KOMENTAR GORANE GRGIĆ

Donald Trump: američka noćna mora koja je postala stvarnost

  • Autor: Gorana Grgić
  • Zadnja izmjena 04.03.2016 09:56
  • Objavljeno 04.03.2016 u 09:56
Donald Trump

Donald Trump

Izvor: Reuters / Autor: Scott Audette

Rezultati 'Super utorka' u kojemu je u jednom danu predizbore za nominaciju kandidata dviju glavnih stranaka za američkog predsjednika održala gotovo četvrtina saveznih država, pokazuju da je Donald Trump na dobrom putu da bude republikanski kandidat. S deset osvojenih od ukupno petnaest predizbora od početka predizbornog ciklusa, Trump je prevalio put od nezamislivog do gotovo neizbježnog kandidata, piše tportalova komentatorica i stručnjakinja za američku politiku

Velika stara stranka (Grand Old Party) Abrahama Lincolna na čelu utrke za nominaciju stranke ima kandidata koji je izrekao salve uvreda na račun raznih pojedinaca i društvenih skupina, a nisu mu bili strani ni rasistički ispadi kao ni koketiranje sa supremacizmom. Trump je prepoznao što muči dobar dio republikanskih glasača i oportuno iskoristio njihov gnjev za probitak vlastite kampanje.Pridodamo li tome i činjenicu da je njegovo ime dobro poznati brand, nije iznenađujuce zašto televizijska sučeljavanja kandidata bilježe rekordnu gledanost, a predizborni skupovi bivaju dupkom puni.

Teško je naći političkog komentatora koji je mislio da je Trumpova najava o kandidaturi za predsjednika sredinom prošle godine bila nešto više od PR vježbe ili dugotrajnije odprenapuhane medijske senzacije u sezoni kiselih krastavaca. No, nakon gotovodevet mjeseci i činjenice da Trump ima zavidnu prednost nad preostalim republikanskim kandidatima, nameće se nekoliko pitanja – kako objasniti Trumpovu popularnost? I možda još bitnije, ima li šanse da dođe do preobrata?


Kako je Trump dospio do predvodnika republikanske utrke?

Postoji cijeli splet razloga koji je doveo do postojećeg stanja na republikanskim predizborima. Gotovo da nema analize i komentara predizborne utrke bez osvrtanja na činjenicu da su vrlo izražene tenzije između onih koji čine establišment i onih koji su njegov antipod. Po definiciji, establišmentom se smatra dominantna skupina ili elita koja posjeduje moć unutar vlasti ili organizacije. Zašto trenutno anti-establišmentski kandidati poput Trumpa ili Bernija Sandersa dobivaju toliko potpore? Republikanski birači problem vide u političkim elitama u Washingtonu i sve progresivnijoj politici u svim sferama društva, dok demokrate najviše bole razni oblici nejednakosti i povezanost najviših tijela vlasti s Wall Streetom kao drugim imenom za nepravedni financijski i bankarski sustav, kao i s krupnim kapitalom općenito.

Za razliku od posljednjih 'velikih' izbora 2008. kojima su dominirali motivi nade i optimizma, ovi su izbori obilježeni ljutnjom nekarakterističnom za američki politički duh. Naime,američka politička kultura se, između ostalog, zasniva na snažnom individualizmu i sustavu 'samopomoći', koji proizlazi iz ideala laissez-fairea, odnosno minimalnog ili nikakvog uplitanja države u gospodarstvo. To je temelj 'američkog sna' – milijuni ljudi emigrirali su u Ameriku zbog toga što je nastala kao sušta suprotnost staroj Europi određenoj klasnim razlikama. Ako se dovoljno trudiš i radiš, uspesti ćeš se na društvenoj ljestvici. No, čini se da se san za mnoge pretvorio u noćnu moru. Tea Party je već bila mad as hell zbog prevelike države, koja prema njihovom viđenju spriječava prosperitet, dok je pokret Occupy Wall Street bio ogorčen s 1% društva, odnosno neproporcionalnim udjelom bogatstva najbogatijih i nedovoljnim reguliranjem financijskog sustava koji je doveo do Velike recesije. Od početka predsjedničke kampanje prošle godine, nisu bile rijetke ni izjave glavnih kandidata o tome koliko su ljuti stanjem u Americi.

Donald Trump je uspješno eksploatirao ljutnju najvećim dijelom bijelih, slabije obrazovanih i starijih glasača, no kao što se moglo vidjeti iz proteklih nekoliko predizbora, ta se glasačka koalicija uvelike proširila od svog prvotnog oblika. Trump je svoju kampanju upakirao u, za mnoge, privlačan anti-establišmentski populistički celofan. Naime, iako je vrlo imućan, predstavlja se kao autsajder koji nikada nije bio dijelom toliko mrskih washingtonskih elita i koji ne ovisi o donacijama interesnih skupina. Trump je stvorio famu da on naziva stvari pravim imenom, te da on jedini može pomoći Sjedinjenim Državama da ponovno postanu 'velike' budući da ima iskustvo uspjeha iz poslovnog svijeta. Iako su ove tvrdnje vrlo diskutabilne, čini se da glasači na Trumpa ne primjenjuju iste kriterije kao na ostale kandidate jer on nije – političar.


Ima još 'zaslužnih' i 'krivaca'

Ukratko, Trump pobjeđuje na krilima protestnih glasova. No, dio objašnjenja njegove popularnosti moramo potražiti i u njegovim protukandidatima. Prvenstveno, kandidatura Johna Ellisa ('Jeba') Busha uvelike je pomogla Trumpu da se predstavi kao protuteža logičnom establišmentskom kandidatu. Kao što smo vidjeli, Amerikanci imaju blagu averziju prema političkim dinastijama, a i političkom nasljedstvu Bushevih, pa nakon George H. W.-a i George W.-a, nisu željeli još jednog člana obitelji u Bijeloj kući. U konačnici, nije pomoglo ni to da je Jeb Bush daleko od karizmatičnog govornika pa je imao podosta problema u javnim istupima i sučeljavanjima s drugim republikanskim kandidatima.

Dok mu je Bush poslužio kao piñata, Trump je ostale kandidate redovito 'častio' uvredama da su lažljivci, neznalice, nesposobnjakovići, a katkad je posezao i za puno vulgarnijim nazivima. Cijelo to vrijeme vodstvorepublikanske strankebilo je relativno nemoćno po pitanju zaustavljanja Trumpove kampanje budući da su još prošlog rujna s njim potpisali svojevrsni 'ugovor s vragom'. Naime, Trump je potpisao da se neće natjecati kao nezavisni kandidat i da će poštovati odabir kandidata koji dobije potreban broj delegatskih glasova, ma tko on bio. U to vrijeme, mnogi nisu vjerovali da će Trump održati zamah i vodeće mjesto u kampanji.

U konačnici, dio zaslugeili krivice (ovisno o kutu gledišta) snose i mediji koji su pogodovali rastu Trumpove popularnosti. Gledajući unazad, njegova kampanja nije nužno bila secirana na način koji je bio uobičajan s drugim kandidatima. Gotovo svaka izjava ili događaj vezan uz ovog biznismen-celebrity crossovera, dobivao je neproporcionalno više pažnje, što u minutaži ili prostoru u digitalnim i tiskanim medijima, ali ne uvijek s nužnim kritičkim odmakom, već gotovo s fascinacijom praćenja političkog reality showa.


Što dalje?

Iako stvari izgledaju puno jasnije sa svakim novim danom kampanje i neupitna je činjenica da Trump vodi po broju delegatskih glasova, ispred nas su predizbori u još 35 saveznih država. Izgledna su sljedeća tri scenarija:

U prvom scenariju, Trump osvaja potreban broj delegatskih glasova i dobiva nominaciju stranke. Ovo bi značilo ostvarenje scenarija horora za republikanski establišment koji je već objavio svojevrsni anti-Trump manifest, napadajući ga, između ostalog, da uopće nije pravi konzervativac. Neki govore da je ovo povijesni test za stranku jer se jasno nazire tenzija između dva krila – jednog tradicionalno konzervativnog i drugog nacionalističko-populističkog, te se pribojavaju da bi moglo doći do raspada stranke. Trump je u svojem posljednjem obraćanju javnosti pokušao odagnati ovakve strahove govoreći da je on veliki ujedinitelj.

Prema drugom scenariju, Trump bi mogao osvojiti najveći broj delegatskih glasova, ali nedovoljno da prijeđe prag od 1237 glasova potrebnih za nominaciju. Ovo nije neizgledan scenarij budući da su republikanci vrlo fragmentirani i da još uvijek vlada relativna gužva na terenujer Ted Cruz, Marco Rubio i John Kasich ne namjeravaju istupiti iz natjecanja tako skoro. Svaki od njih bi mogao osvojiti male segmente glasova u državama s proporcionalnim i hibridnim predizborima i na taj način onemogućiti Trumpu osvajanje potrebne većine u konačnici. Na ovakav ishod mnogi gledaju kao jedinu šansu za zaustavljanje Trumpove kampanje. Ovo bi dovelo do prave drame na konvenciji stranke u srpnju jer bi dovelo do brokered convention situacije gdje bi delegati morali ponovno glasovati u nekoliko krugova kako bi se iskristalizirao kandidat koji bi dobio potrebnu većinu.

Posljednji i iz današnje perspektive najneizgledniji scenarij, je da Cruz, Rubio ili Kasichuhvate zamah i osvoje nominaciju prije održavanje konvencije stranke. Sudeći po do sad dobivenom broju glasova i osvojenih država (Cruz 4, Rubio 1 i Kasich 0), jedan od njih bi od sada morao početi nizati jasne pobjede. Tim više što od 15. ožujka u većini saveznih država prestaje proporcionalna raspodjela glasova, odnosno voditi će se po principu pobjednik uzima sve glasove (winner takes all). Iako je prema drugom scenariju poželjno da u utrci ostane više kandidata, prema ovom posljednjem scenariju dulji ostanak nekoliko kandidata poguban je po šanse da se jedan od njih nametne kao protuteža Trumpu.

Predizborna kampanja ušla je u fazu gdje će se voditi borba za svaki glas i svaku državu bez obzira na njenu veličinu. Izlaznost na republikanske predizbore raste, što ukazuje na činjenicu da su glasači vrlo zainteresirani za ishod. No, konačnan izbor za većinu njih je ostvarenje onog što se jednom činilo izgledno jedino kao radnja Simpsonovih

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!