Letica smatra da se temeljne pozicije nisu promijenile kad je u pitanju odnos SAD-a i Izraela s Iranom.

'Iran nije odustao od svog nuklearnog programa, kao što ni Amerikanci ni Izraelci nisu odustali od njegova uništenja. Ovo je bila igra živaca u smislu dodatnog pritiska na iranski režim da zaustavi krvoproliće, masovna uhićenja i najave vješanja', rekao je Ante Letica u HRT-ovoj emisiji Studio 4.

Iako se u ovom trenutku ne bilježe izravni vojni pomaci, Letica smatra da je ključna odluka već donesena.

'Osobno mislim da je odluka o udaru na Iran donesena, ali da je odgođeno njezino izvršenje do trenutka koji će biti najbolji i najučinkovitiji za Amerikance i njihove saveznike na Bliskom istoku, posebno Izraelce. Možemo očekivati da se, ovisno o razvoju situacije u Iranu, ta odluka u jednom trenutku aktivira i da se krene na Iran. Za sada - ne', smatra Letica.

Okrutna militaristička struktura čuva iranski režim iznutra

Govoreći o sposobnosti Irana da se nosi s unutarnjim nemirima i mogućim vanjskim vojnim udarom, Letica je istaknuo da je teško donositi čvrste procjene isključivo na temelju informacija dostupnih iz medija, no da se određeni zaključci ipak mogu izvući. Prema njegovim riječima, iranska vojska brojčano je snažna, osobito u pješaštvu, ali njezina uloga u političkom smislu izrazito je ograničena. Korpus Revolucionarne garde uspostavljen je prvenstveno kako bi čuvao islamski režim iznutra i kontrolirao vojsku, da ona ne izađe iz okvira koji su joj zadani.

Uz Revolucionarnu gardu, ključnu ulogu imaju i Basidži, paramilitarna i dobrovoljačka milicijska formacija.

'Riječ je o iznimno okrutnoj strukturi, povezanoj s tzv. moralnom policijom, koja ima vrlo široke ovlasti. Ona je svojevrsni rezervoar za mobilizaciju pripadnika Revolucionarne garde i iranske vojske, koja u takvom sustavu nema kapacitet djelovati samostalno. Može čuvati granice, ali ne može biti faktor političkih promjena', kazao je Letica.

Rušenje režima rezultiralo bi građanskim ratom

Letica smatra da se iranski režim teško može srušiti isključivo vojnim udarima izvana. Složio se s tezom da većina građana Irana, bez obzira na nezadovoljstvo režimom -ne želi da političku budućnost Irana kroje Sjedinjene Američke Države ili Izrael. Istodobno je upozorio na slabosti iranske oporbe.

'Iranska oporba je razjedinjena. Prosvjednici nemaju jasan politički program osim rušenja teokratskog režima. Ne postoji snaga koja bi mogla ujediniti narod kao 1979. Nije stvorena kritična masa koja bi režim srušila iznutra', rekao je.

Upozorio je i na moguće posljedice naglog sloma vlasti kazavši: 'U slučaju rušenja režima Iran bi vrlo vjerojatno ušao u kaos građanskog rata, što ne bi bilo dobro ni za okolne države. Upravo zato su susjedne zemlje prilično rezervirane prema onome što Amerikanci rade'.

Rizik regionalne eskalacije

Letica ocjenjuje da je aktualna kriza za Izrael i Sjedinjene Američke Države prilika da dodatno oslabe već poljuljani iranski režim, ne s ciljem njegova rušenja, nego uništavanja iranskog nuklearnog programa.

Podsjetio je da Izrael godinama sustavno djeluje protiv tog programa, ne samo napadima na postrojenja, nego i likvidacijama znanstvenika uključenih u njegov razvoj, te da od toga neće odustati jer to smatra pitanjem vlastitog opstanka. Prema Letici, iranske obrambene sposobnosti pritom su ozbiljno narušene prethodnim izraelskim i američkim udarima, a pitanje više nije hoće li doći do nove akcije, nego kada i na koji način.

Istodobno upozorava da situacija nije crno-bijela jer Iran, unatoč oslabljenim kapacitetima, i dalje može pokušati uzvratiti raketnim udarima na Izrael i američke baze u regiji, što bi moglo dovesti do šire i nekontrolirane eskalacije.

Iako Izrael raspolaže vrlo snažnom protuzračnom obranom, takvi bi napadi dodatno destabilizirali regiju, osobito jer je Iran okružen sunitskim državama koje se i same suočavaju s unutarnjim političkim i društvenim napetostima. Prema Letici, eventualna eskalacija ne bi poljuljala samo Iran, nego bi mogla otvoriti sigurnosne pukotine u cijelom Bliskom istoku.