Proruski portal Russian Times objavio je analizu koji prosvjede i političke napetosti u zapadnoj Europi vidi kao znak dublje krize. Novinar Timofej Bordačov tvrdi da bi Rusija trebala računati i na mogućnost da europski unutarnji nemiri prerastu u sukob sa susjedima.
Bordačov europsku krizu povezuje s dva dugoročna problema. Prvi je, prema njegovu tumačenju, iscrpljivanje gospodarskog modela koji je desetljećima podupirao europski prosperitet. Europa se, piše, oslanjala na povlašten položaj u svjetskom gospodarstvu i nedostatak ozbiljnih konkurenata izvan zapadnog svijeta. Uspon Kine i ograničeni resursi, smatra, oslabili su te prednosti.
vezane vijesti
Autor tvrdi da je bliža gospodarska suradnja s Rusijom mogla pomoći Europi da zadrži svoj položaj, ali da su europski čelnici zbog, kako ih opisuje, arogancije odbacili dogovor s Moskvom. Njegovu tvrdnju da je Rusija željela miran suživot sa susjedima, ali pod vlastitim uvjetima, treba čitati kao politički stav autora.
Drugi problem koji navodi jest nedostatak stvarne suverenosti europskih država. Bordačov tvrdi da je njihovo članstvo u NATO-u, predvođenom SAD-om, ograničilo sposobnost Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva da samostalno mijenjaju vlastite političke sustave. Svaka ozbiljna promjena, piše, zahtijevala bi preispitivanje odnosa s Washingtonom, na što europske vlade nisu spremne.
Prosvjedi kao izraz nezadovoljstva
Bordačov smatra da su europske vlade gotovo dva desetljeća stvarne reforme zamjenjivale prividom djelovanja. Kao krize kojima su, prema njegovu mišljenju, skretale pozornost s dubljih problema navodi migracije, pandemiju, sukob s Rusijom i pripreme za vojno sučeljavanje.
Ipak, upozorava da bi bilo pogrešno prosvjede smatrati umjetno izazvanima ili organiziranima. U Francuskoj su, prema njegovu opisu, demonstracije počeli učenici i studenti koji su tražili više nastavnika i poboljšanje obrazovnog sustava. Početkom listopada pridružile su im se i druge skupine nezadovoljne ekonomskom politikom predsjednika Emmanuela Macrona. Vlasti su za nemire optuživale političku ljevicu, a prosvjedi su prerasli u nerede i pljačke, piše autor.
Slične napetosti u Španjolskoj i Portugalu povezuje s visokim troškovima stanovanja. Te zemlje opisuje kao politički podređene unutar Europske unije, uz tvrdnju da imaju malen utjecaj na njezine gospodarske prioritete.
Bordačov ističe i ulogu mladih, čije nezadovoljstvo smatra stvarnim. Ne isključuje mogućnost da prosvjedi na vlast dovedu nove političke snage, koje bi, nada se iz ruske perspektive, mogle biti otvorenije za drukčije odnose s Moskvom. No upozorava da bi takva očekivanja mogla biti preuranjena.
Povijesne usporedbe i upozorenje Moskvi
Kako bi potkrijepio svoju procjenu, autor se poziva na Francusku revoluciju i političke prevrate u Njemačkoj u 20. stoljeću. Tvrdi da su duboke unutarnje promjene u prošlosti bile praćene širenjem sukoba izvan granica. Francusku revoluciju povezuje s ratovima protiv susjednih država i Napoleonovim pokušajem dominacije nad Europom, a njemačke političke promjene s nacističkim osvajanjem susjednih zemalja i napadom na Sovjetski Savez.
Istodobno navodi da europska ovisnost o SAD-u možda ograničava mogućnost samostalnog pokretanja novih sukoba. Ipak, zaključuje da Moskva ne bi smjela računati na to da će političke promjene u Europi dovesti do umjerenijih čelnika i mirnijih odnosa.
Bordačov poručuje da Rusija treba biti spremna na mogućnost vojnog sučeljavanja s europskim susjedima.
