STRUČNJACI OBJASNILI

Kako se zapravo provodi sputavanje pacijenta?

13.11.2026 u 00:02

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Tragična smrt 32-godišnjeg Kristijana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan otvorila je ozbiljna pitanja o postupanju medicinskog osoblja, primjeni mjera prisile i mogućim propustima odgovornih osoba. Stručnjaci su u HRT-ovoj emisiji Otvoreno upozorili da postupci vidljivi na snimkama odstupaju od pravila struke, a posebno ih zabrinjava izostanak reakcije drugih zaposlenika koji su svjedočili događaju

Profesorica kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu i predsjednica Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama Sunčana Roksandić upozorila je da dostupne snimke i fotografije iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan pokazuju postupanje koje je, prema njezinoj ocjeni, znatno odstupalo od zakonskih pravila o primjeni mjera prisile.

'Vidimo nešto što bi zapravo trebalo biti pokazatelj kako ne postupati kada je riječ o primjeni mjera prisile', rekla je Roksandić u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.

Naglasila je da još nisu poznate sve okolnosti smrti pacijenta te da će istraga morati utvrditi pojedinačnu odgovornost. Međutim, upozorila je i na odgovornost same zdravstvene ustanove, koja je dužna osigurati organizaciju rada i uvjete za sigurnu primjenu mjera prisile.

Prema njezinim riječima, prilikom fizičkog sputavanja pacijenta mora se osigurati zaštita vitalnih organa, a intervenciju mora voditi jasno određena osoba. Osoblje pritom mora biti odgovarajuće educirano za postupanje u kriznim situacijama.

'U nikakvom scenariju to ne dolazi u obzir'

Psihijatar Željko Hrabar, voditelj Odjela za mušku akutnu psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice 'Dr. Ivan Barbot' u Popovači, bio je izričit u ocjeni postupanja prikazanog na snimkama.

Istaknuo je da ne postoji situacija koja bi opravdala pritiskanje jastuka na lice pacijenta ili njegovo udaranje.

'U nikakvom scenariju to ne dolazi u obzir', poručio je.

Objasnio je da psihijatrijski pacijenti zbog svojeg zdravstvenog stanja ponekad mogu reagirati agresivno, uključujući udaranje, griženje ili pljuvanje. Međutim, zdravstveni radnici na takvo ponašanje ne smiju odgovarati nasiljem.

Hrabar, koji iza sebe ima 35 godina rada u psihijatriji, naglasio je da stres i adrenalin mogu utjecati na reakcije osoblja, no upravo zato postoje edukacije, protokoli i unaprijed utvrđene procedure.

'Svaki pacijent je individua za sebe. Ne znamo kako će u jednom trenutku reagirati. Moramo biti spremni na sve, imati pripremljena sredstva i unaprijed dogovoriti što ćemo napraviti ako dođe do takvih situacija', rekao je.

Kako se zapravo provodi sputavanje pacijenta?

Hrabar je objasnio da je razgovor s pacijentom prvi korak u smirivanju agresivnog ponašanja te da se u velikoj većini slučajeva fizička prisila može izbjeći.

Prema njegovim riječima, važno je pacijentu objasniti što ga očekuje tijekom liječenja i pokušati uspostaviti odnos povjerenja.

Ako razgovor ne uspije, a postoji opasnost od agresivnog ponašanja, medicinski tim unaprijed priprema prostoriju, krevet, sredstva za sputavanje i potrebnu terapiju. Svaki član tima ima točno određenu zadaću, a postupak se provodi na znak liječnika.

'Tehničari čekaju moj znak. Svaki je zadužen za određeni ekstremitet, koji pridržava rukama, bez udaranja i stiskanja. Jedan od tehničara zatim pacijenta sputava magnetskim trakama', objasnio je Hrabar.

Naglasio je da se fizičko sputavanje primjenjuje tek kada se opasno ponašanje ne može zaustaviti drugim metodama.

Posebno zabrinjava što nitko nije reagirao

Roksandić je upozorila i na ponašanje drugih osoba koje su bile prisutne tijekom postupanja prema preminulom pacijentu.

'Kada vidimo jastuk na glavi i nedostatak empatije koji pokazuje snimka, to je zaista zabrinjavajuće', rekla je.

Istaknula je da bi istraga trebala utvrditi ne samo tko je neposredno sudjelovao u spornim postupcima nego i je li bilo propusta u pružanju pomoći.

Podsjetila je da liječnik koji određuje mjere prisile, odnosno voditelj tima, mora osigurati da pacijent tijekom intervencije može nesmetano disati.

Također je naglasila da se o primjeni mjera prisile, u skladu sa zakonskim pravilima, obavještavaju odgovarajuće osobe i tijela, uključujući obitelj, etičko povjerenstvo ili osobu od povjerenja koju je pacijent imenovao. Postoji i mogućnost traženja sudskog preispitivanja takvih mjera.

Što se mora učiniti nakon iznenadne smrti pacijenta?

Ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan Mladen Mavar rekao je da ga je slučaj u Jankomiru šokirao, osobito nakon objave snimki.

'Čudi me kako je agresija tog osoblja prešla granicu i, nažalost, završila smrću', izjavio je.

Objasnio je da nakon smrti pacijenta postoje jasno propisane procedure. Mrtvozornik utvrđuje smrt, a potom se obavještava obitelj.

Ako je smrt iznenadna, nasilna ili nepoznatog uzroka, odnosno ako je nastupila nakon intervencije, provodi se obdukcija. U zakonom propisanim slučajevima ona je obvezna čak i ako joj se obitelj protivi.

U slučaju sumnje na nasilnu smrt potrebno je obavijestiti i policiju.

Mavar je govorio i o nadzoru pacijenata na psihijatrijskim odjelima. Naveo je da u njegovoj bolnici postoje kamere u prostorijama za izolaciju i sputavanje te da osoblje pacijente dodatno provjerava svakih 10 do 15 minuta.

Na pitanje bi li u slučaju iznenadne smrti pacijenta čekao dva tjedna da pregleda snimku, odgovorio je da ne bi.

'Ako je bilo zataškavanja, otvara se pitanje dodatne odgovornosti'

Roksandić se osvrnula i na mogućnost prikrivanja okolnosti smrti pacijenta, naglasivši da tek treba utvrditi je li do toga došlo.

Ako bi se tijekom istrage pokazalo da je bilo pokušaja zataškavanja, to bi, prema njezinim riječima, otvorilo dodatna pitanja kaznene i profesionalne odgovornosti. Pojasnila je da odgovornost ne proizlazi isključivo iz izravnog postupanja nego i iz propuštanja radnji koje je netko bio dužan poduzeti.

'Kada dođe do pogrešaka ili drugih namjernih i nenamjernih propusta, netko tko je na vrhu mora istražiti što se dogodilo', istaknula je.

Naglasila je da se nakon primjene mjera prisile mora analizirati postupanje osoblja, dok smrt pacijenta i drugi izvanredni događaji zahtijevaju obavještavanje nadležnih tijela.

Hrabar je na kraju upozorio da postojanje zakona i protokola samo po sebi nije dovoljno ako zdravstveni radnici nisu osposobljeni za njihovu primjenu u stvarnim situacijama.

'Jedno je zakon, a drugo su iskustvo, znanje i sposobnost da se pomogne', zaključio je.

Podsjetimo, zbog sumnje na teško ubojstvo Kristijana Josipa Periša četvorici medicinskih tehničara Klinike Sveti Ivan određen je istražni zatvor. Ravnateljica Majda Grah podnijela je neopozivu ostavku, a Ministarstvo zdravstva zatražilo je hitno imenovanje osobe koja će preuzeti odgovornost za vođenje ustanove.