Nabava AIM-260 za Kraljevsko australsko ratno zrakoplovstvo (RAAF) predstavlja mnogo više od klasičnog programa naoružavanja. Riječ je o važnom koraku u prilagodbi australskih zračnih snaga mogućem sukobu visokog intenziteta u indopacifičkoj regiji, u kojem bi domet projektila i sposobnost djelovanja u povezanoj mreži mogli biti presudni.

Odluka o nabavi vrijednoj 520 milijuna američkih dolara objavljena je tijekom međunarodne zračne vježbe Pitch Black u Darwinu, što joj daje i snažnu simboličku dimenziju. Vježba okuplja velik broj savezničkih i partnerskih zračnih snaga te predstavlja jednu od najvažnijih platformi za razvoj njihove interoperabilnosti u Indo-Pacifiku.

Prema ocjenama analitičara, nabava AIM-260 pokazuje da Australija razvoj svojih zračnih sposobnosti više ne promatra isključivo kroz obranu vlastitog teritorija, nego i kroz mogućnost zajedničkog djelovanja sa Sjedinjenim Državama i drugim saveznicima u potencijalnom regionalnom sukobu.

Nasljednik AMRAAM-a za novu generaciju zračnog rata

AIM-260 nasljednik je obitelji projektila AIM-120 AMRAAM, koja desetljećima predstavlja temelj američkih sposobnosti zračne borbe izvan vizualnog dometa.

Iako su tehničke karakteristike novog projektila još velikim dijelom klasificirane, njegova je osnovna namjena jasna: omogućiti američkim i savezničkim borbenim avionima napad na protivničke letjelice s većih udaljenosti nego što to omogućuju postojeće verzije AIM-120.

Za razliku od nekih vrlo velikih projektila dugog dometa, AIM-260 projektiran je tako da zadrži relativno kompaktne dimenzije. To je iznimno važno jer prostor za naoružanje predstavlja jedno od glavnih ograničenja modernih borbenih zrakoplova, osobito stealth platformi poput F-35 i F-22.

Prema javno dostupnim procjenama, njegov bi domet mogao iznositi najmanje 193 kilometra, a pojedine procjene spominju i znatno veće udaljenosti. Takve brojke ipak treba uzeti s rezervom jer SAD nije objavio službene specifikacije projektila.

Ključna prednost JATM-a možda zato neće biti samo njegov maksimalni domet. Važna je kombinacija dometa, senzora, otpornosti na elektroničko ometanje, manevarskih sposobnosti i mogućnosti povezivanja s različitim platformama.

Drugim riječima, cilj nije bio jednostavno napraviti veći AMRAAM, nego projektil prilagođen potpuno novoj generaciji zračne borbe.

Kina je promijenila pravila igre

Jedan od glavnih razloga za razvoj AIM-260 upravo je kineski napredak u projektilima zrak-zrak dugog dometa.

Kineski PL-15 predstavlja jednu od najvećih promjena u odnosu snaga u borbi izvan vizualnog dometa posljednjih desetljeća. Kombinira velik domet, aktivno radarsko navođenje i suvremene mogućnosti zahvata cilja, a njegov razvoj prisilio je američko ratno zrakoplovstvo i mornaricu da ponovno razmotre odnos između dometa projektila, sposobnosti senzora i taktike uporabe borbenih zrakoplova.

Pritom problem nije samo u tome što protivnički lovci mogu biti napadnuti s većih udaljenosti.

Dugometni projektili omogućuju napad na cijelu zračnu borbenu mrežu protivnika – uključujući avione za rano upozorenje i nadzor, elektroničko ratovanje, zapovijedanje i kontrolu te zračne tankere.

Time se težište sukoba pomiče s klasičnog dvoboja lovaca na pokušaj onesposobljavanja cijelog sustava koji omogućuje njihovo djelovanje.

Na meti više nisu samo lovci

Kina je uz PL-15 razvila i znatno veći projektil PL-17. Za razliku od klasičnih projektila namijenjenih prvenstveno borbi protiv lovaca, PL-17 povezuje se s konceptom napada na posebno vrijedne ciljeve s vrlo velikih udaljenosti.

Stručnjaci portala The War Zone upozoravaju da bi takva sposobnost mogla ugroziti zračne tankere, zrakoplove za rano upozorenje i kontrolu te druge velike platforme bez kojih je teško voditi moderno zračno ratovanje. Posljedice bi mogle biti vrlo ozbiljne.

Ako bi protivnik mogao pouzdano ugroziti tanker ili avion za rano upozorenje na velikoj udaljenosti, borbeni zrakoplovi morali bi djelovati bez potpore koju su desetljećima smatrali gotovo samorazumljivom. Time bi se smanjili njihov borbeni radijus, vrijeme provedeno u području operacija i ukupna učinkovitost.

Razvoj dugometnih projektila zato više nije samo pitanje povećanja dometa pojedinačnog lovca. Riječ je o promjeni čitave arhitekture zračnog ratovanja.

Projektil će dobiti i Growler

Prema australskim planovima, AIM-260 prvo će biti integriran na F/A-18F Super Hornet, a potom bi ga trebali dobiti i F-35A te avioni za elektroničko ratovanje EA-18G Growler. Posebno je zanimljiv upravo Growler.

EA-18G primarno je namijenjen elektroničkom ratovanju i potiskivanju neprijateljske protuzračne obrane, ali integracija AIM-260 pokazuje kako se uloga takvih platformi širi.

Avion koji može ometati protivničke radare istodobno bi mogao samostalno napadati neprijateljske zrakoplove s velikih udaljenosti. Elektroničko i kinetičko ratovanje tako se sve više stapaju u jedinstvenu borbenu funkciju.

U igru ulazi i australski Ghost Bat

Još je zanimljivija moguća integracija AIM-260 na australski MQ-28 Ghost Bat, bespilotnu letjelicu razvijenu za zajedničko djelovanje s pilotiranim borbenim avionima.

Buduća inačica Block 3 trebala bi dobiti i unutarnji spremnik za naoružanje. Ako bi u njemu mogao nositi AIM-260, Australija bi dobila relativno malu i potencijalno teško uočljivu bespilotnu platformu sposobnu za lansiranje projektila zrak-zrak velikog dometa.

Time bi se znatno povećala dubina australske zračne borbene mreže.

Upravo je mogućnost unutarnjeg nošenja jedan od ključnih elemenata AIM-260. Stealth avioni poput F-35 smanjenu radarsku uočljivost postižu, između ostalog, smještajem oružja unutar trupa. Veliki projektili na vanjskim nosačima poništili bi dio te prednosti.

AIM-260 zato pokušava riješiti svojevrsnu tehnološku kontradikciju: povećati domet, a pritom projektil zadržati dovoljno kompaktnim da stane u unutarnji spremnik lovca.

I Kina traži način da u avion ugura više projektila

Sličnim putem ide i Kina. Posebnu pozornost privlači projektil koji se u javnosti označava kao PL-16. Prema dostupnim procjenama, cilj njegova razvoja je omogućiti kineskim stealth avionima, prije svega J-20, nošenje većeg broja projektila unutar trupa.

Ako se procjene o mogućnosti nošenja šest takvih projektila pokažu točnima, bila bi to značajna nadogradnja u odnosu na sadašnje mogućnosti J-20 s projektilima PL-15.

Australija se priprema za ratovanje na velikim udaljenostima

Za Canberru nabava AIM-260 zato znači mnogo više od povećavanja zaliha projektila.

Australija se nalazi u specifičnom strateškom položaju. Ogromna udaljenost od potencijalnih kriznih žarišta u istočnoj Aziji dugo joj je pružala određenu sigurnosnu prednost.

No razvoj balističkih, krstarećih i hipersoničnih projektila, kao i projektila zrak-zrak vrlo velikog dometa, postupno smanjuje važnost te geografske udaljenosti. Australska obrambena strategija zato se sve više oslanja na sposobnost djelovanja daleko od vlastitih baza.

AIM-260 savršeno se uklapa u takvu koncepciju. RAAF-u omogućuje povećanje udaljenosti s koje može ugroziti protivničke zrakoplove, a istodobno dodatno povećava vrijednost australskih senzora i mrežno povezanih borbenih platformi.

U kombinaciji s F-35A, EA-18G Growlerom, F/A-18F Super Hornetom i MQ-28 Ghost Batom, JATM bi mogao postati jedan od ključnih elemenata buduće australske zračne borbene arhitekture.