ŠEST MINISTARA I TABU HOLOKAUSTA

EU ne želi priznati zločine komunizma?

zrtve komunizma s Zvijezdom i Eu

zrtve komunizma s Zvijezdom i Eu

Izvor: Creative Commons / Autor: flickr.com/greynforty

Jedno je sigurno, ključnim igračima u Europskoj uniji kriminalizacija komunističkih zločina nije politički interesantna. Ministri vanjskih poslova Litve, Latvije, Češke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske poslali su pismo Europskoj komisiji u kojem traže iste pravne sankcije za sve koji niječu strahote lijevih totalitarizama, kao što je to već slučaj za poricatelje Holokausta. No ništa od toga

Ako postoji ijedno besmisleno pitanje pod nebeskim svodom, onda je to 'što vrijedi više – 25 milijuna ili 100 milijuna ljudskih života?'. Matematički rečeno, ljudi su neprebrojivi, no svejedno ostaje malo potpitanje: zašto je onda nijekanje Holokausta u mnogim europskim zemljama kazneno djelo, a isto nije slučaj i za komunistička zlodjela koja su u zbroju odnijela četiri puta više života?

Isto je pitanje postavilo šest ministara vanjskih poslova zemalja članica EU, a koje dolaze iz nekadašnjeg istočnog bloka i s bremenom staljinističkih i lijevih totalitarnih pogroma. U pismu koje su odaslali na adresu Viviane Reding, povjerenice Europske komisije za pravosuđe, pišu kako se komunistička zlodjela moraju pravno tretirati na isti način kao i nacistička, baš kao i njihova promocija, nijekanje ili trivijalizacija.

Apel za jednakim standardima nije naišao na osobito razumijevanje. Od suhoparnog objašnjenja glasnogovornika komisije kako je prijedlog uzet na ozbiljno razmatranje, no da trenutačno ne postoje uvjeti za njegovu pravnu formulaciju unutar EU, do reakcije Efraima Zuroffa, direktora Centra Simon Wiesenthal u Jeruzalemu, za kojeg je Holokaust jedinstvena tragedija u povijesti te da je izjednačavanje težine nacističkih i komunističkih čistki tek lažna simetrija

Nitko s gramom diplomatske svijesti neće, naravno, pokušati dokazivati zašto je žrtva sustava pod Ceausescuom ili Staljinovom okupacijom par grama 'lakša' od one iz Auschwitza, ali trenutačno zakonodavstvo EU-a ne tvrdi ništa manje. Mjerila su drukčija zbog nekoliko političkih i ideoloških razloga, no EK se želi izvući na terminološke komplikacije. Naime, genocid se definira kao zločin protiv etničke skupine, a po gulazima, kampovima za reedukaciju i masovnim grobnicama socijalističkih tiranija bili su politički neistomišljenici. Makar ih bilo 100 milijuna koliko ih je izbrojala 'Crna knjiga komunizma', nije pravno-formalno riječ o genocidu.

Promo fotografije

Promo fotografije

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

E, da su živjeli bar još 100 godina..

Zapadnoj Europi, praktički lišenoj ikakvog neposrednog iskustva lijevih totalitarnih užasa, nije osobito stalo dirati u iznimno osjetljivo područje, temu Holokausta, za volju šačice istočnoeuropskih ministara kojima je do politički neupotrebljivih ideja jednakopravnog tretmana obaju totalitarizama. Bez obzira na to što Holokaust faktički nije najveći sustavni pomor ljudi iz ideološkog razloga, uspoređivanje ili izjednačavanje sa zločinima drugih režima, ima, paradoksalno, vrlo ideološke konotacije. Milijun smaknutih u Hitlerovim konc-logorima ima potpuno drukčije simboličko mjesto od milijuna pogubljenih u Staljinovim i Mao Zedongovim čistkama i sam pokušaj usporedbe već ozbiljno smrdi na antisemitizam

Radikaliziranoj Europi u kojoj desni ekstremisti, naci-simpatizeri i rodnogrudni nostalgičari dobivaju sve veći politički utjecaj, sankcioniranje i tabuiziranje komunističkih zločina bilo bi igranje sa šibicama. S druge strane, spomenuti Efraim Zuroff izjavljuje: 'Unatoč svim užasnim zločinima koje je počinio Sovjetski Savez, ne možete uspoređivati ljude koji su izgradili Auschwitz s onima koji su ga oslobodili. Nacistička Njemačka vjerojatno ne bi pretrpjela poraz da nije bilo Rusije.' Holokaust ima toliko velik ideološki potencijal da se u njegovo ime očito može opraštati ili ucjenjivati, već prema potrebi. Valjda bi se i masovno silovanje berlinskih žena od strane ruskih vojnika po ulasku u glavni njemački grad trebalo shvatiti 'oslobodilački'.

Dakle, za sada stvari stoje tako. Ništa od sveeuropske legislative kojom bi se osudila zlodjela komunizma i kriminaliziralo njihovo nijekanje. Neizrečeni konsenzus u Bruxellesu jest taj da to na razini vlastitih zakonodavstava trebaju rješavati zemlje kojih se navedena problematika tiče. Malo je škakljiva činjenica da svih šest ministara koji su uputili zajedničko pismo Viviani Reding, sjede u desno naherenim vladama i da bi im eventualno zeleno svjetlo iz europskog sjedišta donijelo izuzetne političke poene na domaćoj sceni. Manje škakljiv, a više otužan podatak jest pak taj da većina populacije iz tih nekadašnjih socijalističkih strojeva užasa prolazi kroz začudnu fazu amnezije. Tako se u Rumunjskoj koja je imala jedan od najrepresivnijih režima nevjerojatnih 83 posto ljudi ne sjeća da su ikada patili ili da su svjedočili patnji nekog od svojih poznanika. Štoviše, skoro polovina ljudi smatra da je komunizam bio dobra ideja, samo neprikladno izvedena, a parodija dolazi do vrhunca u izjavi predsjednika Traiana Basescua koji, nakon što je u jednom od svojih govora osudio komunističke zločine, u sljedećoj rečenici nastavio da bi Nicolae Ceausescu bio dobar predsjednik, samo da je ostao još deset godina.

Kako stvari stoje, Tito, petokraka, srp i čekić i ina romantizirana partizanska ostavština ostaju legalni popkulturni fenomeni na kojima će showbiz obrnuti još jednu rundu para. Ako očito nitko više ne pati, zašto ne?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi