju Sunca te jure u svemir.
Solarne oluje na Zemlji stvaraju probleme kada se poslože određeni čimbenici – kada se naš planet nađe izravno na njezinu udaru, kada je ona snažna i brza te posebno kada ima magnetsko polje suprotno Zemljinom; kada je smjer magnetskih silnica oluje suprotan onima na Zemlji, dolazi do njihove interakcije i tzv. prespajanja silnica te se stvara prstenasta struja koja uzrokuje slabljenje magnetskog polja pri površini Zemlje. Iako je ta promjena relativno malena u odnosu na snagu Zemljinog polja, oko 400 nT (nanotesla), obično je vrlo nagla, pa može izazvati štetnu indukciju struja u dalekovodima i transformatorima.
