Dvadesetak godina od početka proizvodnje genetski modificiranih biljaka i hrane u SAD-u je danas udio GM kukuruza u ukupnom uzgoju 85%, GM soje 91%, GM pamuka 88%, a oko 75% procesuirane hrane u trgovinama sadrži GMO-e, s prizvukom panike ističu brojne stranice alternativaca, zelenih, pobornika organski uzgojene hrane i ostalih aktivista
Uz ove brojke redovno se nižu upozorenja da genetski modificirana hrana nije prirodna jer je ne stvara priroda, već čovjek te da uzrokuje rak.
No što o tome govore znanstvenici i statistički podaci?
Hrane koja nije GMO nema već odavno!
Prije svega, čak i dijete s osnovnom školom, ako razumije što sluša na nastavi i čita, zna da ljudi već tisućljećima genetski modificiraju hranu. Sve što se danas nalazi na našim trpezama genetski je modificirano. Kako? Tako što su ljudi križali biljke, odabirali povoljne mutacije i uzgajali sorte koje su im odgovarale – primjerice neke s većim zrnom ili plodom ili pak one otpornije na sušu. U prirodi nema kukuruza s velikim zrnom ili hrušt trešanja!
Suvremenim tehnikama poput hibridizacije te mutageneze kemijskim sredstvima i zračenjem, genetska modifikacija je ubrzana. Konačno, u novije vrijeme s razvojem biotehnologije ona je postala još brža jer se dobre sorte dobivaju izravnim ubacivanjem gena odgovornih za željena svojstva u DNK biljaka.
Mnogi ljudi strahuju, a neki čak tvrde da takvi geni mogu uzrokovati rak. Posebno ih brine to što se nekim biljkama usađuju geni bakterija ili geni odgovorni za stvaranje pesticida. Biotehnolozi ističu da se ti strahovi temelje na neznanju, jer sve biljke prirodno razvijaju pesticide i same se naoružavaju protiv štetočina, što ne znači nužno da su otrovne ili kancerogene za ljude. No u velikom dijelu javnosti, razumljivo opterećenom pitanjem što jedemo, stručnjaci se nerijetko doživljavaju kao plaćenici i lutke u rukama multinacionalnih kompanija.
Hipoteza i činjenice
Pogledajmo stoga što govore statistički podaci Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) i Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), stoji li hipoteza da GMO-i uzrokuju rak?
Ako stoji, onda bi s rastom udjela GMO hrane od 1996. do danas trebao rasti i broj oboljelih od raka. U protivnom, hipoteza protivnika GMO-a nema temelja i treba je odbaciti, barem dok podaci ne pokažu drugačije.
Grafikon USDA potvrđuje podatke kojima barataju protivnici GMO-a – udio biotehnološki modificirane hrane u posljednjih je 18 godina porastao s 0% - 17% na 75% - 93%, ovisno o usjevu.
Međutim, zanimljivo je da podaci CDC-a pokazuju da je u istom razdoblju postotak oboljelih od raka i među muškarcima i među ženama svih rasa postojano padao.
Dakle, koji je zaključak? Ako bismo baš inzistirali na tezi da postoji neka veza između GMO-a i raka, koje prema medicinskoj i biotehnološkoj struci nema, jedino što bismo mogli zaključiti iz dosad prikupljenih statističkih podataka jest da GMO hrana smanjuje učestalost raka!
