'Kupuj američko, zaposli Amerikance', grmio je u predsjedničkoj kampanji Donald Trump. Pred koji dan potpisao je izvršni nalog (ima snagu zakona) o politici 'maksimiziranja korištenja dobara, proizvoda i materijala proizvedenih u Sjedinjenim Državama', naglašavajući da će 'agresivno promicati i koristiti američke proizvode kako bi se tako na američkim radnim mjestima zaposlila američka radna snaga'.

U praksi to izgleda ovako: modne kolekcije Trumpove kćeri Ivanke izrađuje jedna kineska tvornica odjeće sa 80 zaposlenih, radeći 60, nekad do 82 sata tjedno uz mjesečnu plaću od 1.879 juana (malo više od 1.700 kuna), dvostruko manje od minimalne plaće u nekim dijelovima Kine, izvijestio je prije nekoliko dana Washington Post, kopajući po izvješću Fair Labor Associationa, nadzornog tijela u tekstilnoj industriji sa sjedištem u Washingtonu. Naziv tvornice nije objavljen, ali je utvrđeno da samo 15 posto radnika, mahom radnica, ima mirovinsko i zdravstveno osiguranje, naknadu za rodiljni i osiguranje od ozljeda na radu, pravo na pet dana godišnjeg odmora, iako iskusnije švelje dobivaju koji dan više. Tvornica nema sindikat, nedostaje obuka, naročito vezana uz zaštitu na radu, sve u svemu utvrđeno je dvadesetak oblika nepoštivanja UN-ovih međunarodnih standarda rada.

Ivankin brend vrijedi 50 milijuna dolara, pa bi njezina kineska švelja uz spomenutu mjesečnu plaću tek za 15.508 godina nakupila bogatstvo Trumpove kćeri, zaključuje zločesto Washington Post. Unatoč tome, na kineskim društvenim mrežama američku poslodavku zovu 'božica Yi Wan Ka'. Ne zna se jesu li Ivankine radnice prosvjedovale 1. svibnja za bolje uvjete rada, ali zna se da je Ivanka na berlinskom Women20 (W 20), bila glavna zvijezde tog ženskog  G20, gdje je jedna od glavnih tema bila kako bolje vrednovati poslove u kojima su tradicionalno zaposlene žene.

Nije baš da Kinezi Amerikancima samo kradu radna mjesta. Nešto im i daju. Konzultantska tvrtke Rhodium Group ovih je dana zbrojila prošlogodišnjih rekordnih 15,7 milijardi dolara izravnih kineskih investicija u SAD. Za čuvenu njujoršku Waldorf Astoriju još su prije dvije godine iskeširali blizu dvije milijarde dolara, jer ih posebno privlače hoteli s puno zvjezdica – izravna konkurencija Trumpovom carstvu.

Pa ipak, Kinezi se ne mogu mjeriti s Japancima. Od automobila do soja sosa, japanski proizvodi 'made in USA' sveprisutni su u američkom životu. Do 2015. njihove su ukupne izravne investicije iznosile 411 milijardi dolara, dovoljno za 840.000 (američkih) radnih mjesta s prosječnom mjesečnom plaćom 6.651 dolar ili 27 puta više od zarade kineskih švelja.

Kada smo već kod radnih mjesta, njemačko se tržište rada stubokom mijenja, piše Der Spiegel. Sve se više Nijemaca zapošljava, ali ih sve manje radi s punim radnim vremenom. Prema izvješću Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB) sa sjedištem u Nürnbergu, prošle je godine na nepuno radno vrijeme bilo  zaposleno 15,3 milijuna ljudi, dvostruko više nego dvadeset godina ranije, dok se u isto doba 25,9 milijuna stalno zaposlenih stanjilo na 24 milijuna.

Zaposlenost ne brine predsjednika Tadžikistana, Emomalija Rahmona. U toj azijskoj zemlji Bogu-iza-nogu okruženoj Afganistanom, Uzbekistanom, Kirgistanom i Kinom nimalo ne cvatu božuri. Ekonomija im je u banani zbog neprovedenih reformi, korupcije i lošeg upravljanja, a 47 posto BDP-a dolazi iz iseljeničkih doznaka Tadžika zaposlenih u Ruskoj Federaciji. Zaštita ljudskih prava je traljava, a sloboda medija upitna (od 180 zemalja Reporteri bez granica Tadžikistan svrstavaju na 149. mjesto po slobodi izražavanja), gdje je uvreda predsjednika kazneno djelo.

No Emomali Rahmon očito slijedi princip 'što je više objeda i laži, predsjednik je važniji i draži', te je prošloga tjedna iz njegovih dvora državnim medijima, televiziji, news agencijama i društvenim mrežama stigla naredba da ga ubuduće u svim izvješćima službeno tituliraju kao 'Stvoritelja mira i nacionalnog jedinstva, Vođu nacije, Predsjednika Republike Tadžikistan, Njegovu  ekscelenciju Emomali Ramon'. Zbog ove kobasice koja se preko malog ekrana vuče 15 sekundi, događa se da vijest traje kraće od navođenja titule, izvještava Radio Azadliq (financiraju ga Amerikanci). Ramon nije jedini koji voli laskanje: predsjednika Kazahstana Nursultana Nazarbajeva mediji tituliraju kao 'Jelbasi' (Vođa nacije), dok predsjednika turkmenistana Gurbangulija Berdimuhammedova naročito veseli očinska titula Arkadag (Zaštitnik).

Oni su ipak amateri prema sjevernokorejskom Velikom vođi drugu Kim Jong Illu, tati ratobornog Kim Jong-una, kojega je krasilo 50 titula tipa Briljantni vođa, Mudri vođa, Jedinstveni vođa, Dragi vođa, Utjelovljenje savršenih osobina potrebnih vođi, Otac nacije, Sunce komunističke budućnosti, Sudbina nacije, Veliko sunce 21. stoljeća, Spasitelj, Vječni sekretar partije, Nepobjedivi i trijumfalni general...itd. Sin mu još mora malo porasti da zasluži sve te epitete, ali u prošlotjednom intervjuu za Bloomberg, Donald Trump izjavljuje kako doduše nije siguran da je sin Kim Jong Illa do kraja čist u glavi, ali da bi mu bila čast sastavi se s njime u slučaju da se poklope 'prave okolnosti'. Koje sada još nisu.

Recep Erdogan još nije službeno preuzeo titule Sulejmana Veličanstvenog, ali uvodi red na način kako to nisu činili ni odlučniji sultani, te neki članovi Europskog parlamenta, zabrinuti stanjem u Turskoj, citiraju podatke američkog  Politica: od prošlogodišnjeg neuspjelog puča vladinim dekretom je zatvoreno 15 od 191 svečilišta, u zatvoru je više od 130 novinara, zatvoreno je ili stavljeno pod kontrolu vlade 178 medija, otpušteno 5.000 sveučilišnih profesora sa 112 sveučilišta. U pritvoru je 47.155 zatočenika, od kojih su 10.732 policajaca, 7.631 vojnih časnika, 2.575 sudaca i tužitelja, 26.177 civila i 208 lokalnih upravnih dužnosnika, izjavio je ministar unutarnjih poslova Süleyman Soylu krajem ožujka. Više od 110.000 ljudi zatočeno je u vezi s istragom o ulozi Fethullaha Gülena u prošlogodišnjem pokušaju puča. Suspendirano je ili otpušteno više od 125.000 državnih službenika.

Stanje je ozbiljno i članstvo Turske u EU nije više realno, zaključuju europarlamentarci Manfred Weber, Guy Verhofstadt, Renate Sommer i Alexaner Graf. Što jeste realno? Umjesto nastavka lažnih pristupnih pregovora i guranja odnosa EU i Turske prema ambisu, Europsko vijeće mora gledati stvarnosti u oči i krenuti drugim putem, savjetuju oni, što znači intenzivniju  političku, sigurnosnu i gospodarsku suradnju, uključujući nadogradnju carinske unije koju je predložila Europska komisija u prosincu prošle godine, kao i liberalizaciju viznog režima. Ali ni novi sporazumi, ni nova carinska unija, ni novi vizni režim nije moguć bez poštivanja Europske konvencije o ljudskim pravima. A tu smo za sada na skliskom terenu.

Što SAD misle o Europi? Prvoga svibnja State Department je pozvao građane na oprez prilikom putovanja cijelom Europom zbog prijetnji terorističkim napadima diljem starog kontinenta, priopćava Reuters, te kaže: 'Nedavni događaji u Francuskoj, Rusiji, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu pokazuju da su tzv. Islamska država, al-Qaida i njihovi saveznici sposobni planirati i izvesti terorističke napade u Europi. Iako lokalne vlade nastavljaju operacije suzbijanja terorizma, State Department je zabrinut zbog toga, te američki građani trebaju biti svjesni mogućnosti da teroristički simpatizeri ili radikalizirani ekstremistički pojedinci mogu izvesti napad s malim ili nikakvim upozorenjem...' Osim za Europu, State Department je izdao upozorenja posjetiteljima Kenije i Južnog Pacifika zbog mogućnosti uragana.

P.S. Kako uživati na luksuznom Fyre tehno festivalu za bogate na egzotičnim Bahamima, nekadašnjem privatnom otoku Exumas narko-bossa Pabla Escobara za 12.000 dolara po glavi? Organizatori, američki raper Ja Rule i poduzetnik Billy McFarland obećali su 'kulturološki miks glazbe, umjetnosti i vrhunske kuhinje', a onima koji plate 25.000 dolara VIP tretman s prevozom privatnim zrakoplovom, spavanjem u smještaju s pet zvijezdica, rentiranjem jahti, skijanjem na vodi, masažom i kupanjem na privatnoj plaži. 'Prekretnički događaj u povijesti tuluma na visokoj nozi' izgledao je ipak malo drukčije. Zrakoplovi su glavinjali bez voznog reda, goste su na otoku prevozili stari školski autobusi, gubila se prtljaga, noćilo pod šatorima namijenjenim za elementarne nepogode, gurmanluk se sveo na šnitu kruha, šnitu sira i list salate, pivce na kapaljke, pozornica nedovršena, najavljene zvijezde Blink-182, Pusha-T, Migos, Disclosure i Major Lazer poručile da ne dolaze. Uglavnom, organizacijski kaos. Ni toliki novac ne jamči da na rajskom otoku nećete stradati od smušenih rapera.