Rat u Ukrajini ulazi u fazu u kojoj će ishod sve više ovisiti o gospodarskoj izdržljivosti, a ne samo o stanju na bojišnici, ocijenio je vojni analitičar Dubravko Gvozdanović u Studiju 4 HTV-a. Osvrnuo se i na prijepor između Pantovčaka i Banskih dvora oko odlaska Hrvatske vojske na mimohod u Parizu, upozorivši da vojska ne smije postati talac političkih sukoba
Gvozdanović smatra da završetak rata Ukrajine i Rusije još nije na vidiku, prenosi HRT.
‘Ratovi intenziteta kojem danas svjedočimo u Ukrajini jasno pokazuju da se više ne dobivaju isključivo na bojišnici. Rat se prebacio na gospodarsko područje i sve snažniji ukrajinski udari na dubinske ciljeve, energetsku i prometnu infrastrukturu te logistiku stvaraju goleme probleme. Time ulazimo u fazu iscrpljivanja i definitivno mislim da još uvijek nismo ni blizu završetka rata’, rekao je.
Dodao je da posljedice sve više osjećaju i ruski građani. ‘Putin ima ozbiljnih problema s opskrbom motornim gorivom. U Moskvi su se već jučer mogle vidjeti kilometarske kolone nervoznih i bijesnih građana koji čekaju gorivo na benzinskim postajama. Rat se doslovno preselio na ruski teritorij, iako je Putin na početku invazije tvrdio da se to nikada neće dogoditi’, rekao je.
vezane vijesti
Govoreći o razvoju sukoba, ustvrdio je da je Putin od početka obmanjivao javnost. ‘Ako promatramo razdoblje od 2022. godine, Putin je konstantno obmanjivao i svoju i svjetsku javnost. Govorilo se da će rat trajati tri dana, a on traje i danas, bez ikakvih naznaka da će uskoro završiti’, rekao je.
Istaknuo je da je Ukrajina promijenila strategiju te više ne pokušava vojno vratiti okupirana područja, nego ih učiniti neodrživima za okupatora dubinskim udarima na logistiku i infrastrukturu. Smatra da zbog toga rusko stanovništvo sve snažnije osjeća cijenu rata.
Mirovni pregovori još nisu izgledni
Prema njegovim riječima, nijedna strana nema odlučujuću prednost. ‘Situacija na bojišnici takva je da ni jedna ni druga strana nema odlučujuću prednost. Istodobno, ni Rusija ni Ukrajina ne pokazuju spremnost prihvatiti politički poraz. Zato mislim da će se rat nastaviti i voditi prvenstveno kroz gospodarsko iscrpljivanje’, rekao je.
Dodao je da će daljnji tijek sukoba ovisiti o sposobnosti Rusije da održi vlastiti sustav te Ukrajine da zadrži zapadnu financijsku potporu.
Spor Milanovića i Plenkovića nije oko Pariza
Komentirajući spor predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, Gvozdanović smatra da problem nije odlazak Hrvatske vojske na mimohod.
‘Nije ovdje sporno sudjelovanje Hrvatske vojske. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije te redovito i tradicionalno sudjeluje na sličnim vojnim ceremonijama, manifestacijama i paradama. Problem nastaje zbog sukoba državnog vrha oko ustavnih ovlasti na relaciji predsjednik Republike – Vlada, odnosno oko upravljanja Oružanim snagama’, rekao je.
Dodao je da bi Hrvatska trebala voditi vanjsku politiku prema vlastitim interesima jer, kako kaže, u politici postoje samo trajni interesi, a ne trajni prijatelji ili neprijatelji. Aktualni prijepor, smatra, više nalikuje unutarnjem političkom nadmetanju nego pitanju nacionalne sigurnosti.
Kundid između dviju institucija
Govoreći o načelniku Glavnog stožera Tihomiru Kundidu, Gvozdanović ističe da ga ne vidi kao žrtvu političkog sukoba, nego kao simbol profesionalizma.
‘Hrvatska vojska kao institucija našla se u vrlo nezavidnom položaju i sigurno to nije zaslužila. Riječ je o instituciji koja u svim istraživanjima uživa jedno od najvećih povjerenja građana, uz policiju. Tim je više ovo što se događa nepotrebno i kontraproduktivno’, rekao je.
Upozorio je da najveći problem nije položaj pojedinca, nego profesionalni sustav Hrvatske vojske. ‘Vojnik mora biti profesionalac i mora se odmaknuti od politike. Međutim, upravo tada postaje talac te iste politike, kao što sada možemo vidjeti. Zato mislim da najveća žrtva nije pojedinac, nego profesionalni sustav Hrvatske vojske, a Kundid je u ovom slučaju njegova personifikacija’, zaključio je.
Naglasio je da bi oko pitanja nacionalne sigurnosti morao postojati barem minimalan politički konsenzus. ‘Možda je bolje postaviti pitanje tko je u svemu tome najveća žrtva. To su građani Republike Hrvatske i Hrvatska vojska. U demokraciji je normalno prihvaćati različita mišljenja, ali oko nacionalne sigurnosti ne bismo se smjeli sporiti. Ključna je stvar da Hrvatska vojska nije ni predsjednikova ni Vladina. Ona je vojska Republike Hrvatske. Onoga trenutka kada je pretvorimo u taoca političkih sukoba, tada imamo ozbiljan problem koji narušava i nacionalnu sigurnost’, zaključio je.
