Citirajući Dietera Nohlena, profesora političkih znanosti s Heidelberga, koji je kazao da jedino unutarstranačka demokracija može spriječiti da stranke u demokraciji postanu same sebi svrha, Prgomet piše kako on vidi unutarstranačku demokraciju.

Prgomet kaže da se dvjema najvećim stranaka upravo događa to da su same sebi postale svrha. 'Rušenjem komunizma, većina hrvatskih političara zadovoljila se uspostavom višestranačja i nacionalne države, zanemarujući kako se demokratske vrijednosti ne donose dekretom i kako se stalno moraju izgrađivati. Međutim, već četvrt stoljeća država nam je podijeljena na one koji su trenutno na vlasti i one koji se pripremaju na njeno preuzimanje. Jednopartijski smo sustav zamijenili dvopartijskim', piše Prgomet.

Unutarstranačka demokracija ne smije biti samo unutarstranački problem, napominje Prgomet dodajući da iako je demokracija ustavna vrednota ne štiti se Zakonom o političkim strankama.

'Postojeći Zakon, na svoje četiri stranice nema ni jedan članak koji daje obvezan sadržaj stranačkih statuta. Tako Ministarstvo uprave registrira stranku u kojoj statutom nije određen način biranja dužnosnika. Ili registrira stranku koja predviđa da predsjednik sam imenuje članove predsjedništva stranke. Stranke se nazivaju po imenima političara, a da njihov predsjednik još nije izabran. Statuti stranaka daju široke mogućnosti tumačenja. Stranački lideri postaju mjerilo svih stvari. Prepoznavanje što šef misli i djelovanje u skladu s tim postalo je uvjetom političkog napredovanja i opstanka. Čelnici subordiniranu i discipliniranu organizaciju ističu kao najveću vrlinu, zaboravljajući da politička stranka nije i ne bi trebala biti vojska. Osim što je to nedemokratski, to je i protuustavno. Stranka nije mjesto za postrojavanje poslušnih, nego za okupljanje sposobnih. Stranačka vodstva, zbog nepovjerenja u vlastite sposobnosti, ograničavaju slobodu govora i javnog nastupa te na mala vrata uvode ustavom zabranjenu cenzuru. Zato je kod nas normalno da svaki ozbiljniji sukob mišljenja završava izbacivanjem iz stranke. Očigledno smo u 26. godinu samostalnosti ušli svjetlosnim godinama udaljeni od temeljnih vrijednosti demokracije', kaže Prgomet.

U svom bloguPrgomet dalje iznosi i ideje kako prekinuti ovakvu 'nedemokratsku praksu'.

'Puno bi se stvari promijenilo već kada bi zakon o političkim strankama otežao mogućnost izbacivanja članova iz stranke ili raspuštanja ogranaka. Kada bi se propisao minimalni demokratski standard; kao što je neposredno biranje predsjednika na nacionalnoj i lokalnoj razini po načelu jedan čovjek jedan glas, obveza tajnog glasovanja, obveza predstavljanja kandidata unutarstranačkoj javnosti prije njihove potvrde, onemogućavanje kooptiranja u stranačka tijela onih koji nisu dobili potporu članstva, itd… Pa i postojanje upitnika provedenog među članstvom koji bi određivao odluku o npr. stupanju u koaliciju bio bi demokratski napredak. Svakako bi bilo zanimljivo vidjeti rezultate ankete prihvaćaju li članovi HSLS-a dogovorenu suradnju s Hrvatskom čistom strankom prava, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini', navodi Prgomet.

Ako se već naručuje izborni program od Nijemaca, onda treba preuzeti i njihov izborni sustav, gdje se kandidati za savezni parlament biraju na stranačkim konvencijama organiziranim po izbornim jedinicama i gdje je gotovo sva moć na lokalnim organizacijama.

'Oko toga nema puno izbora: ili će se stranke demokratizirati i otvoriti vrata različitim mišljenjima i različitim mislećim pojedincima ili će se pojaviti neke nove opcije koje su to sposobne primijeniti. Ili će nam politiku početi voditi ulica', zaključuje Prgomet.