Stručnjaci za svemirsko smeće smatraju da je WT1190F, dug oko dva metra, bio dio neke svemirske misije, najvjerojatnije članak neke rakete zaostao u orbiti tijekom letova na Mjesec.

Znanstvenici su ga prvi put uočili još 18. veljače 2013. U to vrijeme mislilo se da je asteroid. Potom su mu izgubili svaki trag negdje daleko izvan Mjesečeve orbite. Ponovno se pojavio 29. studenog 2013., a zatim je opet nestao. Konačno je nedavno 3. listopada opet osvanuo, a izračuni su pokazali su da će ovaj put pasti na Zemlju.

Istraživanja astronoma s Catalina Sky Survey na University of Arizona utvrdila su da WT1190F obilazi oko Zemlje u ekstremno izduženoj eliptičnoj orbiti koja jednim dijelom ulazi ispod razine geosinkronih satelita, dok se s druge strane razvlači na udaljenost dvostruko veću od udaljenosti Mjeseca. Iz ovakvog oblika putanje zaključili su da ima malu gustoću, desetak puta manju od gustoće vode, što je ukazalo da bi moglo biti šuplje tijelo. To je pak značilo da nije asteroid već neki umjetni objekt.

Voditelj Planetarija u Tehničkom muzeju u Zagrebu Ante Radonić kaže da bi tijelo moglo biti neki dio umjetnog satelita.

'Budući da mu je veličina između jednog i četiri metra, što je procjena prema sjaju, tijelo vjerojatno nije iz programa Apollo, već iz misije neke automatske sonde', objasnio je.

Više šrilankanskih portala danas je objavilo snimku koja navodno predstavlja izgaranje i raspad WT1190F u atmosferi, međutim za sada nema službenih potvrda velikih svjetskih medijskih i svemirskih agencija da je taj video autentičan (pogledajte dolje).

Na astronomskom portalu Slooh.com objavljena je jedna druga, slična snimka ulaska WT1190F u atmosferu (slika gore). Komentatori kažu da se spektakl nije mogao pratiti sa Šri Lanke jer je cijelo područje bilo prekriveno oblacima. No Europska svemirska agencija organizirala je promatranje i snimanje iz poslovnog zrakoplova Gulfstream 450.

Stručnjaci ističu da je ovaj događaj važan jer su znanstvenici mogli iz neposredne blizine pratiti što se događa s tijelom koje ulazi u Zemljinu atmosferu.

Rdonić ističe da su znanstvenici do sada u više navrata s posebnih aviona pratili i snimali padove različitih svemirskih objekata.

'Primjerice, snimanje se provodilo u slučaju rušenja ruske svemirske postaje Mir, 21. ožujka 2001. godine i rušenja europskog automatskog transportera ATV za opskrbu Međunarodne svemirske postaje ISS', kaže Radonić.

Naglašava da ga pomalo čude vijesti prema kojima je ovo prvi slučaj ulaska nekog tijela brzinom od oko 11 km u sekundi jer je kapsula japanske sonde 'Hayabusa 1' u lipnju 2010. ušla u atmosferu brzinom većom od 11 km u sekundi. Ona je detaljno snimana sa Zemlje, kako kapsula tako i priborni odsjek koji je planirano izgorio u atmosferi.

Dr. Mark Boslough iz Sandia National Laboratories komentirao je tijekom konferencije na Sloohu da svaki kilogram čvrstog materijala pri ovim brzinama u atmosferi eksplodira snagom kao 10 kg jakog eksploziva.

Radonić kaže da su praćenja ulazaka tijela u atmosferu potrebna jer je važno istražiti njihovu dinamiku budući da tu još uvijek postoje određene nepoznanice.

'To je također značajna vježba za slučaj dolaska asteroida koji bi nam mogli zaprijetiti. Primjerice, da se unaprijed znalo za asteroid koji je eksplodirao iznad ruskog grada Čeljabinska 15. veljače 2013. godine, ljudi su se mogli na vrijeme upozoriti pa ne bi bilo preko tisuću ozlijeđenih od krhotina stakla koje su nastale u udarnom valu. Tada je eksplodirao znatno veći objekt promjera oko 17 metara s masom od oko 11 tisuća tona. Nitko ga nije mogao na vrijeme uočiti jer je došao sa strane Sunca', rekao je Radonić.