Dok se čeka presuda u slučaju Gambije protiv Mjanmara zbog genocida nad muslimanskom manjinom Rohingya, slučaj je u mnogočemu povijestan. Osim što je nobelovka za mir branila vojsku koju se tereti za teške zločine, tužiteljica, država Gambija je dignula tužbu pred Međunarodnim sudom pravde iako nije izravno pogođena akcijama te zemlje.
Nakon što je Gambija 2019. godine pokrenula postupak protiv Mjanmara pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (ICJ) optužujući tu zemlju za genocid nad muslimanskom manjinom Rohingya, svijet u četvrtak očekuje da će sud konačno donijeti presudu o tom slučaju.
Podsjetimo, optužbe se tiču vojne operacije iz kolovoza i rujna 2017. godine gdje se Mjanmar tereti za spaljivanje dopinških sela te ubojstva, mučenja i masovna silovanja. Stotine tisuća Rohingya je pobjeglo u susjedni Bangladeš, a istražne misije UN-a i organizacija za ljudska prava su dokumentirali zločine u svojim izvješćima.
Kako piše Jonathan Head za britanski BBC, presuda bi mogla biti povijesna, a već je i sam sudski postupak po mnogočemu poseban.
Ratni zločin nije dovoljan, treba dokazati i genocidnu namjeru
Za početak, država tužiteljica Gambija nije izravno pogođena zločinima za koje je tužila Myanmar, već tužbu temelji na argumentu da svaka država na svijetu ima interes i obvezu zahtijevati poštovanje Konvencije o genocidu. Mjanmar navodi da Gambija nema pravo podnijeti tužbu, ali s obzirom na to da je ICJ prihvatio tužbu, time je potvrđeno da država koja nije izravna žrtva zločina može tražiti odgovornost druge države zbog kršenja međunarodne konvencije?
Također, za razliku od drugih postupaka, ovdje se ne utvrđuje samo individualna odgovornost pripadnika vojske, već i odgovornost same države Mjanmar za genocid. Međutim, upravo je dokazivanje genocida najveći pravni izazov.
Dokazivanje samih masovnih zločina i protjerivanja nije dovoljno. Potrebno je dokazati i namjeru i to namjeru uništenja određene nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine.
Dokazni standard je vrlo visok i zahtjevan u svakom slučaju gdje ne postoji 'izričit genocidni program', kakav su primjerice imali nacisti. Ipak, Arsalan Suleman, odvjetnik koji vodi slučaj protiv Mjanmara, ističe da su sudu predočili dugu povijest Mjanmarske diskriminacije Rohingya.
' Raspravljali smo o Zakonu o državljanstvu iz 1982. godine i sve čvršće omče diskriminatornih zakona koji ograničavaju pristup obrazovanju, zdravlju, životu i putovanju, koji su učinili život Rohingya nemogućim. Raspravljali smo da je to jedan od više indikatora genocidne namjere', rekao je Suleman.
Paralele sa Srebrenicom: Nobelovka branila vojsku do njenog svrgavanja 2021. godine
Myanmar odbacuje optužbe navodeći da je posrijedi službeni sukob i vojne operacije. Eventualno dokazivanje ratnih zločina samo po sebi i nije dokaz genocida.
Što se tiče ranijih povijesnih slučajeva, ovdje je zanimljivo vidjeti čak i u ovim krajevima dobro znani slučaj genocida u Srebrenici iz 1995. godine. ICJ je u tom slučaju nakon 14 godina postupka zaključio da je taj zločin bio genocid. Međutim, nije bilo dovoljno dokaza da je Srbija kao država imala genocidnu namjeru. Jedino što je utvrđeno jest da ta zemlja nije ispunila svoju obvezu sprječavanja genocida.
Međutim, odgovornost za počinjenje genocida i odgovornost za nesprječavanje je velika razlika dok Gambija nastoji dokazati ovo prvo.
K tome, slučaj je privukao veliku međunarodnu pozornost jer početnu fazu mjanmarske pravne obrane preuzela Aung San Suu Kyi, dobitnica Nobelove nagrade za mir i tadašnja čelnica izabrane mjanmarske vlade.
Suu Kyi tvrdila je da Gambija pogrešno prikazuje složenost sukoba i vojne operacije. Priznala je mogućnost da su nad Rohingyama počinjeni ratni zločini, ali je istaknula kako to ne predstavlja dokaz genocidne namjere. Osobno je imala vrlo ograničen utjecaj na djelovanje vojske, ali njeno ne osuđivanje vojnih postupaka je razočaralo mnoge njezine dotadašnje pristaše.
Nakon vojnog udara 2021. godine i njezina uhićenja, obranu Mjanmara preuzeo je novi pravni tim koji je imenovala vojska.
'Službeno priznanje naše patnje'
Na kraju dana, presudi li ICJ da je Mjanmar odista počinio genocid, bit će to prvi put u povijesti da je neka država proglašena krivom za te zločine umjesto konkretnih pojedinaca i čelnika.
Na presude ICJ-a ne postoji pravo na žalbu, ali njihovo donošenje ne podrazumijeva automatsko izricanje kazne. Ipak, utvrđenje odgovornosti za genocid imalo bi ozbiljne međunarodne i političke posljedice za Mjanmar i njegovu vojnu vlast.
' To je poput službenog priznanja naše patnje nakon godine poricanja. Čekali smo pravdu desetljećima, ne samo ove godine. Rekao je Mohammed Joakim koji je zbog ovih zločina nad muslimanskim stanovništvom napustio zemlju 2017. godine i sada živi u Kanadi.