ŽITO RAZDORA

Je li afera Đakovština kraj Šeksove političke karijere?

18.10.2011 u 08:29

Bionic
Reading

Da su bivši radnici Đakovštine žrtve političkih obračuna unutar HDZ-a, a njihova sudbina najava tihe eliminacije Vladimira Šeksa s političke pozornice, naslućuje se ne samo nakon 'hladnog tuša' Petra Čobankovića – kada im je u Zagrebu otkazao pomoć, premda ju je najavio nekoliko dana ranije u Đakovu – nego i nakon nekontroliranih Šeksovih političkih ispada posljednjih dana te jučerašnjeg otkazivanja posjeta Jadranke Kosor Đakovu, dugogodišnjoj utvrdi HDZ-a u četvrtoj (Šeksovoj) izbornoj jedinici

Možda uistinu nije sve bilo spremno za otvorenje Studentskog doma pri Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Đakovu, premda Kosor već ima poprilično iskustva s puštanjem u rad nedovršenih projekata, a možda je premijerka sve do Zagreba osjetila odbojnost Đakovčana prema njezinoj vladi i stranci te taj politički teret prepustila iskusnijem kolegi, ponosnom nositelju izborne liste HDZ-a, neka se s njim nosi kako zna.

Nakon srbijanskih optužnica za ratni zločin, packi Europske komisije zbog namjere donošenja Zakona o ništetnosti, muka s osiguranjem kvoruma u Saboru te ispada na sjednici Mandatno-imunitetnog povjerenstva kada je umjesto Željka Jovanovića primitivac i drski nasilnik postao on, Vladimir Šeks, a umjesto HDZ-a žrtva ispala esdepeovka Gordana Sobol, sada mu je još samo trebala afera s bivšim radnicima Mlinarsko-pekarske industrije Đakovčanka. I to afera kojoj se ne vidi kraja.

Ma kako tvrd obraz imao, Šeksu jamačno nije bilo lako 26. rujna doći na noge gradonačelniku Đakova, odnedavno HDSSB-ovcu Zoranu Vinkoviću, prema kojemu godinama osjeća netrpeljivost i kojega je donedavno izbacivao sa saborskih sjednica ne mogavši otrpjeti njegove slikovite opaske.

Sada, međutim, valja popraviti narušeni rejting vladajuće stranke i šarmirati đakovačke birače, zakopati ratne sjekire s omiljenim gradonačelnikom i povući neke od nepopularnih poteza Vlade, jer je HDZ u Đakovu na dosad najnižim granama od svog nastanka.

Nakon sastanka iza zatvorenih vrata u Vinkovićevu uredu, Šeks je u dva zalogaja progutao Vladine odluke o ukidanju pravne osobnosti đakovačkoj ergeli lipicanaca koja je pripojena lipičkoj i o zatvaranju rodilišta te upućivanju đakovačkih rodilja u Osijek, najavivši ukidanje tih odluka i vraćanja tih institucija Đakovu.

Najavio je i prepuštanje zgrade Časničkog doma te upravne zgrade bivšeg PIK-a 'Mimoze' gradu i na kraju poentirao najavom isplate potraživanja bivšim radnicima Đakovštine

Danas bi se zbog toga najradije ugrizao za jezik, jer potpredsjednik Vlade, Čobanković, u četvrtak je na sastanku s prosvjednicima ponovio da nema pravne mogućnosti isplate potraživanja otpuštenim radnicima Đakovštine i time pogazio ne samo vlastite identične riječi, nego i pokopao sve Šeksove izglede za dobrim izbornim rezultatom.

Što se to dogodilo između srijede – kada je Čobanković pozvao bivše radnike na sastanak u Zagreb prethodno im najavivši ishođenje bankarskog kredita i državno preuzimanje potraživanja – i četvrtka, kada ih je tresnuo o pod i suočio s grubom stvarnošću?

Je li Šeksov ispad na sjednici MIP-a prelio čašu strpljenja predsjednice Vlade i HDZ-a koja već duže vrijeme sve teže podnosi njegovo 'soliranje' u vođenju državne politike, što je stavlja pred sve teže probleme u odnosima s EU i susjedima?

Je li odustala od vratolomija i novih tereta po državni proračun kako bi spasila bivše radnike Đakovštine i Šeksa odlučila prepustiti na milost i nemilost razočaranih Slavonaca, te se na taj način elegantno riješiti jedinog preostalog osnivača HDZ-a u aktivnom političkom životu, koji joj očito postaje sve teža kugla oko noge?

Prosvjednici ispred Đakovštine blokirat će sutra jednu od najprometnijih đakovačkih ulica, podršku će im doći dati zagrebački branitelji Vukovara i seljačke udruge, dok za četvrtak pripremaju dolazak u Zagreb i nastavak prosvjeda pred Europskim domom i nekoliko utjecajnih veleposlanstava kako bi od njih zatražili pomoć u rješavanju svojih egzistencijalnih problema.

Ima li gore demonstracije stava tih predstavnika najugroženijih i najranjivijih skupina prema svojoj državnoj vlasti od te da više ne vjeruju u osjetljivost vlastite Vlade prema njihovim životima, ali itekako vjeruju u njezinu podložnost europskim institucijama i svjetskim moćnicima kada od njih traže da je pritisnu kako bi im napokon pomogla. Tu Vladu koja se tako olako busa u prsa da više ne ide po mišljenje u Beograd Beč Budimpeštu niti Bruxelles